Bihać: Hutba dekana IPF-a dr. Muharema Štulanovića

بسم الله الرحمن الرحيم
الحمد لله رب العالمين و الصلاة و السلام على رسولنا محمد و على آله و صحبه أجمعين،
رب اشرح لي صدري و يسر لي أمري و احلل عقدة من لساني يفقهو قولي، و بعد

Braćo,

Bajramsko veselje i bajramski blagdani se danas, četvrtog dana Bajrama, završavaju. Hadžije finaliziraju svoje hadždžske obrede, polako se pakuju da krenu put svojih boravišta, put svoje domovine, širom zemaljske kugle, nadajući se da je njihov hadždž primljen (hadždž mebrur) i da su im oprošteni njihovi grijesi a dove uslišane.
Oni su sa svojom ljudskom raznovrsnošću, svojom različitom bojom kože, različitim porijeklom, različitom nacionalnošću i rasom, najbolji dokaz istine Kur’ana, i istinitosti Allahove ispravne vjere, koja se očituje i kroz ajet, u kojem se, dok su muslimani bili kao mala zajednica u Medini, poziva na hadždž, a u istom proklamuje i oglašava da će se pozivu odazvati, da će hadžije dolaziti iz svih krajeva svijeta, makar u vrijeme objave tog ajeta u medinskom periodu Objave islam i malobrojni muslimani nisu bili izvan Medine, čak ni Mekka ni Haremi šerif nisu bili pod vlašću i kontrolom muslimana, niti se islam bio raširio na druga područja, pa ipak taj kur’anski ajet je dao prognozu ili još bolje navješćenje da će to tako biti, da će se islam proširiti na sve krajeve svijeta, i da će ljudi dolaziti na hadždž svjedočeći istinitost ajeta i tog Božijeg poziva. I zaista, kao i svake druge godine tokom 14 vijekova, evo to biva i ponavlja se, prognoza i navješćenje se ispunjavaju i ove godine na način da hadždžskim obredima prisustvuje milionska masa ljudi iz svih krajeva svijeta…
Za nas koji nismo bili na hadždžu, osim kurbana i ovih redovnih bajramskih aktivnosti, porodičnih i prijateljskih posjeta, učvršćivanja rodbinskih i porodičnih veza i komšijskih prijateljstava, tri stvari ili tri bajramska događaja zaokupljaju posebnu pažnju i nekako se posebno emocionalno vezuju za nas Bošnjake. 

1. Prva stvar ili prvi događaj je završetak popisa stanovništva kuća i stanova upravo na Bajram. Iako dovimo želeći da je sve proteklo u redu i po zakonu, ipak brojne su prijave iz kojih je vidljivo da se pokušavalo, na razne načine, opet, po ko zna koji put, oštetiti nas Bošnjake, muslimane. Pored rata, genocida, koncentracionih logora, devastacije i urbicida i na ovaj se način pokušavalo umanjiti broj Bošnjaka, oduzeti njihova prava i njihov značaj u BiH. Naravno, na redu su politika i pravni sistem države da to isprave koliko se to može, dakle ispitati sve prijave i sumnjive rabote i vidjeti kako riješiti problem, mada svi znamo da su nas i politika i sistem uvijek loše pretstavljali i uvijek neugodno iznenađivali. 

2. Drugo je, ili drugi događaj koji se odigrao za ovaj Bajram objavljivanje Godišnjeg izvještaja o napretku Turske ka EU, dakle napredovanje jedne islamske zemlje ka Evropi, koji je objavljen na Bajram 16. oktobra a iz kojeg je vidljivo da turski građani gube interes za ulazak u EU, tako da je godina 2013., slobodno možemo reći, godina u kojoj su odnosi između Turske i EU na najnižem nivou – nakon što su Nizozemska i Njemačka blokirale dalje otvaranje ovog procesa pridruživanja. 

Turska je kandidat za prijem u EU zvanično od 2005. godine. No čini se da je interes Turske, sasvim opravdano, ka prijemu u EU splasnuo. To pokazuju i aktualna ispitivanja javnog mnijenja prema kojima, manje od polovice stanovništva ili preciznije rečeno samo još 44 %Turaka želi prijem u EU. 

Ako znamo da je 2004. godine taj procenat iznosio 73% onda vidimo kolika je to razlika. Istodobno se oko 34 posto ispitanika izjasnilo protiv prijema Turske u EU, dok je 2004. godine protiv bilo tek devet posto ispitanih. Osim toga je 38 posto Turaka bilo mišljenja da zemlja kada je riječ o međunarodnim pitanjima treba nastupati neovisno, a samo 21 posto vjeruje da Turska treba surađivati sa EU.

I iz političkih krugova dolazi sve manje nade kada je riječ o prijemu u EU. Turski ministar za Europu Egeman Bagis je mišljenja da Turska vjerojatno nikada neće postati član EU. On kaže: "Dugoročno gledano mislim da će Turska završiti kao i Norveška. Dostići ćemo europske standarde, usko surađivati, ali nikada nećemo postati član Unije", izjavio je Bagis za turski list Huerriyet.

