Kako se liječiti od uroka?

Uzvišeni Allah kaže da je Ja’kub rekao: “O sinovi moji” – reče onda – “ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; moć pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!” I kad udoše oni kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Ja’kubova, koju je izvršio, a on je, uistinu veliki znalac bio, zato što smo ga Mi naučili, ali većina ljudi ne zna.” (Jusuf, 67 – 68)

Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, u tefsiru ova dva ajeta kaže: “Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, govoreći o Ja’kubu, alejhisselam, kaže da je naredio svojim sinovima kad ih je spremio sa bratom Benjaminom u Egipat, da ne ulaze svi na jedna vrata, nego da se razdvoje i uđu na različita vrata, jer, kako kažu Ibnu Abbas, Muhammed ibnu Ka’b, Mudzahid, Ed-Dahhak, Katade, Es-Suddejj i drugi: “On se za njih pobojao da se ne ureknu jer su bili izuzetno lijepi, i privlačni. Urok je stvarnost i može skinuti konjanika sa njegova konja.”

Njegove riječi: “…a ja vas ne mogu spasiti od onoga što vam Allah odredi; moć pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!”, tj. ovaj savjet koji sam vam dao, ne može vas sačuvati od onoga što vam je Uzvišeni Allah odredio, jer kad Uzvišeni hoće nešto, u tome Ga ne može niko spriječiti niti zaustaviti.

“I kad uđoše oni kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Ja’kubova, koju je izvršio, a on je, uistinu veliki znalac bio, zato sto smo ga Mi naučili, ali većina ljudi ne zna.” (Jusuf, 68)

Kažu da je to zaštita od uroka
Iz “Tefsir Ibnu Kesir”, 2/485.

Uzvišeni Allah je rekao: “Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur’an slušaju, govoreći: “On je, uistinu, luda!”

Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ibnu Abbas, Mudžahid i drugi kažu: “Riječ (lejuzlikuneke) – “probadaju te” (bi ebsarihim) – “svojim očima” tj. urekli bi te očima od zavisti i mržnje prema tebi da nije Allahove, dželle šanuhu, zaštite. U ovom ajetu je dokaz da je urok očima istinit i da ima uticaja Allahovom, dželle šanuhu, voljom, kao što to potvrđuju i mnogobrojni hadisi preneseni različitim putevima.” Tefsir Ibnu Kesir: 4/410.

Dokazi iz sunneta za djelotvornost uroka
1. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Urok je istina.” El-Buhari: 10/203 i Muslim u “Es-Selamu” – poglavlje o medicini.

2. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tražite kod Allaha utočište od uroka, jer uroci postoje.” Ibnu Madže 3508, a El-Albani je za njega rekao da je sahih u “Sahihul-Džami'” 951.

3. Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Urok je istina i da je išta preteklo kader, pretekao bi ga urok, pa ako od vas neko zatraži da se operete, operite se.” Tj. kada neko od nas urekne nekoga, pa mu taj dođe i zatraži da se abdesti ili okupa, da bi se ovaj poprskao tom vodom kako bi prestao urok, učinite to. (To je jedan od načina uklanjanja uroka).

4. Od Esme bint Uvejs, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “O Allahov Poslaniče, Dza’ferove sinove pogađa urok, pa hoću li im zbog toga učiti rukju?” – “Uči, jer da je išta preteklo Allahovu odredbu, pretekao bi je urok.” Prenosi ga Ahmed 6/438 i Et-Tirmizi: 2059, ocjenjen je kao hasen-sahih a El-Albani je u Džami’u” rekao da je sahih: 5662.

5. Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Urok, Allahovom voljom, utiče na čovjeka sve do te mjere, da se čovjek popne na visoko mjesto i strovali se s njega” (od jačine uroka). Prenose ga Ahmed i Ebu Ja’la a El-Albani je u Džami’u rekao da je sahih, br.1677.

6. Od Ibnu Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Urok je istina i može oboriti čovjeka s visine.” Prenose ga Ahmed, Et-Taberani, i El-Hakim, a El-Albani je rekao da je hasen u “Es-silsiletus-sahiha: 1250

7. Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Urok uvodi čovjeka u kabur, a devu u kazan.”

Tj. pogodi čovjeka, pa ga usmrti, te bude zakopan, i isto tako pogodi devu što bude uzrokom njene slabosti, te je zakolju i skuhaju njeno meso u kazanu. Prenosi ga Ebu Nu’ajm u “El-Hilje” a El-Albani je u “Sahihul-Džami’u” rekao da je hasen: 4023.

8. Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najveći uzročnik smrti mog ummeta, poslije Allahove odredbe, je urok.” Prenosi ga El-Buhari u “Et-Tarih” a El-Albani je u “Sahihul-džami’u” rekao da je hasen 1217.

9. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je naređivao da učim rukju protiv uroka.” El-Buhari: 10/170 i Muslim 2195.

10. Od Enesa ibnu Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dozvolio da se uči rukja protiv uroka, ujeda zmije i akrepa, te čireva na slabinama.” Muslim: 2196 u “Es-Selamu”.

11. Od Ummu Seleme, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za njenu sluškinju, na čijem je licu vidio crnu mrlju, rekao: “Proučite joj rukju, ona je urečena.” Pod crnom mrljom se misli na šejtanov znak, neko kaže da je to šejtanov udarac, tj. crna ili žuta fleka na licu. El-Buhari 10/171 i Muslim: 97.

12. Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je Hazmovoj porodici dozvolio liječenje rukjom od zmijskog ujeda. Esmi bintu Umejs je rekao: “Šta je to sa sinovima moga brata pa su tako mršavi i slabi, da li im šta fali?” “Ne” – odgovorila je – “nego se brzo ureknu.” “Uči im rukju” – rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ona je odbijala, ali je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio: “Uči im rukju.” Muslim u “Es-Selamu” 2198.

Mišljenje učenjaka u pogledu postojanja uroka
Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: “Uticaj uroka je moguć i nastaje Allahovom, dželle šanuhu, voljom.”

Hafiz Ibnu Hadzer, Allah mu se smilovao, rekao je: “Bit uroka se sastoji u pogledu sa divljenjem pomješanim sa zavišću osobe pokvarene duše koji štetno djeluje na onoga kome je upućen.” “Fehtul-Bari” 10/200.

Ibnu Esir, Allah mu se smilovao, rekao je: “Oni kojima su uskraćeni vid i razum, zanijekali su urok riječima: “To su samo neistinita priviđenja…”

Ovo su najneupućeniji ljudi koji pred sobom imaju zastor iza kojeg ne vide. Oni nemaju kulture niti ikakvog znanja o duši i duhovnim stvorenjima te o njihovoj prirodi i uticaju, kojima je dat razum bez razlike kojem narodu pripadali, ne poriču postojanje uroka, niti ga niječu iako su se razišli u načinu njegova uticaja i uzroka. Nema sumnje da je Uzvišeni Allah dušama i tijelima dao različite moći i prirode. Mnogima je dodijelio osobine koje imaju uticaj. Nemoguće je onome ko posjeduje razum da zaniječe uticaj bestjelesnih bića na tijelo. To je nešto očito i osjetno. Primjetit ćeš kako se lice jako zacrveni ako u njega pogleda neko od koga se ovaj ustručava i stidi, ili pozuti kada pogleda u nekog koga se boji. Ljudi su svjedoci slučajeva gdje osoba oslabi i oboli od nečijeg pogleda. Sve ovo se dešava posredstvom i uticajem duhovnih bića. Zbog uske veze sa očima prema njima je i dobio ime (urok, urokljive oči ar. ajn-oko). Međutim, nisu oči te koje imaju moć da izazovu urok, to se dešava posredstvom bestjelesnih bića. Bestjelesna bića imaju različite prirode, moći i djelovanje. Zavidna duša ima vidljiv i štetan uticaj na osobu kojoj se zavidi. Radi ovoga je Uzvišeni Allah naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da traži Njegovu zaštitu od zle zavisti. Uticaj zavidnika na onoga kome zavidi je potvrđena stvar i ne može se zanijekati. To čine samo oni koji su izašli iz okvira ljudske prirode. Osnova zavidluku je urok. Pokvarena i zavidna duša se zlobno ponaša i utiče na onoga kome zavidi. Ona svojom pokvarenošću djeluje na njega. Najbliža ovom primjeru je zmija. U njoj je skriven otrov, pa kada se sretne sa svojim neprijateljem, iz nje proradi mržnja, te se okomi na njega, što njemu šteti. One su različite. Uticaj nekih od njih je tako jak da može izazvati pobačaj, ili sljepoću kao što je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za bezrepu otrovnicu i još jednu vrstu otrovnih zmija: “One osljepljuju i izazivaju pobačaj.” El-Buhari: 6/248 i Muslim: 2233.

