U Fokusu

Dunjalučka i ahiretska želja: Vlast i znanje

Čovjek, po naročito mladić – pun želja i elana, poželi neku želju u nadi da će mu se to ostvariti u njegovom životu. Tako da, neko poželi ovo dunjalučka dobara a neko, pak, koji je razboritiji i pametniji, poželi neku želju koja bi mu se na ovome svijetu ispunila te na onom svijetu – Ahiretu okusio plodove toga i zaradi Allahovo zadovoljstvo i milost.

Čovjek, kako kaže Uzvišeni Gospodar u Njegovoj Plemenitoj Knjizi – Kur’anu, ne zna šta je hajr i korisno za njega a šta nije. Tako da čovjek treba moliti Uzvišenog Allaha, dž.š., da mu podari u životu samo ono što je hajr – dobro i korisno za njega a ujedno korisno i za čitavo društvo. Čovjek nipošto ne treba biti egoista te gledati samo svoje interese, te tako zaboravljajući opće interese i koristi u zajednici. Napose svega, šta predstavlja čovjek kao pojedinac?

Čovjek, u nadi da mu se želja ispuni i gledajući samo svoje interese, postaje neprijatelj svog do skora najbrižnijeg i nerazdvojnog prijatelja, brata, rođaka, te tako postajući neprijatelj i samog sebe.

Iz sljedećeg primjera, iz najboljih generacija koja su kročila na dunjaluku, možemo uzeti kao pouku i koristiti nam u životu kao ibret.  

Nakon preseljenja Poslanika, s.a.v.s., na bolji svijet – ahiret, i nakon pridruživanja u njegovom društvu dobrog dijela njegovih vjernih drugova – ashaba, u toku vremena jednog obavljanja hadždža, sunce je na zalasku bacalo posljednje zrake i, iznad Časnog Allahovog hrama, od zlatnih niti plelo mrežu, ustupajući mjesto svježini večernjeg povjetarca, širom i uzduž Haremi-šerifa. Hadžije, među kojima je bio živ još poneki drug Allahova Poslanika, s.a.v.s., i dosta starijih tabi’ina, oko Kabe činile tavaf i cijeli prostor ispunjavale mirisom riječi kelimei-šehadeta, tekbira i hajr-dova, tu i tamo, oko časne Kabe koja je u sredini Haremi-šerifa ponosno dominirala cijelim prostorom, okupljali su se kružoci ljudi, svojim očima upijati ljepotu prizora ispred sebe i bez ikakve prazne besjede i grješnih riječi podsjećali se na događaje tokom njene drevne historije.

Tu, u blizini njene jemenske strane, sjedila su zajedno četverica mladića, ljupka lica, plemenita roda, složni kao jedna duša, koji su; u bijeloj odjeći sa širokim rukavima, podsjećali na bijele haremske golubove, koj i samo što nisu poletjeli. To su trojica braće: Abdullah b. Zubejr, Mus’ab b. Zubejr i Urve b. Zubejr kojima se kao četvrti pridružio Abdulmelik b. Mervan.

I dok su četvorica čestitih mladića između sebe tiho razgovarala, jedan od njih se dosjetio i povikao:

– Kako bi bilo da svako od nas zaželi da mu se ispuni po jedna želja!

Na to su se njihove mašte otisnute i zaplovile prostranstvima neviđenog carstva i počele lutati zelenim perivojima svojih snova…, dok Abdullah b. Zubejr nije prvi rekao:

– Moja je želja da jednoga dana postanem vladar cijelog Hidžaza!

Njegov brat Mus’ab je rekao:

– A ja bih volio jednoga dana postati vladar dvaju gradova u Iraku; Basre i Kufe i da mi se u tome niko ne suprotstavlja.

– A ja se ne bih zadovoljio samo time – rekao je Abdulmelik b. Mervan – već bih volio biti vladar cijeloga svijeta i da jednoga dana, poslije Muavije b. Ebu Sufjana, naslijedim hilafet.

Urve b. Zubejr je prešutio svoju najveću želju šta bi jednoga dana volio biti, pa su se prema njemu okrenula ostala trojica mladića i počeli ga zapitkivati:

– Urve, a šta bi ti volio jednoga dana biti?