Ovaj proces i odnos EU prema Turskoj, kao i Turske prema Evropi je bitan za nas Iz BiH, da znamo kako se ponaša prema jednoj islamskoj zemlji u takvim procesima jer se i kod nas gleda na to priduživanje kao na biti ili ne biti. Uvriježeno je mišljenje da ako se ne uđe u EU kao da će nastupiti Kijamet i smak svijeta.

Međutim, uopće se ne gleda na neke činjenice koje bi nas itekako trebale da zanimaju.

• Stanje u EU nije bajno, jer Annita Enderlin, direktor Evropske zone Međunarodne federacije Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca napisala je jednu studiji o stanju u EU i u svojoj studiji kaže: “Dok drugi kontinenti uspješno smanjuju siromaštvo, Evropa svoje povećava“.

„Prije svega vidimo da siromašni postaju još siromašniji. Susrećemo se sa „novim siromasima“ koji se do sada nikada u svom životu nisu obratili Crvenom krstu i zatražili pomoć. Unutar „novih siromaha“ nas posebno brine sve veći broj mladih koji su bez posla. U nekim evropskim zemljama je i do 60 posto mladih bez posla. Također smo zabrinuti i za dugoročne posljedice u oblasti zdravstva i socijalne zaštite. Studija je pokazala da se zemlje, koje u svojim budžetima u vrijeme krize nisu smanjivale izdatke za ova dva sektora, brže oporavljaju od krize. Brine nas što vlade za ove dvije oblasti planiraju sve manje novca. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) nam je također pokazala da se paralelno sa vrhuncem krize povećao i broj samoubistava. Dugoročan efekat koji kriza ima na porodicu i djecu je također zabrinjavajući“. 

I dalje konstatuje:

"Ako 60 posto mladih sa završenom školom i dalje nema posao, tada je jasno da će ta grupa ljudi biti sumnjičava. Zbog toga želimo podstaknuti vlade da poduzmu ozbiljne mjere. Inače ćemo osjećati dugoročne posljedice. … 2009. godine niko od nas nije mogao zamisliti da će danas 3,5 miliona evropljana od Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca dobijati hranu. Mi nismo jedini koji dijelimo hranu. 43 miliona Evropljana dnevno nema dovoljno hrane. 18 miliona dobija pomoć koju finansira EU. Kriza se uvukla u svako životno podružje: u porodicu, društvo, vladu – u čitavu Evropu.
• Mi dodajemo na ocjene gospođe Annite Enderlin, direktora Evropske zone Međunarodne federacije Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca, da je u Evropi kriza i u moralu, etici i ponašanju tolika, da nikako, nikako ne možemo dozvoliti da budemo od onih koji će to slijediti, zagovarati ili primjenjivati. U Evropi pored lažnog sjaja i blagostanja postoji mnogo toga što je truhlo, neprihvatljivo, što je društvena bolest koja društva hoće sunovratiti u samu propast.
I mi moramo reći za ono što je truhlo: Evropo to je truhlo, to ne valja i to se sukobljava sa našim moralom, sa našim shvatanjem, sa našom etikom. Trebamo joj postaviti pitanje: Kako si bajna Evropo mogla gledati i ćutati na pokušaj genocida naroda koji se nalazi u Evropi?! 

Evo kod nas u Krajini, i za Bajram imamo u rudniku Tomašica 15 km od centra Prijedora, rad na najvećoj masovnoj grobnici u BiH u kojoj se očekuje ekshumacija gotovo hiljadu posmrtnih ostataka. Iz te grobnice je izmješteno u rudnik Ljubiju i već je ekshumirano oko 300 tjela… I koji je to apsurd, uprkos takvih činjenica i takvih i sl. masovnih grobnica kojih je više od 500 u BiH, međunarodna zajednica traži da se ta i takva historija ne izučava u nacionalnoj historiji BiH. 

Doduše, nisu oni krivi nego mi. mi moramo imati i predmet nacionalne historije i genocida u našim školama, srednjim školama fakultetima i visokoškolskim obrazovnim ustanovama, bez obzir na bilo čije suprotne preporuke. Veliki je propust što to nemamo i do sada na svim našim fakultetima. Ali povešćemo takvu inicijativu, ako Bog da. Također, u svom revnosnom zagovaranju poštivanja ljudskih prava, prava manjina, u Evropi su pod dejstvom raznih bolesnih lobija, otišli u potpunu kontradikciju sa zdravim razumom, pa traže ozakonjenje bolesti i perverzija koje se nikako ne mogu tolerisati, kao što su nastranosti homoseksualizma, lezbejstva i sl. Njima treba reći da se na takve gadosti nikada kao normalni ljudi i kao vjernici ne možemo složiti, niti to smatrati da ima pravo građanstva, jer je to u samoj biti javno kidisanje na reprodukciju ljudskog roda. 

