Naučila me Merjem…

1. Merjema, kći Imranova, naučila me da zakoni i uzroci koje poznajemo važe za ljude, ali ne ograničavaju Allaha.

Allah je ovom svijetu dao zakonitosti po kojima funkcioniše, ali one ne ograničavaju Njegovu moć.

Kao što je stvorio Adema, a.s., bez oca i majke, a Havu od Adema, dakle bez majke, tako je Isaa, a.s., stvorio od majke bez oca.

Da Merjema i njen sin budu ljudima znak Allahove moći i veličine.

2. Merjema, kći Imranova, naučila me koliko je vrijedna dova roditelja za njihovu djecu.

Zato za svoju djecu moli samo dobro. Dok je Merjema još bila dijete, njena majka je dovila:

„I ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.“ (Ali Imran, 36)

Allah je sačuvao Merjemu, a njen potomak bio je Isa, a.s., jedan od odabranih Allahovih poslanika.

3. Merjema, kći Imranova, naučila me da se srca odgajaju u mihrabima i na sedžadama.

Što više omekšaju zikrom i dovom, Allah ih učvrsti za velike stvari.

„O Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!“ (Ali Imran, 43)

4. Merjema, kći Imranova, naučila me da vjernik, kada ga nešto preplaši, prvo utočište traži kod Allaha.

Kada je ugledala Džibrila pred sobom u ljudskom liku, njene prve riječi bile su:

„Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!“ – uzviknu ona. (Merjem, 18)

Nije prvo pomislila na Zekerijjaa, a.s., koji se o njoj brinuo i odgajao je. Nije pomislila ni na ljude koji su se nekada nadmetali ko će dobiti čast da se o njoj brine. Vjernik prvo ide Allahu, a onda ljudima.

5. Merjema, kći Imranova, naučila me da čovjek ostaje čovjek bez obzira koliko njegova vjera bila snažna.

Kada su je pritisnuli porođajni bolovi, rekla je: „Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!“ – uzviknu ona. (Merjem, 23)

Griješi onaj ko misli da vjera od ljudi pravi meleke koji se ničega ne boje, ne brinu, ne osjećaju bol i nikada ne tuguju.

Vjera nas odgaja. Čini nas svjesnijim i odgovornijim i uči nas kako da nosimo ono što osjećamo.

Merjema je znala kakve je riječi i optužbe ljudi mogu dočekati.

I boljelo ju je.

6. Merjema, kći Imranova, naučila me da je ovaj svijet mjesto uzroka i djelovanja.

Da je Allah ikoga oslobodio potrebe da učini ono što je u njegovoj moći, Merjema bi toga bila oslobođena u trenutku svoje najveće slabosti: tek je rodila, iscrpljena i sama.

Pa ipak joj je rečeno: „Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe.“ (Merjem, 25)

Allah je znao koliko je slaba.

Ali nas je kroz njen primjer naučio: učini ono što možeš, makar ti se činilo malim.

Rezultat je kod Allaha, ali tvoje je da učiniš svoj korak.

7. Merjema, kći Imranova, naučila me da nekada šutimo ne zato što smo slabi i što nemamo odgovor, već zato što postoje ljudi kojima nikakvo objašnjenje neće biti dovoljno.

Ljudi nekada čuju samo ono što žele čuti.

Zato joj je rečeno: „A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: ‘Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.’“ (Merjem, 26)

Nije svaka optužba vrijedna odgovora.

8. Merjema, kći Imranova, naučila me da probleme dočekujem smireno i sabrano.

Kada se pojavi jedan problem, ne moram zbog njega cijeli svoj život proglasiti problemom.

Zamisli Merjemino stanje.

U naručju joj dijete bez oca. Mlada je. Pred njom su ljudi za koje zna kakve će optužbe iznijeti.

A Allah joj usred svega toga kaže: „Pa jedi i pij i budi vesela!“ (Merjem, 26)

Kakva milost Gospodara.

Kao da je uči: ne dopusti da ti strah od onoga što dolazi oduzme ono što ti je Allah dao u ovom trenutku.

9. Merjema, kći Imranova, naučila me da olakšanje može doći odakle ga nikada ne bismo očekivali.

Niko nije mogao zamisliti da će novorođenče biti Merjemina odbrana pred ljudima.

Ona nije morala govoriti.

Pokazala je na njega, a oni su upitali: „Kako da govorimo djetetu u bešici?“

A onda je Isa, a.s., progovorio.

10. Merjema, kći Imranova, naučila me da čovjek istinski postaje slobodan kada postane Allahov rob.

Ljudi su čekali odgovor o djetetu koje je donijela.

A njegove prve riječi bile su: „Ja sam Allahov rob“ – ono reče – „meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti.“ (Merjem, 30)

Prije svega drugog – Allahov rob.

Jer pripadnost Allahu najveći je identitet koji čovjek može nositi.

Edhem Sharkavi

Prijevod i obrada: akos.ba