Da li da kunemo ili da dovimo?!
Ovih sam dana, vadeći i ovjeravajući dokumente po raznim ustanovama i idući od šaltera do šaltera, zapazio jednu zanimljivu činjenicu u pogledu mentaliteta našeg naroda koja je suprotna našoj vjeri. Istovremeno u njoj se krije velika blagodat koju bi mi mogli iskoristiti za svoje dobro, ali naš je narod, možda i nesvjesno, koristi protiv sebe.
Vjerovatno je i većina vas doživjela i prisustvovala situacijama gdje narod u redovima čeka ispred već spomenutih šaltera u mnogim ustanovama (bolnice, ustanove za izdavanje ličnih dokumenata, institucije za ovjeravanje dokumenata i sl.) kako bi došli na red i završili ono zbog čega su tu, a onda se obično dešava da neko bude primljen preko reda, da radnica/radnik bez obzira na hitnost potrebne radnje nema razumjevanja za te ljude, da bez obzira na radno vrijeme službenik izađe ranije i sl., i onda slijedi poenta ove sugestije – slijedi kletva našeg naroda, prema kome drugom nego prema onom što je ‘sveto’, a to je prema ovoj našoj, jedinoj koju imamo, domovini Bosni i Hercegovini.
Razumijem da su ljudi povrijeđeni takvim postupcima i da im je nanijeta nepravda od strane gore spomenutih „službenika“ (iako ne znam da li su dostojni značenja i korijena te riječi, ali ne treba ih kriviti – možda nisu svjesni šta znači biti SLUŽBENIK narodu od čijih poreza dobijaš platu), ali ne mogu shvatiti da naš narod izlaz vidi u riječima „da Bog da se sve raspalo“, „kad je ova država ovakva bolje da je i nema“ i sl. – zar jednom muslimanu dolikuju takve riječi, zar ne poznaje hadis Poslanika, s.a.v.s., u kojem se kaže da se dova ne odbija onom kome je nepravda učinjena („Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: „Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor." (Bilježi Buhari) ).
Upravo taj naš narod pred šalterima je u tim trenucima osoba kojoj je učinjena nepravda i umjesto da iskoristi taj trenutak kad može do uputi hajr dovu koja će, nadati je se s obzirom na trenutni izrečeni status te osobe, biti primljena, ta osoba se odučuje da taj trenutak iskoristi za kletvu, iako otprilike isto toliko vremena treba da se kaže npr. ‘Gospodaru naš, podari nam bolje stanje, pravedne vladare i pomozi da ova naša zemlja bude ona kojoj ćeš pomoći iz Svoje milosti i biti zadovoljan njenim stanovnicima’. Isto tako, znamo da je Allah, dž.š., u Kur’anu, u prijevodu sure Er-Raad u 11. ajetu, rekao: “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe”.
Sad se automatski postavlja pitanje preduslova koji moraju biti ispunjeni da bi dova bila primljena. Kad se pogleda i sa tog aspekta, bez obzira na izrečeno u gore spomenutom hadisu “…jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor”, može se reći da i ta strana može biti dodatno zadovoljena, jer znamo da na takva mjesta idemo lijepo obučeni i uredni, nismo konzumirali haram hranu i piće prije polaska, obično te poslove obavljamo što ranije, a pošto se svakako ujutro tuširamo, umivamo, premo zube, usput možemo da uzmemo i abdest, jer znamo da je lijepo što više biti pod abdestom.
Slijedeći uslov je iskrenost – ako iskreno kunemo, zašto ne bi mogli iskreno i doviti?!
Zatim pokajanje Allahu, dž.š., odnosno istigfar. Ovaj preduslov nam je vrlo lahko ispuniti, tako što ćemo umjesto komentarisanja naš jezik zaposliti istgfarom.
Slijedeći preduslov je poniznost, ili u našem slučaju da budemo kulturni, tj. da se ponašamo bez galame i poštivajući red, onda da na to nadovežemo našu ustrajnost u svim ovim unaprijed spomenutim vodiljama, a ne da nas drugi, koji su suprotnost od preporučenog, navedu da budemo poput njih.
Dakle, kad sve saberemo i oduzmemo, vidimo koliko je mala razlika između trenutaka kojima možemo popraviti svoje stanje ili ga pogoršati….u zavisnosti da li ćemo izabrati da dovimo ili da proklinjemo?! Zato ukažimo jedni drugima na naše pogreške lijepim savjetima i pokušajmo svaki trenutak iskoristiti za sebe, a ne protiv sebe.
Molim Allaha, dž.š., da nam i čitanje ovog teksta upiše u naša dobra djela i da nam da snage i mudrosti da primjenimo poruke i pouke koje nosi u sebi. Zahvala pripada samo Njemu i neka je salavat i selam Njegovom Miljeniku i Poslaniku, s.a.w.s.! Amin Ya Rabbi!
Za Akos.bA piše: Sanel Boloban
