Da li je dozvoljeno prekidanje posta zbog teških fizičkih poslova?
PITANJE: Da li je dozvoljeno radnicima koji rade teške i iscrpljujuće poslove ne postiti ramazan? Znam da je islam vjera koja olakšava i da islamski propisi nisu teški, ali nekako mi obaveznost posta radniku težaku iskače iz tog pravila. Molim da mi malo pojasnite ovo pitanje i da me ispravite ako griješim. Da vam Allah da svako dobro!
ODGOVOR: Da je islam vjera koja olakšava i nalazi razumijevanje za različite životne okolnosti u kojima se čovjek nalazi svakako je istina. Za to postoji mnoštvo dokaza i primjera. Nije li jasan dokaz to što Allah, dželle šanuhu, traži od ljudi da Ga se boje i da Mu se pokoravaju u okviru vlastitih sposobnosti i mogućnosti; da nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih; da želi olakšati ljudima, a ne otežati im; da prašta ono što iz zaborava, pogreške, pod prisilom i u prinudi urade; da je Muhammedov ummet oslobodio okova i tereta koje su, zbog svoje nepokornosti i zasluženo, nosili prijašnji narodi; da je bolesnika, trudnicu, dojilju, dijete i putnika oslobodio nekih obaveza ili dijela obaveza i mnogo toga drugoga?!
Oko toga se ne treba i ne smije voditi nikakva polemika, to je jednostavno – aksiom. Međutim, bitno je tome pridodati da islamske obaveze imaju u sebi jednu dozu podnošljive i izdržljive teškoće koja se mora prihvatiti, s kojom se čovjek mora nositi i boriti da bi dobio obećanu onosvjetsku nagradu i sačuvao se vječne onosvjetske kazne. Pa ipak ta teškoća sigurno ni približno ne odgovara veličini nagrade koju je Allah pripremio Svojim pokornim i poslušnim robovima, i neznatna je u odnosu na teškoće i tegobe onoga svijeta: Allah je sam obračun i stojanje pred Njim, opisao kao nešto što bi, da nema težih stvari i prilika, sigurno bilo dovoljno. U tom smislu treba posmatrati post i sve ostale islamske propise i imperative.
Post, realno posmatrajući, i bez obavljanja teških poslova, nosi sa sobom određenu dozu teškoće, na koju se treba naviknuti, a i pored toga on je propisan, naređen, i uvršten je u građevinu koja se zove islamski šarti (temelji). Sve što post izvodi iz te podnošljive teškoće, može se smatrati opravdanjem za trenutno ili trajno oslobađanje od ove obaveze, kao što je trudnoća, dojenje djeteta, bolest, iznemoglost i duboka starost. Rad, u osnovi, ne može biti opravdan razlog za ostavljanje posta, za to ne postoji nikakav dokaz u Kur’anu i Sunnetu Poslanika, niti se može porediti sa nekim od spomenutih opravdanih razloga. Na osnovu toga, radnik je obavezan, kao i svi ostali postači, učiniti nijjet za post u toku noći, a prije zore, i postiti taj dan.
Ako dođe u situaciju da više ne može izdržati, zbog težine i specifičnosti posla, dozvoljeno mu je prekinuti post i konzumirati hranu i piće u onoj količini koja je dovoljna za podmirivanje osnovne potrebe, ili za prevazilaženje teškog stanja u kome se nalazi, zatim će nastaviti sa postom ostatak dana, i poslije ramazana će napostiti taj dan ili više njih.
Pogledaj: Fetava-l-ledžneti-d-daime / Fetve Stalne komisije, br. 4157., Medžmu’ fetava semahati-š-šejh Abdul-Aziz ibn Abdullah ibn Baz / Sabrane fetve uvaženog šejha Abdul-Aziza ibn Abdullaha ibn Baza, 3/233., 234.
Odgovorio: mr. hfz. Semir Imamović
Saff
