Ajdin Hasanić: „Ako tražimo sreću, pronaći ćemo je u osmijehu ljudi kojima smo pomogli”

U intervjuu za portal Akos.ba, sa popularnim Ajdinom Hasanićem smo razgovarali o proteklim ramazanskim i bajramskim danima, njegovom serijalu ‘Miris Ramazana’, te korisnim savjetima.

Razgovarao: Nedim Botić

Ko je Ajdin Hasanić u jednoj rečenici?

Sin najboljih roditelja, Edina i Bahre, te najpametnije sestre, Aide.

Jedna ste od najpraćenijih osoba na Facebooku i društvenim mrežama u regiji. Kako se nosiš s teretom slave?

Što bi rekao dobri pisac Husein Buljubašić, “Hvala Bogu na svakom stanju, pa i na ovom.” Ne volim baš da koristim riječ “slava”. Ona pripada Stvoritelju Svjetova. Ja sam samo obična osoba među 7 milijardi ljudi, koja eto, voli biti ispred kamere, donositi radost i osmijehe mojim vjernim pratiteljima. Ali opet, fin je osjećaj kada ti neko priđe, uputi riječi poštovanja zbog nečega što si izgradio, zbog nečega što živiš. Uvijek imam vremena za svoju raju! Svoju nazovimo popularnost također koristim da vratim osmijehe na lica ljudima koji su izgubili nadu u život i bolje sutra.

Jesu li ramazan i Bajram kao što su nekad bili?

Nekako, kao da je sve mirisalo drugačije i gromoglasno ukazivalo na to da je sutra taj dan – Bajram. Baklave na izvoz. Kao dječak, želio sam da se Bajram ponavlja svako 10 dana, jer su svi fini, nasmijani, sređeni, atmosfera na nivou, i što je najbitnije – SVI DAJU I KAPOM I ŠAKOM. Čudo Božije. I to u Bosni…

Sjećam se sebe, svoje radosti i ponašanja noć prije Bajrama. Ispeglana košulja, zalizana frizurica na glavi dječaka. Prije odlaska sa babom u džamiju, jedino na pameti je da se prošvercuje što više petardi, kako bi kasnije u društvu bio “glavni” s magnumom, ili s onima što “triput pucaju”.

Da Bajrama nije, neki ljudi u mojoj čaršiji ne bi znali kako izgleda džamija iznutra, pa mi je i puna džamija ljudi pričinjavala zadovoljstvo. Nakon na vrat-na nos bajramovanja unutar džamije, mi, djeca, hitamo napolje, gdje se nadmećemo u pucanju petardi. Bože dragi, zapališ, baciš na pod i ono pukne. A nama drago, k’o da smo Ameriku otkrili. Neki trenuci su nezamjenjivi i ne mogu se kupiti, makar imali sva bogatstva svijeta…

Danas, ništa više nije isto. Nema više dječijeg kikota negdje u zadnjem saffu džamije. Nema više petardi niti njihovog dima koji za oči ujeda pri izlasku iz džamije. Neke druge pojave i stvari su omladini postale zanimljivije. Nažalost. Trenutno je više “in” kad “pukne” gajba alkohola nego petarda.

Šta je za tebe Bajram?

Pa ljudi dragi, i ptice na grani znaju šta je Bajram i šta Bajram predstavlja.  

Prvenstveno, Bajram je praznik zahvale, predanosti i pokornosti Bogu. Veseli smo, jer nam je Milostivi oprostio grijehe koje smo činili. Zašto svoj konto moramo nagomilavati novim prljavštinama, nedoličnim ponašanjem i slavljem, alkoholom i ostalim haramima?

U islamu su alkohol, nemoral i golotinja zabranjeni, bez obzira koji je dan. Ne dopustimo šejtanu da nas zavara pričom; “Mlad si, šta fali, proveseli se, imaš vremena za kajanje i sl.”

Bajram je mnogo ljepše dočekati u mirnom društvu, trijezne glave i pri zdravoj pameti. To što si naumio potrošiti u kafani, podijeli onima koji su u potrebi. Osjetit’ ćeš nešto što ti alkohol ne može nikad ponuditi, a to je unutrašnji mir. Kupi buket cvijeća i pokloni ga svojoj majci. Suza radosnica iz njenog oka će te učiniti najsretnijim čovjekom na planeti!

Možeš li nam reći nešto o saradnji sa Nevresom Softićem i serijalu ‘Miris ramazana’?