Uticaj duša nastaje susretom, viđenjem, kontaktom, upućivanjem duša na one na koje će djelovati, dovama, rukjom i surama el-Felek i en-Nas, ponekad priviđenjem i umišljanjem. Nije pogled taj koji je presudan kod osobe koja uriče. Desi se da se slijepom opiše nešto te ga njegova duša urekne iako ga nije vidio. Mnoge osobe su urekle nekoga preko opisa bez viđenja. To su strelice koje izlaze iz duše osobe koja to čini. Ponekad pogodi urečenog, a ponekad promaši. Ako ga zateče “otkrivenog” (bez zaštite dovama i drugim štitovima) nema sumnje da će ga pogoditi. Ako ga zateče naoružanog i zaštićenog, te strelice mu ne mogu nauditi, čak postoji mogućnost da se ta ista strelica vrati na onog od koga je i poslana.

Urok se javlja na ovaj način; Osoba je prvo nečim, zadivljena, zatim to nešto slijedi njegova pokvarena duša, a potom se u izvršenju trovanja pripomaže pogledom upućenim urečenom. Čovjek ponekad urekne samog sebe, a ponekad urekne bez svoje volje. “Zadul-mead”:4/165, skraćena verzija.

Razlika između uroka i zavisti
(Obrati se na djelo “El-‘ajnu hakk” str. 28.)

1. Zavist je širi pojam od uroka. Svaka osoba koja može da urekne zavidna je, a nije svaki zavidnik i osoba koja može da urekne. Radi toga je u suri El-Felek spomenuto traženje zaštite od zavidnika. Ako musliman zatraži zaštitu od zavidnika, ujedno je zatražio zaštitu i od uroka. Ovo je dokaz univerzalnosti Kur’ana, njegove nadnaravnosti i retorike.

2. Zavist je pobuđena mržnjom i željom da onome kome se zavidi nestanu sve blagodati. Povod uroku jeste divljenje, dopadanje i hvaljenje nečega.

3. Zavist i urok igraju jednaku ulogu u izazivanju štete urečenom, a razlikuju se u porijeklu. Porijeklo zavisti pogađa srce vidjevši na urečenom mnoge blagodati i želeći da taj ostane bez njih. Onaj koji uriče pomaže se prodornim pogledom. Tako on uriče ono čemu ne zavidi kao što su predmeti, životinje, usjevi i imetak. Može se čak desiti da urekne samog sebe takvim prodornim pogledom.

4. Zavidnik moze djelovati na nešto što pretpostavlja i prije nego što se desi, dok onaj koji uriče moze uticati samo na ono što je stvarno prisutno.

5. Čovjek ne može zavidjeti samom sebi niti svom imetku dok moze ureći i sebe i svoj imetak.

6. Zavist dolazi samo od pokvarene duše, dok urok moze doći i od dobrog čovjeka ako mu se nešto svidi bez želje da to što se njemu svidjelo bude uskraćeno urečenom.

Ovo se desilo Amiru ibnu Rebi’i kada je urekao Sehla ibnu Hunejfa uprkos tome što je Amir, radijallahu anhu, među prvim koji su prihvatili Islam i učesnik Bedra.

Ibnul-Dževzi, Ibnul-Kajjim, Ibnu Hadžer, En-Nevevi, Allah im se svima smilovao, su napravili razliku između uroka i zavisti. Poželjno je da musliman, kada vidi nešto što mu se dopadne, zamoli Allaha za blagoslov, svejedno radilo se o njegovoj ili tuđoj stvari. Potvrda za ovo su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu Sehla ibnu Hunejfa: “Zašto nisi blagoslovio?” tj. zamolio Allaha da ga blagoslovi, jer ova dova sprečava uticaj uroka.

Džini uriču ljude
1. Od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio zaštitu od džinskog i insanskog uroka, a kad su objavljene sure El-Felek i En-Nas, učio je njih, a ostavio ono što je do tada učio (od te vrste dova).”

Et-Tirmizi 2059 u “Et-Tibb” pod ocjenom hasen. Ibnu Madže 3511, a El-Albani je u “Sahihu Ibni Madže” rekao da je sahih: 2830. 2. Od majke vjernika Ummu Seleme, radijallahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u njenoj kući vidio sluškinju na čijem licu je bila crna mrlja na što je rekao: “Proučite joj rukju, ona je urečena.” El-Buhari: 10/171 i Muslim 2197.

El-Ferra’ je rekao: “Pod riječima “crna mrlja” misli se na trag džinskog pogleda.”

