Sarajlije su uvijek čuvale svoje komšije Jevreje
Kao i svaki Sarajlija gdje god da se nalazim sa ponosom ističem sve ono što krasi moj rodni grad, bilo da se radi o njegovoj bogatoj historiji, prirodnim ljepotama ili jednostavno našem posebnom mentalitetu. Puno je toga što ovaj grad čini posebnim, a nas kao njegove stanovnike ponosnim. U moru pozitivnih stvari koje svjedoče o ljepotama grada na Miljacki, jedna se stvar posebno izdvaja, a to je prijateljski odnos Sarajlija prema drugom i drugačijem. Upravo taj duh Sarajeva star nekoliko stotina godina zaslužan je što sa ponosom možemo reći da smo jedan od rijetkih gradova u Evropi koji je prijateljski dočekao jevrejske doseljenike, koji su uslijed progona iz Španije spas pronašli upravo u našem gradu.
Život u miru
Nakon što su Jevreji protjerani iz Španije i Portugala, primorani da novi život započnu daleko od svojih domova u velikoj mjeri doseljavali su se na područje tadašnjeg Osmanskog carstva. Nezaobilazna destinacija za Jevreje je tako postala i Bosna, koja je bila sastavni dio ove velike države. Nakon što bi se doselili u neko određeno područje Jevreji bi u većini slučajeva bili izolirani od domaćeg stanovništva, pa je formiranje geta za Jevreje bila sasvim uobičajena praksa. Međutim, takvo nešto je bilo nepoznanica za sarajevske Jevreje, koji su u Sarajevu mogli slobodno birati gdje žele da žive. Osim što nisu bili marginalizirani članovi društva, Jevreji su imali priliku da u Sarajevu potpuno slobodno rade sve one uobičajene stvari, koje su im bile svojstvene prije masovnih progona sa područja na kojima su živjeli. Stoga, život Jevreja u Sarajevu za vrijeme osmanske uprave bio je znatno drugačiji, a sasvim sigurno i bolji od ostalih područja koja su Jevreji naseljavali. Sarajevo, otvoreno i merhametli kako je bilo i oduvijek, nastavilo je pružati utočište Jevrejima i nakon završeta osmanske vlasti. Naime, dolaskom Austro-Ugarske monarhije 1878. za sarajevske Jevreje se ništa bitnije nije promijenilo, osim toga što su oni postali još više društveno aktivniji. Pod austrougarskom upravom Jevreji su osnovali mnoga kulturna, ali i sportska društva putem kojih su uspješno provodili svoje zamišljene aktivnosti. Na taj način Jevreji su u Sarajevu kontinuirano bili ravnopravni u svim društvenim segmentima, bez da su se radikalno morali prilagođavati domaćem stanovništvu.
Ratovi i stradanja…
Drugi svjetski rat za Jevreje je bio nažalost koban, međutim i u takvim teškim okolnostima Sarajlije su se trudile pomoći svojim tada bespomoćnim sugrađanima. Nije bio rijedak slučaj da neki sarajevski musliman bude žestoko kažnjen jer je nesebično pomagao Jevrejima. Često su Sarajlije riskirale i sopstveni život kako bi olakšale patnje Jevreja, izazvane od strane nemilosrdnog fašističkog režima. Nažalost, nakon završetka krvavog Drugog svjetskog rata u Sarajevu je ostao veoma mali broj Jevreja, pa je stoga opsadu Sarajeva 1992. godine dočekalo samo njih nekoliko stotina. U okruženom Sarajevu, Jevreji su prkosili nepravdi, jasno ističući svoj patriotizam i opredjeljenost za pravdu. Razlog tome je i kontinuiran zaštitnički odnos prema njima, koji su Sarajlije pokazivale, bez obzira na trenutne okolnosti koje bi vladale. Tada u opkoljenom Sarajevu, na poziv prof. Envera Imamovića, uspješno je sačuvana Hagada. Ovim činom su građani Sarajeva još jednom dali civilizacijsku lekciju stanovnicima „miroljubive i liberalne“ Evrope, za koje baš i ne mogu tvrditi da su se stotinama godina unazad prema Jevrejima odnosili zaštitnički, za razliku od nas Sarajlija. Upravo zbog toga ne smijemo umanjivati naš doprinos u očuvanju jevrejske tradicije i pomaganju njenog opstanka. Danas, nakon svih nedaća koje su preživjeli tokom historije, sarajevski Jevreji ne kriju da su upravo stanovnici grada na rijeci Miljacki za njih učinili mnogo toga dobrog kroz historiju. Sarajlije su sasvim je sigurno položile ispit kada je riječ o gostoprimstvu, o bilo kojem dobronamjernom gostu da je riječ. Ipak, da se odnos Sarajlija prema gostima mjeri univerzitetskim ocjenama, za kontinuirano gostoprimstvo prema pristiglim Jevrejima bili bi nagrađeni čistom desetkom.
Za Akos.ba: Admir Lisica