– Neka vas Allah blagoslovi – odgovorio je – i ispuni vaše ovosvjetske želje! Što se mene tiče, ja ne bih volio ništa od onoga što ste vi poželjeli, već bih volio jednoga dana postati veliki učenjak koji će svoje znanje na djelu primjenjivati i drugima kazivati o Knjizi njihova Gospodara, sunnetu njihova Poslanika, a.s., i propisima njihove vjere i da tako na onome svijetu steknem Allahovo zadovoljstvo i zaslužim Džennet.

Tako su vremena prolazila dok jednoga dana, poslije Jezid b. Muavijine smrti, ·Abdullah b. ez-Zubejr, doista, dočeka da postane halifa i da mu zakletvu na vjernost daju muslimani širom Hidžaza, Egipta, Jemena, Horasana i Iraka. Opet su se vremena, dan po dan mijenjala, dok nije dočekao svoju pogibiju pored same Kabe, na istom onome mjestu gdje je nekada otkrio svoju najveću želju.  

Želja se ispunila i njegovu bratu Mus’abu, koga je Abdullah, kada je došao na vlast, postavio za svoga namjesnika u Iraku, ali je ubrzo i on, braneći svoj položaj, poginuo.

Dani su prolazili i vremena se mijenjala. Nakon što su vladali i pomrli Muavija b. Ebu Sufjan, njegov sin Jezid i Mervan b. ei-Hakem, hilafet je preuzeo Abdulmelik b. Mervan i pozvao muslimane da mu daju zakletvu na vjernost, pa su na to pristali stanovnici Šama, a odbili stanovnici Hidžaza i Iraka, dajući svoju zakletvu Abdullahu b. ez-Zubejru.

Želja se ispunila i Abdulmeliku b. Mervanu. Bilo je to nakon pogibije braće Abdullaha b. ez-Zubejra i Mus’aba b. ez-Zubejra koje su pogubili, niko drugi, do Abdulmelik b. Mervanovi vojnici, nakon čega je, u svoje doba, postao najmoćnij i vladar na svijetu.

A šta je bilo sa Urvetom b. Zubejrom?

Da bi ostvario, pored Kabe, Allahu upućenu želju, Urve se, još od rane mladosti, posvetio traženju znanja i počeo se družiti sa preživjelim drugovima Allahova Poslanika, s.a.v.s., kojima je kući odlazio na noge, klanjao za njima i pratio njihove kružoke. Družio sei učio od Alija b. Ebu Taliba, Abdurrahmana b. Avfa, Zejda b. Sabita, Ebu Ejjuba el-Ensarije, Usame b. Zejda, Se’ ida b. Zejda, Ebu Hurejre, Abdullaha b. Abbasa, Nu’mana b. Bešira i mnogih drugih ashaba, neka je Allah zadovoljan sa svima njima.

Mnogo je naučio i od svoje tetke Aiše, majke pravovjernih, tako da je ubrzo postao jedan od sedmerice najpoznatijih učenjaka islamskog prava u Medini do čijeg su znanja držali svi muslimani i od njih tražili mišljenje u vjerskim znanostima. Za savjete su mu se obraćali čestiti vladari, zbog onoga čime ih je Allah zadužio i što im je povjerio.

Kada je Omer b. Abdulaziz, kao novopostavljeni Velid b. Abdulmelikov namjesnik, došao u Medinu, svijet je masovno izašao pred njega da ga dočeka i izrazi mu dobrodošlicu. Prvo što je, nakon klanjanja namaza, Omer uradio, bilo je da je pozvao desetericu, u islamskom pravu najučevnijih ljudi, na čelu sa Urvetom b. Zubejrom. Kada su spomenuta deseterica došli, Omer ih je, kako najljepše može biti, primio i kao što dolikuje, zahvalio se Uzvišenom Allahu, a zatim im rekao:

– Pozvao sam vas, Allah vas nagradio, da mi pomognete u ostvarenju istine i pravde, jer sam neću ništa da odlučujem, prije nego što se posavjetujem sa vama, ili bar sa onima od vas koji mi budu najbliži. Ukoliko primijetite da bilo ko drugome nepravdu čini, pogotovo ako primijetite da neko od mojih službenika nepravedno postupa, zaklinjem vas Allahom da me o tome odmah obavijestite.

Urve b. Zubejr, ispred deseterice, Omeru je poželio uspjeh na novoj dužnosti i zamolio Allaha da ga obdari pravednošću, razumom i mudrošću.

Za Akos.ba piše: AZMIR JUSUFI, PRIZREN

Povezani članci