Zimski virusi i djeca – šta sve roditelji treba da znaju
U kolektivima gotovo sva djeca imaju simptome i znakove infekcije. Oni veoma lako prenose virus zdravoj djeci – kihanjem, kašljanjem, ali i neposrednim kontaktom.
Inkubacija (vrijeme od ulaska virusa u organizam do pojave prvih znakova bolesti) je kratka – samo par dana, pa se bolest brzo širi. Dovoljno je desetak dana da virus dobije većina djece u vrtiću ili školi.
Nisu samo djeca mogući izvori infekcije. I odrasli oboljevaju, a često i nisu svjesni da su opasni po djecu. Dešava se da roditelji nemaju simptome bolesti, ali da ipak nose virus koji djeci može da napravi probleme. Ako mame i tate pogledaju svoje grlo u ogledalu moći će često da zapaze više ili manje izraženo crvenilo, iako nemaju nikakve tegobe. Mi odrasli imamo jači odbrambeni (imunološki) sistem, pa nemamo bolest, ali možemo virus da prenesemo djeci. Ipak, ovo je daleko rijeđi način prenošenja infekcije.
Kako prepoznati virus?
Prvih dana sve izgleda kao obična prehlada – nosić curi, djeca su blago otečena u licu, staklastog pogleda, ali su i dalje živahna i lijepo jedu. Poslije par dana počinje glavobolja, manja djeca su “kenjkava”, apetit je sve lošiji, a neki mališani ponekad i povrate.
Ono što je upečatljivo je skok temperature koja može da bude i veoma visoka (do 40 stepeni), ali se kod većine ipak zadržava oko 38 – 38,5 stepeni. Djeca su tada “slomljena”, slabo aktivna, uglavnom leže, i veoma loše jedu.
Ovaj virus izaziva i bol u grlu koji ne treba mješati sa anginom jer se ne radi o bakterijskom zapaljenju već o jednoj od manifestacija virusa. Nosić je totalno zapušen, tako da djeca često dišu na usta, pa to pogoršava ionako teško stanje.
Mališani nerijetko imaju i pravo zapaljenje vežnjače – konjunktivitis, oči su zakrvavljenje, ponekad sa krmeljima. Konjunktivitis nastaje zbog direktnog efekta virusa, ali i zbog zapušenog nosića. Kada pedijatar pregleda dijete, primjetiće da njegovo grlo nije jako crveno, iako se veća djeca obično žale na bol. Ni na plućima se obično ne čuje zapaljenje ili bronhitis, tako da djeca mnogo lošije izgledaju u odnosu na nalaz koji pedijatar pregledom ustanovi.
Kako se djete liječi?
Kao i većina virusa i ovaj je otporan na ljekove, pa se ne liječi virus, već simptomi bolesti (simptomatska terapija).
Tečnost je obavezna
Djete ne treba tjerati da jede na silu, ali mora da pije tečnost. Treba izbjegavati kisele napitke koji mogu da oštete već načet želudac.
Dosta tečnosti, obaranje temperature i čišćenje nosića su glavni zadaci za roditelje, uz pažljivo praćenje toka bolesti. Unaprijed davati antibiotike, da bi se spriječile komplikacije, je potpuno pogrešno.
Dok potpuno ne ozdravi, djete NIJE za kolektiv! Treba znati da ovaj virus slabi njegovu odbrambenu sposobnost, pa je djete prijemčivo i za druge bolesti. Kako postoji veliki broj različitih virusa (sa sličnim manifestacijama bolesti) djeca koja se nisu dobro oporavila mogu ući u “serijsku” infekciju koja traje sedmicama.
Koliko bolest traje?
Veća djeca “pregura” virus za pet do sedam dana, a kod malih može potrajati i duže (što je djete manje bolest duže traje). Dužina bolesti dosta zavisi od sposobnosti mališana da savlada virus – oni sa dobrim imunitetom već za nekoliko dana živnu i vrate se normalnim aktivnostima, dok drugi čekaju do desetak dana na ozdravljenje.
Dakle, trajanje bolesti prije svega zavisi od uzrasta djeteta i jačine imunološke reakcije na virus. I kada djete ozdravi, nekoliko dana ima slabiji apetit, pa ne treba insistirati na “jačim” obrocima.
Ima li komplikacija?
Većina djece prođe bez komplikacija, ali su one ipak moguće.
