Skender Kulenović: Pogled na bošnjačku omladinu 1937. godine
Godine 1918. nastupila je u životu Muslimana Bosne i Hercegovine krupna promjena.
Do te godine mi Muslimani bili smo povlašćeni društveni sloj u Bosni.
No u tom povlašćenom sloju bilo je razlika: postojali su begovi i age, trgovci i zanatlije i slobodni seljaci.
Ali kapital (trgovci, bankari, industrijalci), kod nas nije bilo u to doba toliko ojačao da bi mogao podijeliti političku vlast s našom feudalnom gospodom, kao što se to 1848. godine dogodilo u nizu evropskih zemalja, a pogotovo nije mogao potpuno preuzeti političku vlast u svoje ruke onako kako se to odigralo u velikoj francuskoj revoluciji 1789.(…)
Muslimanska omladina mogla je u to doba da živi bezbrižno i živjela je, premda, naravno, ne sva u jednakoj mjeri. Begovski i aginski sin (naročito u onih nekoliko stotina bogatih porodica) trebao je tek toliko životnog iskustva koliko je potrebno da znadeš naslijediti povlasticu i njome se koristiti.
Zato begovat,ukoliko je djecu slao u škole, slao ju je najviše iz potrebe za povećanjem društvenog ugleda ili iz vjerskih osjećanja,dakle najradije i najviše u vjerske škole.
No, i to je bila rijetkost.
Zanatlijska omladina nasljeđivala bi posao od oca i vodila ga dalje po ukalupljenom iskustvu.
Seljačka omladina bila je privezana za zemlju, i tek bi po koje seljačko dijete izučilo za hodžu, kako bi se održao vjerski odgoj na selu.(…)
1918. begovi i age biše izvlašćeni preko noći.
Veliki dio, nesposoban za novi način privrede i u nemogućnosti da se odrekne naviknutog načina života, zajeo je i ono od čega ga je izvlašćenje poštedjelo i počeo se proletarizirati.
Omladina se nađe na raskrsnici:umrijeti ili živjeti.
Neka pođe u škole, i tu većinom zastade što iz nemogućnosti školovanja, što iz nerazvijene svijesti o potrebi škole; neka se prihvati zanata, a najveći dio pođe putem lumpenproletera.
Izuzetak od ovog čine krupniji begovi, koji su, primivši neke tekovine zapadnoevropske civilizacije, razvili kod svoje neki smisao za školu i koji su,pretvorivši agrarnom reformom neobuhvaćenu imovinu u kapitalističku, imali mogućnost da svoju djecu iškoluju…
Izvor: Putokaz, I, 1, Zagreb 1937., str. 11-17.