Sa Nevresom (Softićem) se može reći da sam počeo raditi sasvim ‘slučajno’ kada su se sreli na Musalli u Kamengradu.U životu se ništa ne dešava slučajno. Lijepo je te nekom prilikom pojasnio i naš uvaženi hafiz Bugari kada je ovu riječ razdvojio na dva sloga SLUČAJ No. Dakle nije slučajno ni to da je moj saradnik i veliki prijatelj Nevres jedan veliki talenat i stručnjak koji se multimedijom bavi skoro 10 godina, te posjeduje jedan zavidan nivo znanja ali i opreme iz ove oblasti, kao ni to da smo našu prvu saradnju započeli prije dvije godine u blagoslovljenim danima ramazana, i to baš sa ciklusom danas već popularnih emisija “Miris ramazana”. Prošle godine smo otvorili multimedijalni servis i produkciju “HudHudPro”.Volim reći da je naša produkcija kuhinja u kojoj kuhamo ukusne multimedijalne sadržaje koje serviramo na tanjire Instagrama, Facebooka i YouTubea.

Serijal “Miris Ramazana” je niz edukativno-poučnih produkcijskih emisija iz naše “HudHudPro” produkcije u kojem smo se trudili da iznesemo što više univerzalnih poruka koje zagovaraju širenje dobra, poštenje, lijep odnos prema roditeljima, i slično. Ultimativni cilj serijala jeste gledaocu prenijeti istinske vrijednosti života. Hvala Bogu, serijal je odlično prihvaćen od publike, mnogo se je ljudi okoristilo, pa i u budućnosti planiramo ići istim putem.

Tokom ramazana si nastupao širom naše zemlje. Kakve su tvoje impresije?

Nastupom u Cazinu sam finalizirao svoju ramazansku turneju gradovima Bosne.
Lijepo smo se uz naše filmove i opušten razgovor družili u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Travniku, Tešnju, Ilijašu, Visokom, Fojnici, Hadžićima. Hvala Bogu koji mi dade priliku da širim pozitivne vibracije širom lijepe nam planete i svima onima koji su bili dio ove naše pozitivne priče i turneje. Prezadovoljni smo odzivom publike, obećavamo da će ovakvih eventa i nastupa biti još u narednom periodu!

Šta te najviše motiviše u radu?

Kao što je automobilu potrebno gorivo za rad, meni je sedžda energetska crpka motivacije, snage i volje. Ne kucaj glavom od pod kao kokoš, spusti svoje želje na sedždu – time će postati stvarnost.

Mladi ljudi se žale na nezaposlenost, i slabu perspektivu u našoj zemlji. Kako ti nalaziš volju da se boriš za svoje snove?

Kakva nezaposlenost, kakve slaba perspektiva? Previše smo se ulijenili. Nekako, za sve što se dešava, za trenutno stanje kod nas, uvijek krivimo nekog drugog. Pobogu, nećemo se promjeniti nikad, ako ne počnemo od danas, i od sebe, zar ne? Pusti ti to što je Jusuf zaposlen preko veze, što mu je babo neko i nešto, digni se, počni raditi i privređivati, uspjeh će doći. Ništa ne ide preko noći.

Sjećam se sebe, da bih snimio prve vlog-epizode, na kauč sam redao jastuk, pa jorgan, pa napolitanku, koju bih stavljao zbog stabilizacije, pa onda telefon, i snimaj Ajdine, snimaj. Sad sam evo okružen profesionalnim kamerama, opremom i ekipom, koja je živi dokaz da nikad ne treba odustajati od nečega što voliš.

Sve više mladih utjehu traži u drogi, alkoholu, kladionicama, raznim porocima. Kako im pomoći?

Ja mislim da traže utjehu na pogrešnim mjestima, i da ta “utjeha” koju oni nađu zbog dobrog tripa, provoda i keca na Liverpul, kratko traje. Kasnije je gorka, jer sa sobom nosi grozne posljedice. Prava sreća se nalazi u tebi, kad pomogneš nekome, učiniš dobro ili otkloniš problem. U sreći drugih se krije i naša sreća.

Koliko su za tvoj uspjeh važni porodica i prijatelji?

Porodica je najveće bogatstvo koje čovjek može da posjeduje. Roditelji su mi velika podrška, a kako se može zaključiti po mojim najpopularnijim kratkometražnim filmovima, ujedno i velika inspiracija. Šta da vam kažem, mom dragom babi je bilo malo što je poznat po svojim ručnim radovima, pa hoće da se i u glumačke vode umiješa. Šalim se naravno, bez babe moji filmovi ne bi bili ono što jesu.

Poruka za naše čitaoce?

Uspjeh znači biti sretan. A biti sretan znači posjedovati zdravlje, porodicu, vjeru, dobrog prijatelja.

Akos.ba