Poučna priča: Allahova pomoć

Veoma dugo sam dovio za nešto specifično. Onda je iznenada došla ova prilika, koja se činila kao odgovor na moje dove. Bila je umotana u plašt religioznosti, odajući izgled sreće i bliskosti Allahu azze we dželle u ovom i sljedećem svijetu. Toliko da sam odložio istiharu namaz povodom toga, arogantan u smislu- kao da sam znao da je ovo najbolje za mene.

Ipak, onog trenutka kada sam (za)tražio Allahovu pomoć, ova krinka čistoće se raspala pred mojim očima, otkrivajući zagađenost grijehom. Ne toliko dugo nakon što se ova prilika udaljila od mene, odmah sam osjetio zahvalnost Allahu subhanehu we te’ala jer me od nje spasio.
To je zadivljujuća stvar kod dove. Kada je prvi put učiniš- zamoliš, pitaš se u sebi koliko će dugo proći prije nego stigne odgovor. Čak i za ovo, naš Gospodar ima svrhu.

Bio jednom jedan čovjek koji se neko vrijeme posvetio ibadetu , a onda mu je trebalo nešto od Allaha, pa je postio 70 subota, jedući samo 11 hurmi, svaku subotu. Tada je zamolio Allaha za to što je trebao, ali odgovor nije došao odmah. Tada se okrenuo sebi i rekao, pun žaljenja: „Ovo je do mene. Da ima ikakvog dobra u meni, dobio bih ono što mi treba.“

Tada, melek koji mu je spušten je rekao: „Ademov sine, ovaj trenutak je bolji od sveg ibadeta kojeg si prije učinio. A Allah je ispunio tvoju potrebu.“
Potrebno je snažno srce da bi vjerovao kada ti se odgovor ne čini očit na prvi pogled. Uzmimo za primjer priču Musa alejhiselama, koji je doveo svoj narod do obale Crvenog mora. Faraonova armija je napredovala iza njih, i Benu Israil su postajali nemirni jer su počeli gubiti nadu.

„ Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Samo što nas nisu stigli!" (61) "Neće!" – reče on – "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati." 
Odmah poslije, Allah subhanehu we te’ala je rekao Musau da udari more sa svojim štapom pa se razdvojilo, kao dvije planine, veliko i veličanstveno za posmatrače, a kamoli za uho da danas čuje.

I suviše često, život može biti takav. Stjeran si u ugao, dostigao slijepu ulicu, na samom kraju svog užeta. Pomoć se čini previše daleko i tvoje čelo počinje da se znoji. Uprkos tome, ostaje u tebi jedan glas, svjetlo koje nije umanjeno iskušenjima i nevoljama i poziva te da imaš strpljenja i vjeruješ iz dna duše: 

Eto, Allahova pomoć je zaista blizu! 

Pred tvojim očima, more se razdvaja. Rane zacijele. Sunce se pojavljuje iza oblaka. I način na koji se ovo dešava je duboko zbunjujući, začuđujući, izaziva strahopoštovanje, ne bi ga mogao naslutiti čak ni u krajnjim granicama mašte. 

Takav je Allah subhanehu we te’ala. Onaj koji dozvoljava da nevolja dohvaća Njegove robove tako da može čuti slatki zvuk njihovih glasova, kada dozivaju/traže Njegovu pomoć i Njegovu pobjedu. Jedini, Utočište svemu, Onaj kome nedostaju Njegovi voljeni robovi, koji vjeruju da nema drugog boga osim Allaha- la ilahe illallah, iako nikad nisu ni vidjeli Njegovo predivno Lice.

Mladoj osobi, traženje puta u ovom životu ostaje izazov. Mladi nas prestižu, u generacijama, na primjer ashabi pećine, mladići iz pećine, spomenuti u suri Kehf, su prošli kroz nešto slično. Rekli su:

"Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost", 

Svjetovno i duhovno vodstvo su složeno isprepleteni; zato što želimo da naša djela i ciljevi koje slijedimo budu dragi Onome ko nam je darovao različite talente i sposobnosti. Svako od nas je napravljen različit, i svakome od nas je to emanet- povjerenje, koje smo obavezni da opravdamo , ispunimo Allahu te’ala.
Ne postoji atom , djelić stvari u našim životima a da ne zavisimo od Allaha da nas u tome uputi. Zato je bila česta Poslanikova saws dova:

„ O živi i vječni! Tvojom milošću tražim pomoć od tebe, popravi moje stanje i ne prepuštaj me samom sebi ni treptaj oka“

Iz ovoga je jasno da se vjerovjesnička tradicija- oslonac na Allaha subhanehu we te’ala i traženje Njegove uzvišene pomoći proteže čak i do takozvanih trivijalnih, svakodnevnih stvari. 

Zato moja sestro i moj brate, oni koji izaberu da traže zadovoljstvo našeg Voljenog gospodara iznad svega drugog, zatražimo Njegovu milost i bez ikakve sumnje, On će nas obasuti Svojim blagoslovima i pomoći nas kada se borimo/kada nam je teško. Ovo je bez ijednog drugog razloga- zato što je On Milostiv i voli da pokazuje milost.

Kada dunjaluk, ovaj svijet i svi njegovi poroci uprljaju naše srce i kada se čini da ih niko ne razumije osim Allaha subhanehu we te’ala, prepustimo naša srca u potpunosti, Onome ko ih je stvorio od zemlje. On će ih njegovati nanovo, enrobe – umotati, zaviti? nas u Svoju svjetlost i Svoju njegu. 

Nijedno srce nije nepotpuno ako ima Allaha subhanehu we te’ala, zato što je on Gospodar koji se nikad ne umori od pružanja druge prilike Svom robu.

Autor: Sakina Fletcher

Izvor: suhaibwebb.com

Za Akos.bA prevela i bradila: Neira Ce.