Bošnjačka ideja – knjiga o djelovanju bošnjačkih intelektualaca u emigraciji
Završetkom Drugog svjetskog rata nezadovoljan odnosom Komunističke partije prema Bošnjacima Adil Zulfikarpašić odlazi iz Jugoslavije u Italiju. Naravno, Zulfikarpašić nije bio jedini bošnjački intelektualaca koji je uslijed nezadovoljstva napustio svoju domovinu, te krenuo putem djelovanja iz emigracije. Bošnjaci su se selili najviše u Austriju odakle su započeli borbu za povratak nacionalnog imena Bošnjak.
Od istaknutih Bošnjaka u Beču osim Adila Zulfikarpašića i Smaila Balića koji su prednjačili u svojem aktivizmu bili su još Fadil Mehmedagić, Zijo Spaho, Esad Hrasnica, Alija Karamehmedović i drugi. Autori djela „Bošnjačka ideja“ Enes Karić i Šaćir Filandra navode da su Bošnjaci osim u Austriji bili aktivni također i u ostatku Evrope posebno u Velikoj Britaniji, gdje su imali čak i svoj list pod nazivom „Svijest“.
Također, autori navode i probleme sa kojima su se Bošnjaci susretali u emigraciji nakon Drugog svjetskog rata, a definitivno najveći problem je bio u tome što je katoličko sveštenstvo kontinuirano radilo na pokatoličavanju Bošnjaka – muslimana. Adil Zulfikarpašić je u svojim tekstovima pisao protiv ove nepopularne pojave, a koliki odjek su imali njegovi tekstovi govori i činjenica da su odgovore na njegov tekst koji tretira ovo pitanje pisali srpski i hrvatski novinari širom Evrope.
Autori ovog djela potrudili su se da prikažu kakvo je stanje vladalo među bošnjačkim intelektualcima, te na koji način su potencirali povratak imena Bošnjak. Zulfikarpašić je još 1963. godine govorio o bitnosti povratka nacionalnog imena, dok Teufik Velagić 1967. izričito traži da se Bošnjacima dozvoli izjašnjavanje onako kako oni i zaslužuju. Zajedničko bošnjačkim intelektualcima u emigraciji bilo je također i to što su jasno razdvajali nacionalno ime od religijske odrednice „Musliman“ koja je nametana Bošnjacima.
Djelo „Bošnjačka ideja“ bavi se i kontinuiranim mecenstvom Adila Zulfikarpašića koji je svoj imetak u velikoj mjeri uložio u fond Bošnjačkog instituta u Cirihu, koji kasnije prenešen u Sarajevo. Sasvim sigurno je da ovo djelo daje odličan pregled o radu bošnjačkih intelektualaca u emigraciji od kraja Drugog svjetskog rata do početka demokratskih promjena u Jugoslaviji početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
