Bošnjaci dobili grb i zastavu u R. Hrvatskoj
Dana, 25. 1. 2018. godine, održana je 77. sjednica Savjeta za nacionalne manjine, koju je obilježila, za nas Bošnjake, jedan od historijskih odluka. Savjet za nacionalne manjine je, nakon kraće rasprave i mog izlaganja, donio jednoglasnu odluku kojom daje suglasnost na grb i zastavu bošnjačke nacionalne manjine, sve sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina.
Odluka odnosno mišljenje o grbu i zastavi Koordinacije županijskih vijeća, vijeća grada Zagreba i predstavnika za županije bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, kao i moje osobno je, da je bosanskohercegovačka službena zastava iz razdoblja 1992.-1998. godine na kojoj je dominiralo šest ljiljana najprikladnije rješenje za zastavu bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj (ova zastava je službeno istaknuta 21. 5. 1992. godine ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku). Ta zastava, u obliku kakvom je bila, predstavljala je simbol jedinstva države Bosne i Hercegovine, bila je izraz obnovljene bosanske državnosti, pri čemu nije bila zanemarena nacionalna neutralnost novog grba. Također, ljiljan koji dominira zastavom, je simbol čistoće, nije vjerski niti ideološki obojen, ima dozu univerzalnosti i kao i međusobne tolerancije bosanskohercegovačkog društva.
Najvažniji predmet za identifikaciju srednjovjekovnog bosanskog grba, a time i zastave Bosne i Hercegovine, poslužio je mrtvački pokrov, tj. plašt kralja Tvrtka I. Kotromanića nađen prilikom iskopavanja krunidbene i grobne crkve bosanskih vladara u Milima (današnjim Arnautovićima) kod Visokog. Tada je određeno da novi državni simbol postane ljiljan iz doba bosanskog kraljevstva, pošto ne predstavlja nijednu posebnu etničku grupu u Bosni i Hercegovini. Smatram da je to bio odraz najvećeg stupnja multikulturalizma jednog društva, koju i Bošnjaci u Hrvatskoj nastoje živjeti. Nesumnjiv je povijesni značaj zastave BiH iz razdoblja 1992.-1998. Također je činjenica je da su se Bošnjaci poistovjetili s ovom zastavom i da je ona za nas najprikladnije rješenje. Mišljenja sam da je to korak u pravcu čuvanja temeljnih vrijednosti i simbola Bosne i Hercegovine, a samim time i Bošnjaka ma gdje bili.
Za Bošnjake nema nepremostivih zapreka. Kada smo zajedno i kada imamo jasno određene ciljeve. Danas se to moglo i vidjeti. Moram zahvaliti Koordinaciji županijskih vijeća, vijeću Grada Zagreba i predstavnicima za županije koji su postigli konsenzus i koji su uopće podnijeli ovaj prijedlog Savjetu. To je bilo uvjet bez kojeg se ne može. Nakon toga sam i ja mogao dati svoj skromni doprinos.
—
Veliki i priznati profesor Mustafa Imamović (kojem je jučer bila godišnjica od kada je preselio na Ahiret), kojeg iznimno cijenim poradi njegovog historijskog djela Historija Bošnjaka iz 1993. godine, kaže u predgovoru iste te knjige: “Za ovu sam se knjigu pripremao još od rane mladosti, vođen znatiželjom, ali i onim Kantovim kategoričkim imperativom da čovjek mora djelovati tako da načela njegove volje mogu u svako doba postati općim zakonom. Želio sam se jednostavno orijentirati u svijetu, a uslov za to je bio da saznam ko sam, odakle sam, gdje sam i kuda idem. Samo pisanje ove knjige počeo sam u najtragičnijim momentima za bošnjački narod, osjećajući da je to u tim trenucima moja dužnost prema vlastitom narodu i čarobnoj zemlji Bosni.”
Današnja odluka je na tom tragu. Neka ona, odnosno naš grb i zastava bude naš orijentir u Republici Hrvatskoj!
Bermin Meškić
Akos.ba
