Možda je iskušenje došlo da te podsjeti
Na tvoju slabost, potrebu za Allahom i vrata dove koja si odavno prestao otvarati.
Iskušenja ne moraju doći da te slome. Možda su došla da te podsjete.
Dolaze poput skrivenih poruka koje ti, tišinom koju čuje samo tvoje srce, govore:
Znaj svoje mjesto. Ti si samo rob.
Krećeš se po odredbi,
opskrbu dobijaš po odredbi,
uzdižeš se po odredbi.
Ne možeš zemlju probiti ni brda u visinu dostići.
Znaj svoje mjesto. Onaj koji je bolji od pune Zemlje ljudi poput tebe nije se ustezao da kaže i ponavlja:
„Sjedim kao što sjedi rob.
Jedem kao što jede rob.
Ja sam samo rob.
Ja sam samo rob.“
Znaj svoje mjesto kada te Allah podsjeti na tvoju manjkavost da bi tragao za svojom potpunošću, kada ti pokaže tvoju slabost da bi utočište potražio u Njegovoj snazi i kada ti otkrije siromaštvo tvojih ruku da bi ih podigao prema Njemu, nadajući se Njegovom obilju.
Kada rob zaboravi da je rob, bude iskušan onim što ga tome vraća.
Biva nježno poveden za čuperak upravo ondje gdje je mislio da mu se nešto oduzima.
Ti nedostaci i slomljenosti nisu uvijek kazna.
Ponekad su ključevi vrata koja su odavno napuštena.
Vrata potrebe za Allahom, skrušenosti i poniznosti.
Vrata čistog robovanja kroz koja, kada uđeš, shvatiš da je put do Allaha mnogo kraći.
Posebno kada ga prelaziš na sedždi.
akos.ba