Zapaljenje srednjeg uha je jedan od najčešćih problema. Ono prije svega nastaje zbog zapušenog nosa, preciznije zbog zatvaranja izlaza unutrašnjih kanala (Eustahijeve tube) koji spajaju srednje uho sa mjestom gdje se spajaju nos i grlo. I virus “gricne” bubnu opnu i srednje uho, ali zapušenje Eustahijevih tuba je ipak glavni problem. Čim se kanali zapuše nakuplja se sekret u srednjem uhu, a on je idealna sredina za razvoj bakterija. Tako primarno virusni problem postaje bakterijska infekcija, pa se zato ova upala obavezno liječi antibiotikom! Najbolje je spriječiti ovu komplikaciju, a to je moguće upornim i efikasnim čišćenjem nosića u kombinaciji sa kapima za nos. Fiziološki rastvor je najefikasniji čistač nosa i može se primjenjivati bez straha, najmanje tri do pet puta dnevno. Kapaljkom se sipa nekoliko kapi u jednu, pa u drugu nozdrvu, a djete treba da leži zabačene glavice da bi se rastvor slio u grlo. Kod beba treba koristiti pumpicu za izvlačenje sekreta, a veću djecu ohrabriti da duvaju nos. Kad se završi čišćenje nosa treba staviti kapi za nos (efedrin, ili slične) koje su apsolutno potrebne ovih dana jer pored sekreta, i prošireni krvni sudovi u nosu doprinose njegovom zapušenju. Kapi će suziti proširene krvne sudove i omogućiti detetu bolje disanje, ali i smanjiti rizik od zapaljenja srednjeg uha. Kapi ne treba stavljati duže od četiri do pet dana, a uglavnom ih je dovoljno staviti tri puta dnevno (mada to zavisi od vrste proizvoda). Čim djete zaboli uho, tokom ove infekcije, treba se obratiti ljekaru. Pregled otoskopom će rješiti sve dileme oko dijagnoze i dalje terapije.
Zapaljenje sinusa se, takođe, može desiti tokom ove viroze. Manifestuje se izraženom glavoboljom, naročito u čeonom predjelu i oko očiju. Pregledom se, umjesto bistrog, providnog sekreta (koji se vidi u početku bolesti) lako vidi zamućen – gnojni sekret koji se iz zapaljenih sinusa sliva niz grlo. Ukoliko pipanje i kuckanje djelova čela i jagodičnih kostiju izaziva bol, jasno je da su sinusi upaljeni. I ova bakterijska komplikacija virusne infekcije se liječi antibioticima koje ljekar prepiše.
Gnojno zapaljenje grla se može desiti u sklopu virusne infekcije, ali ne pretjerano često. Ovu komplikaciju možemo pokušati da spriječimo grgljanjem – ispiranjem grla. Veća djeca rado grgljaju, a dobro pripremljen čaj od žalfije ili neki od posebno pripremljenih rastvora su sasvim prikladni. Ipak, kada se desi bakterijsko zapaljenje, ili kada posumnjamo na njega, treba uraditi bris grla i započeti antibiotsku terapiju.
Da li mogu da se jave komplikacije na plućima?
Na plućima su moguće dvije vrste komplikacija.
Bronhoopstrukcija (suženje disajnih puteva). Pored sklonosti ka alergijskim bolestima i virus može započeti bronhospazam. On se kod starijih mališana realtivno lako čuje jer djeca prošište, uz kašalj koji se intezivira. Svaki duži i uporniji kašalj obavezuje da se djetetu poslušaju pluća, kako bi pedijatar utvrdio da li ima spazma ili ne. Ako se desi, bronhospazam se liječi bronhodilatatorima (Spalmotil, Aloprol, Aminofilin), sa ili bez lijekova koji smanjuju zapaljenje sluzokože malih i srednjih disajnih puteva. Ovu terapiju obavezno vodi ljekar, ali treba podvući da antibiotici nisu efikasni u terapiji bronhoopstrukcije.
Zapaljenje pluća. Ono se, srećom, rijetko, ali kada se desi treba na vrijeme započeti terapiju. Pored kašlja koji dobija na intezitetu, djete dodatno klone kada počne zapaljenje pluća. Ipak, jedino ljekar može postaviti dijagnozu, pregledom djeteta, a nekada i uz pomoć rendgenskog snimka. Iako se radi o primarno virusnoj komplikaciji, antibiotska terapija je neophodna jer virus otvara vrata bakterijama koje mogu da napadnu već oštećeno plućno tkivo.
Postoje i druge, opasne komplikacije virusa. Ipak, one su toliko rijetke da roditelji ne treba da ih se plaše. Kako se ničim ne mogu unaprijed spriječiti, roditeljima ostaje da pažljivo prate djete, a kada primjete nešto neuobičajeno, treba konsultovati pedijatra.
Autor: Ass. dr Goran Vukomanović, pedijatar