3. Treći događaj koji se desio na ovaj Bajram a zaokuplja pažnju građana BiH je fudbalska utakmica BiH sa kojom su naši bosanskohercegovački momci uspjeli da se kvalifikuju na Svjetsko prvenstvo, dok to nije pošlo za rukom mnogim drugim državama i nacijama, u okruženju i šire u Evropi. Zbog čega ovaj događaj zavređuje našu pažnju, da ga spominjemo i na ovom svetom mjestu, sa minbera i iz mihraba naših džamija, i u ovom vjerskom obredu hutbe. 

Braćo, izuzetno nam je drago da vjera kao istinska vrijednost ulazi u sve pore ljudskog života, pa čak i u igru i zabavu na vrhunskom nivou, i da čak, što je bilo nepojmljivo u nekom ranijem sistemu, članovi naše BiH nogometne reprezentacije budu i iz reda onih koji su vjerski osvješćeni, koji se ne stide javno pokazati kao patriote a u isto vrijeme i vjernici koji kada ulaze u igru dižu ruke i dove, upućuju molbe Uzvišenom koji sve može, pa između ostalog dati i pobjedu onome kome hoće, ko je traži i ko mu dove upućuje. A koliko je velikih ekipa znalo izgubiti neku utakmicu, ne zato što nisu bili bolji od svojih protivnika, nego što nisu imali sreće, kako se to kaže, odnosno što im to Dragi Bog nije odredio. Zato nas veseli kao vjernike, kao patriote ove zemlje, da se i to pokaže na ovakvim javnim takmičenjima u našoj državnoj reprezentaciji, da Bošnjak, musliman, vjernik koji se oslanja na Dragog Boga i koji kada doživi sportsku sreću i radost ne zaboravi i prvo se sedždom zahvali Svemogućem, dragom Bogu. 

Zbog toga i radi toga što to danas imamo, i što javno svjedočimo u našoj reprezentaciji, uz činjenicu koju znamo, također, da su naši navijači i naši fudbaleri tražili da im se prije utakmice na Bajram, omogući i klanjanje Bajrama, onda s oduševljenjem smatramo da to možemo spominjati i na hutbi, čestitati svima nama državljanima BiH, ne samo na tom događaju i na toj pobjedi, nego i na svim konotacijama oko tog događaja, jer smo bili uvjereni da će Dragi Bog uslišati dove bajramskih klanjača u dalekoj Litvaniji, hadžija koji su bili u Mekki u to vrijeme i na najsvetijm mjestima upućivali dovu za tu pobjedu, i nas koji smo bili u domovini širom BiH gradova na Bajram namazu. Vjernici to tako osjećaju i znaju da je tako i nikako drugačije. Znamo da Dragi Bog daje pobjedu onome kome hoće a poraz onome kome hoće. I tako je došla pobjeda, i sreća nas pratila Božijim emerom i odredbom. 

Ovo je ono što je pozitivno u ovom događaju, ali ne treba zaboraviti da prilikom ovakvih manifestacija bude i najvećeg vida griješenja, huliganskog ponašanja, tuča, najgorih teških psovki, pijančenja tako da baš ovakvi gestovi vjere i upražnavanja vjerskih vrijednosti vraćaju nadu da se primjenom vjerskih običaja u svim porama života vraćaju univerzalne moralne vrijednosti koje su prihvatljive i u ovom domenu i za sve, univerzalno.

Zbog svega toga kada naši lijepi bosanskohercegovački mladići, bez kompleksa budu javno dizali ruke na učenje dove i šaputali Božije ime tražeći njegovu pomoć u ovakvim prilikama i prilikom ulaska na teren, i kada budu išli na sedždu kada postignu gol, i kada sa flašom ili čašom čiste prirodne vode umjesto šampanjca, budu u znak radosti i proslavljanja pobjede polivali čak i našeg TV komentatora utakmice, onda nema ništa sporno da im zaželimo i sa ovih svetih džamijskih prostora svako dobro, da zamolimo Uzvišenog da ih čuva i pomaže i da nam to primi kao prilog uvođenja u praksu pravih vrijednosti u igru i zabavu i da to bude način borbe pritiv alkohola, huliganstva, psovke, nemorala i sl.

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, učini Svojim iskrenim robovima koji se samo Njega boje i samo Njemu na sedždu padaju, da ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da obespravljene ljude, a posebno našu braću u Siriji spasi zuluma zulumćara, da im podari skoru pobjedu, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, smrtni čas učini lahkim, kabur džennetskom baščom, sve do Sudnjega dana, na Sudnjem danu oprosti grijehe, sakrije naše sramot, ukabuli dobra djela i da nas u obećanim džennetima obraduje društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Prof. dr. Muharem Štulanović

Akos.bA