Iz ova dva hadisa saznajemo da urok nastaje i od džina i od insana. Radi toga je svaki musliman obavezan da spomene Allahovo ime kad skida odjeću, ili se ogleda u ogledalu, i prilikom svakog drugog posla, kako bi od sebe odbacio džinsko uznemiravanje poput uroka i sličnog.

Liječenje uroka
Postoji nekoliko načina liječenja uroka, spomenut ću sljedeće:

Prvi način: Kupanje onoga ko je urekao
Ako je osoba koja je urekla poznata, onda se od nje traži da se okupa, te se tom vodom urečeni polije otpozada, i Allahovom, dželle šanuhu, voljom će ozdraviti.

Od Ebu Umame ibnu Sehla ibnu Huzejfe, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Moj otac Sehl kupao se u Harri (jednoj dolini Medine). Skinuo je svoj ogrtač, dok je Amir ibnu Rebia gledao u njega. Sehl je bio jako bijele puti i lijepe kože. Amir je rekao: “Do danas nisam vidio ovako lijepu kožu ni kod pokrivene djevice.” Istog momenta Sehla je uhvatio žestok bol. Obavijestili su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o njegovom bolu: “Ne može podići glave – rekli su: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih upita: “Sumnjate li na koga?” “Na Amira ibnu Rebi’u””, odgovoriše. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je pozvao i strogo mu se obratio: “Radi čega to ubijate svoju braću? Što ga nisi blagoslovio? Operi se za njega.” Na to je Amir oprao lice, ruke, laktove, koljena, noge i potrao se ispod košulje. Tu vodu je stavio u posudu i njome polio Sehla otpozada. Istog momenta Sehl je ozdravio.” Prenose ga Ahmed, En-Nesai, Ibnu Madže, Malik, a El-Albani je u “Sahihul-Džami” rekao da je sahih 3908.

U pogledu toga šta se podrazumijeva pod riječima “ispod košulje” učenjaci su se razišli: Neki su mišljenja da je to dio tijela, neki da je spolni organ, neki bedro, jer je na njemu svezana košulja.

Opis pranja

Ibnu Sihab Ez-Zuhri, radijallahu anhu, rekao je: “Naši učenjaci opisuju pranje na ovaj način: Osobi koja je urekla se dadne posuda s vodom u koju on stavi ruku, uzme malo vode i ispere usta te to ispljune u posudu. Poslije toga opere lice u posudi. Zatim stavi lijevu ruku u posudu i iz nje sipa na desnu šaku jedan puta. Zatim desnom rukom polije po lijevom laktu, onda lijevom rukom polije desnu nogu a desnom rukom polije lijevu nogu. Lijevom rukom će politi desno koljeno a desnom lijevo. Svu ovu vodu uhvatiti u posudu, a zatim unutrašnji dio košulje umočiti u nju ali da se pri tome posuda ne spušta na zemlju. Ova voda se polije po glavi urečenog. To se učini jednim potezom otpozada.” Vidi “Es-Sunen” od El-Bejhekija 9/202.

Propis pranja osobe koja je urekla

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Urok je istina i da je nešto preteklo Allahovu odredbu, pretekao bi je urok, pa ako se od nekog od vas zatraži da se opere, neka to učini.” Prenosi ga Muslim: 5/32.

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Osobi koja je urekla naređivano je da se abdesti i da se tom vodom opere urečeni.” Ebu Davud, br. 3880 sa sahih senedom.

Iz ova dva hadisa, kao i drugih njima sličnih, se uzima dokaz za abdest ili pranje onoga ko je urekao radi urečenog.

Drugi način
Staviti ruku na glavu urečenog i reći:

“Bismillahi erkike, Allahu ješfike, min kulli dain ju’zike ve min kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu ješfike.” Muslim: 2186.

(U ime Allaha ti učim rukju, Allah te izliječio od svake bolesti koja te uznemirava, i od svake zavidljive duše i od uroka, Allah te izliječio.) Ovo ponoviti tri, pet, sedam ili devet puta.

Treći način
Staviti ruku na glavu urečenog i reći:

“Bismillahi jubrike, min kulli dain ješfike, ve min šerri hasidin iza hasede, ve min šerri kulli zi ajnin.” Muslim: 2186.

Ponoviti pet ili sedam puta.

Četvrti način
Staviti ruku na glavu urečenog i reći:

“Allahumme rabben-nasi ezhibil be’se vešfi enteš-Šafi la šifae illa šifauke šifaen la jugadiru sekamen.”

(Allahu moj, Gospodaru ljudi, otkloni nevolju i izliječi, Ti si Liječnik. Nema lijeka pored Tvoga, izliječi lijekom poslije kojeg se bolest ne vraća). Ponoviti sedam puta.

