Musa Ćazim Ćatić: Povijest moje Otadžbine
Iako je Musa Ćazim Ćatić pjesnik koji obilježava početak moderne kao stilske formacije, odnosno književnog pravca u bošnjačkoj književnosti, on je u svojim prvim pjesmama nastavio sa rodoljubivo-patriotskim, odnosno folklorno-romantičarskim senzibilitetom već viđenim kod Riza-beg Kapetana Ljubušaka i Safvet-beg Bašagića, da bi u kasnijim pjesama postigao vrhunac svoga pjesništva ispisavši stihove “vječne ljepote”.
U okviru serijala povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine izdvajamo pjesmu Povijest moje Otadžbine.
Povijest moje Otadžbine
Evo te gledam zanesenim okom,
Pov’jest draga domovine moje;
Srce mi strepi, a desnica dršće,
Stranice svete prevrćući tvoje –
I duša mi se, puna poštovanja
Pobožno svakoj tvojoj rječci klanja…
Na javor-guslam’ u najslađem zboru
Tebe su vile moga roda vile.
I svaki spomen prošlosti nam slavne
K’o svet amanet u Te su nam slile,
Da svojim žarom sred našije’ grudi
Stari nam ponos i viteštvo budi.
O, knjigo slave! Ja u Tebi vidim
Junačkog Tvrtka i sve svoje pređe,
S handžarom oštrim u desnici snažnoj
Ponosnoj Bosni kako brane međe –
I poput smjelih divova i lava
Prsima štite svoja stara prava.
Ja vidim na tvom uzvišenom listu
Sva ona davna neumrla djela,
Što ih Sokoli, Pijele i Tire
Stvoriše, kad su uzdignuta čela
Najvećem carstvu na kormilu bili
I krv dušmansku potocima lili.
Ja vidim kako vrh krševa naših
Sunašce zlatne slobodice sije,
Junačka seka kako bratu svome
Niz jedra pleća turu-perčin vije,
A dična mati svog jedinca hrani,
Da Herceg-Bosni čast i ponos brani.
Ja vidim evo sve krvave vojne
I bojna polja i britke handžare
I alaj-bajrak, što se nebu vije
I Toke, što se na sunašcu žare
I bijesne ate, što k’o vihor lete
Ah, vidim svega iz prošlosti svete.
U tvome krilu! Tobom zaneseno
U grudima dršće mlado srce moje
Živijem žarom cjelivat bi htjelo
Tvoj svaki redak, svako slovce tvoje;
Na tvoje listove duša mi je pala,
O, sveto nebo mojih ideala!
O, naše slave ogledalo vjerno!
Daj rodu mome putovođa budi;
Svoje mu vatre ulivaj u dušu,
Svojijem dahom nadahni mu grudi,
Pa svjestan tebe neka smjelo brodi
Svojemu spasu i svojoj slobodi!
Zahrđo handžar dok o klinu visi
i svoju prošlost pokopanu sniva,
Moj narod neka laganijem perom
Budućnost ljepšu na tebi osniva,
U tebi gledeć’ ideale svoje,
Pov’jest drage otadžbine moje!
Za Akos.ba priredio: Mirza Pecikoza
