Sjećanje na Aliju Isakovića
Tvrtko Kulenović je zapisao: “Njegov duh nadilazi kategorije čistunstva i savršenstva. Ali tamo gdje je najviše svoj, mora biti moćan. Nije nikakva pretjerana hvala ako se kaže da je Isaković bio čovjek univerzalnog, renesansnog, krležijanskog kova!”
Alija Isaković je rođen u Stocu, školovao se u Mostaru, Crikvenici, Zagrebu, Beogradu, Pančevu, Sarajevu. U Beogradu je radio kao geolog u ekipama za istraživanje urana.
Prvi roman “Sunce o desno rame” je objavio u Novom Sadu 1963. godine. Nakon uspjeha prvog romana i sve veće popularnosti u književnosti Isaković studira i završava književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Napušta geološku struku i zapošljava se na Televiziji Sarajevo kao urednik u kulturnoj redakciji. Radi uspješne reportaže i nagrađivan je na festivalima televizijskog stvaralaštva u Jugoslaviji. Na prvom televizijskom festivalu na Bledu dobiva nagradu za dramu koja je kasnije izvođena na scenama u Jugoslaviji. Uređuje časopis za književnost “Život”, koji postaje jedan od najznačajnijih časopisa za književnost u Jugoslaviji.
Bio je sekretar Udruženja književnika Bosne i Hercegovine. Postaje urednik u izdavačkoj kući Svjetlost, gdje pokreće ediciju Kulturno naslijeđe koja je također imala zapažen uspjeh. Jedan je od osnivača PEN kluba u Bosni i Hercegovini. Bio je direktor Narodnog pozorišta u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu. Učesnik je i pokretač brojnih manifestacija i jedan od zapaženijih kulturnih djelatnika u Jugoslaviji. Učesnik je brojnih književnih manifestacija, dobitnik mnogih nagrada i priznanja, član žirija Internacionalnog teatarskog festivala MESS, Pozorišnih igara u Novom Sadu, Beogradu, Jajcu, Brčkom, Bugojnu, Puli. Dobitnik je Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva 1976. godine i brojnih drugih književnih nagrada i priznanja. Pokretač je i urednik edicija Bosanska književnost u 50 knjiga, urednik Bošnjačke književnosti. Bio je predsjednik inicijativnog odbora Vijeća Kongresa Bošnjačkih intelektualaca u Sarajevu i pokretač Prvog Bošnjačkog kongresa u Sarajevu 1993. godine gdje su se Bošnjaci konačno izjasnili o svom imenu.
Autor je čuvene Antologije muslimanske književnosti Biserje (1971.), Antologije putopisa Hodoljublje (1972.), Zbornika Hasanaginica (1975.), Zbornika tekstova O nacionaliziranju muslimana (1990.), prvog Rječnika bosanskog jezika (1992.) izdatog kao prva knjiga u opkoljenom Sarajevu u štampariji Oslobođenja koja je gorjela i tiskala Rječnik Alije Isakovića. Okušao se gotovo u svim književnim žanrovima, osim u poeziji i svuda ostavio vidljivog traga i na neki način mijenjao ustaljene norme i forme književnog izraza sredine u kojoj je stvarao. U svakom žanru ostavio je svoj stil i pečat modernosti, uvijek samo jednom. Osim rada na kulturnoj baštini Bosne i Hercegovine, pisao je romane, kratke priče, drame (televizijske i radio drame) koje su izvođene i nagrađivane i u teatru, ali i u medijima, filmske scenarije, putopise, priče za djecu, SF roman, brojne studije iz književnosti.
Alija Isaković bi često isticao kako je odnos prema maternjem, bosanskom jeziku fundament bošnjačkoga odnosa prema zemlji Bosni, prema državi Bosni i Hercegovini. Često su citirane ove njegove rečenice: “Naš jezik je naš moral i ne treba osobit trud da bismo objasnili pojam bosanski jezik. Bosanski jezik nije nastao ni u okrilju srpskog ni u okrilju hrvatskog jezika, nije njihova izvedenica, već jedna od objektivnih naporednosti…”
Neka je rahmet plemenitoj i uzornoj duši Alije Isakovića!
Za Akos.ba piše: Arifović Rabija