Peti način
Staviti ruku na mjesto bola i proučiti sljedeće sure: El-Ihlas, El-Felek i En-Nas po sedam puta.

Šesti način
Pripremiti posudu sa vodom, proučiti na nju El-Ihlas, El-Felek i En-Nas i reći: “Allahumme raben-nasi, ezhebil be’se vešfi enteš-Šafi, la šifae illa šifauke šifaen la jugadiru sekamen.” (Tri puta)

“Bismillahi erkike, Allahu ješfike, min kulli dain ju’zike ve min kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu ješfike.” (Tri puta)

Nakon toga isprazniti posudu na glavu urečenog jednim potezom sazada, tako da voda dohvati čitavo tijelo. Allahovom će voljom ozdraviti.

Praktični primjer liječenja uroka
Prvi primjer: Dojenče odbija majčino mlijeko
Bio sam u posjeti svojim rođacima. Spomenuli su mi da beba u njihovoj porodici već nekoliko dana odbija da doji. Rekao sam im da mi donesu dijete. Proučio sam nad njim El-Ihlas, El-Felek, En-Nas i neke dove prenesene od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dao sam da odnesu bebu majci. Odmah su se vratili i obradovali me viješću da je beba, Allahovom voljom, počela dojiti. Nema snage niti moći osim kod Uzvišenog Allaha.

Drugi primjer: Dječak zanijemio
Taj dječak isticao se među svojim vršnjacima jasnim govorom i bistrinom. Uvijek bi ga birali da govori na svečanostima. Jednog dana je umro dječak iz njegova mjesta i on je sa svojim rođacima otišao na dženazu. Zahvalio je Allahu i izrekao Mu pohvalu, a onda je održao ljudima poučan i rječit govor. Te iste noći zanijemio je. Otac mu se zabrinuo i odveo ga u bolnicu. Ljekari su ga pregledali, uradili mu testove, ali uzalud, ništa nisu otkrili. Doveo ga je kod mene. Kad sam ga vidio, samo što nisam zaplakao, jer sam ga poznavao kao vrijednog propagatora Islama u školi. Suzdržao sam se i upitao oca šta mu se desilo. On mi je sve ispričao. Zaključio sam da je dječak urečen i proučio sam mu El-Ihlas, El-Felek i En-Nas, a na vodu rukju protiv uroka. Rekao sam ocu da mu daje da pije tu vodu i da ga kupa njome sedam dana, te da mi navrati nakon toga. Kada je prošlo sedam dana, došao mi je dječak zdrav i rječit, kakav je i prije bio. Podučio sam ga dovama za zaštitu od uroka koje će učiti ujutro i uveče.

Neka je hvala Allahu. Nema snage niti moći osim kod Allaha.

Treći primjer: Neobičan događaj
Ovaj slučaj desio se u našoj kući. On bi u skraćenoj verziji ovako izgledao. Došao mi je čovjek sa staricom. Muškarac je ušao kod mene u sobu da mi ispriča šta mu se desilo sa majkom. Starica je ušla kod moje supruge, nakon čega sam je pozvao da joj proučim rukju. Kad sam to uradio i oni otišli, vidio sam u kući bezbroj bijelih crva. Začudio sam se toj pojavi. Moja supruga ih je počela sklanjati metlom, ali bi se crvi svaki put ponovo javljali u svakoj sobi. Pozvao sam ženu da istražimo mogući uzrok te pojave. “Šta ti je rekla starica?” – upitao sam. “Gledala je u svaki ćošak kuće dugo i prodorno, ali nije ništa rekla.” Zaključio sam da je urok, iako je naša kuća skromno uređena, ali je moguće da starica živi sa stočarima i da nije vidjela gradskih kuća. Uglavnom, pripremio sam vodu i na nju proučio rukju protiv uroka. Poprskao sam njome ćoškove kuće i crvi su ubrzo nestali, a kući se vratio stari izgled. Neka je hvala Allahu Jedinom Gospodaru.

U ovom djelu toliko. Slavljen si i hvaljen Gospodaru, svjedočim da nema božanstva osim Tebe Jednog Jedinog, tražim Tvoj oprost i kajem Ti se.

(Možete naći podrobnu studiju o uroku u djelu “Ajnul-hakk” od Ahmeda ibnu Abdurrahmana Eš-šumejmirija. Iz nje sam prenio neke citate u ovom poglavlju. Obratite se na ovo djelo – veoma je korisno.)

lijecenje-kuranom.com