Nova generacija Zmajeva: Barbarezova reprezentacija dobija svoje pravo lice

Pobjeda protiv Rumunije rezultatom 4:2 donijela je Bosni i Hercegovini tri boda u Ligi nacija, ali ono što se posljednjih mjeseci događa s našom reprezentacijom mnogo je važnije od jedne pobjede. Sergej Barbarez i njegov stručni štab u veoma kratkom periodu napravili su veliko podmlađivanje ekipe, vratili joj samopouzdanje i, što je možda najvažnije, ponovo počeli graditi kult reprezentacije. Sljedeća utakmica nosi posebnu emociju: od dresa Bosne i Hercegovine oprostit će se Edin Džeko.

Postoje utakmice nakon kojih rezultat kaže mnogo, ali ne kaže sve. Sinoćnja pobjeda Bosne i Hercegovine protiv Rumunije u Bukureštu jedna je od njih.

Četiri postignuta gola, tri boda i dobra igra svakako raduju, ali još više raduje način na koji je reprezentacija do njih došla. U ovoj ekipi sve se jasnije vide osobine bez kojih ozbiljna reprezentacija teško može napraviti veliki rezultat: želja, trka, disciplina, hrabrost s loptom i mentalna snaga kada utakmica krene u neželjenom pravcu.

Upravo je posljednja osobina sinoć bila posebno važna.

Bosna i Hercegovina je povela 2:0, Rumunija smanjila i pokušala vratiti utakmicu u neizvjesnost, ali naši igrači nisu izgubili kontrolu. Odgovorili su novim golovima i na kraju slavili 4:2. Takve situacije mnogo govore o sazrijevanju ekipe. Mlada reprezentacija može imati talenat, ali ozbiljne rezultate počinje praviti tek kada nauči izdržati pritisak i reagovati nakon teških trenutaka.

Barbarez je nakon utakmice upravo samopouzdanje izdvojio kao jednu od najvećih promjena. Kazao je da sada svaki igrač želi loptu i da se na terenu vidi hrabrost koju je ekipa stekla kroz utakmice i nastup na Svjetskom prvenstvu.

Podmlađivanje koje se dogodilo gotovo pred našim očima

Vrijedi se prisjetiti gdje je ova reprezentacija bila kada je Barbarez preuzeo posao.

U njegovoj prvoj godini kroz ekipu je prošlo dvadesetak novih igrača. Selektor je sinoć priznao koliko je teško u reprezentativnom fudbalu napraviti takvu promjenu jer trener igrače nema svakodnevno na raspolaganju kao u klubu.

Danas na terenu gledamo Kerima Alajbegovića, Esmira Bajraktarevića, Tarika Muharemovića, Armina Gigovića, Amara Memića, Ermina Mahmića i druge igrače pred kojima su najbolje fudbalske godine. U Bukureštu su upravo neki od njih bili među nosiocima pobjede: Bajraktarević je upisao dvije asistencije, Muharemović postigao pogodak, a mladi igrači nisu izgledali kao neko ko tek treba preuzeti reprezentaciju.

Oni je već preuzimaju.

Zato treba priznati ono što je možda u početku bilo teško vidjeti. Barbarez i ljudi oko njega očigledno su imali plan i bili spremni istrpjeti period u kojem rezultat nije uvijek pratio ono što su pokušavali napraviti.

Sada se obrisi tog rada vide mnogo jasnije.

Vraća se kult reprezentacije

Bosna i Hercegovina je u 2026. godini prošla put od velikih pobjeda protiv Velsa i Italije u baražu, preko Svjetskog prvenstva, do četiri boda iz prve dvije utakmice nove Lige nacija.

Ipak, možda je najveća promjena ona koju nije moguće potpuno izraziti statistikom.

Ponovo se stvara osjećaj da je reprezentacija važna.

Vraća se iščekivanje utakmica, vraća se vjera u ekipu, a igrači ponovo djeluju kao grupa kojoj dres Bosne i Hercegovine znači mnogo. Esmir Bajraktarević je nakon pobjede u Bukureštu to vrlo jednostavno opisao kazavši da svi imaju isti cilj i mnogo strasti da daju sve za Bosnu i Hercegovinu.

Kult reprezentacije nikada se nije stvarao samo pobjedama. Stvarao se osjećajem da jedanaest ljudi na terenu predstavlja mnogo više od fudbalske ekipe. Čini se da se taj osjećaj polako vraća.

A sada – oproštaj od najvećeg

Sljedeća stanica je Bilino polje i Švedska.

Bit će to posebna noć jer se od reprezentacije Bosne i Hercegovine oprašta Edin Džeko. Barbarez je već najavio da će ekipa protiv Švedske pokušati doći do pobjede i zbog svog kapitena, dok je Bajraktarević nakon utakmice u Bukureštu kazao da mu je Džeko bio idol još dok je bio dječak.

U tome ima neke lijepe simbolike.

Džeko odlazi upravo onda kada se pojavljuje generacija koja je odrastala gledajući njega.

Mnogi od ovih momaka kao dječaci su gledali njegove golove za reprezentaciju, slavili odlazak u Brazil i maštali da jednoga dana obuku isti dres. Posljednjih godina imali su priliku dijeliti svlačionicu s njim, učiti od njega i osjetiti šta znači nositi odgovornost najboljeg igrača kojeg je Bosna i Hercegovina imala.

Džeko ih je, koliko je mogao, poveo sa sobom.

Sada ih ostavlja u trenutku kada više ne izgledaju kao grupa dječaka kojoj treba neko da je vodi za ruku.

I možda za oproštaj od jednog velikog kapitena nema ljepše slike od te.

Edin Džeko odlazi uzdignute glave, a iza sebe ostavlja reprezentaciju koja ponovo vjeruje da može.

akos.ba