Izgubljena srca mogu spas pronaći samo u okretanju ka Allahu, dž.š.

Uzvišeni Allah kaže: „I neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova.“ (Enfal,24)

Neki mufesiri u komentaru citiranog ajeta kažu: „Uplitanje između čovjeka i njegova srca jeste prekrivanje srca, zaklanjanje od nura (upute). To biva tako što čovjek drži vezanog samo za materijalno, usljed čega srce prati samo djelovanje stvorenja, ne usmjerava se ka Allahu, dž.š.

Pobožnjaci su to stanje nazvali ‘izgubljenost srca’ (zalutalo srce). Izgubljeno srce znači srce koje promatra samo materijalno, i sebi pripisuje snagu i moć; zaboravlja na svoga Gospodara. Vratiti srce u njegovo prirodno stanje znači promatrajući božanske ajete (dokaze na Zemlji), razmišljajući o Njegovim Uzvišenim svojstvima i osobinama odustati od uobrazilje o vlastitoj moći (da čovjek nešto može sam bez božije pomoći), napustiti vezanost za vlastiti nefs i ostala stvorenja (ne biti u srcu ovisan o njima u smislu da čovjek vjeruje kako mu oni mogu nešto pomoći i dati).

Razlog zbog kojeg srce postaje izgubljeno jeste loš ahlak. Ponekad se to, pak, dešava bez posebnog razloga, kao iskušenje od Uzvišenog Allaha. Gospodar iskušava čovjeka da bi se pokazalo hoće li on u tom stanju pribjeći Njemu Uzvišenom i tražiti pomoć ili će se zadovoljiti njime.

U toj situaciji od roba se očekuje da se cijelim bićem okrene svome Gospodaru, i dovom i poniznošću traži selamet (spas) za svoje srce.  Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „O Ti koji okrećeš srca na stranu na koju želiš! Učvrsti moje srce u vjeri.“ (Tirmizi, Da’vat, 89,124, Ibn Madždže, Mukaddime, 13)

A kada ga plemeniti ashabi, r.anhum, upitaše: „Da li ti strahuješ za svoje srce?“, on, s.a.v.s., odgovori: „ A šta me može učiniti sigurnim od toga! Srca su između dva prsta Allahove moći; okreće ih kako On želi.“ (Muslim, Kader,17; Ibn Madždže, Mukaddime, 13,Dua, 2;Ahmed, Musned, 4/182; 6/251, 302; Hakim, Mustedrek,4/321; Bejheki, Šuabu’l-iman, 1/475)

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić