Najvažniji projekat tvoga života si ti

Najveći projekat u kojem čovjek može uspjeti u ovom životu nije poslovni projekat, akademska diploma niti visoka pozicija. To je projekat popravljanja i čišćenja vlastite duše.

Koliko je ljudi uspjelo pred ljudima, a izgubilo sebe! I koliko je onih za koje ljudi gotovo da nisu ni znali, a koji su toliko odgojili i očistili svoja srca da su postali Allahovi dobri robovi!

Zbog toga Kur’an čišćenje duše ubraja među najveće puteve uspjeha. Kada se duša popravi, s njom se popravljaju način razmišljanja, govor, ponašanje, odnosi s ljudima i ostala djela.

Jedno od najvažnijih sredstava čišćenja duše jesu ibadeti za koje drugi ljudi ne znaju. Takvi ibadeti odgajaju srce u iskrenosti, vežu ga za Allaha i udaljavaju od potrebe za ljudskom pohvalom i priznanjem.

Mladi, čišćenje duše znači očistiti je od bolesti srca kao što su oholost, pretvaranje, zavist, samodopadljivost i želja za slavom, a zatim je odgajati u vjerovanju, iskrenosti, strpljenju, milosti, strahu od Allaha i ljubavi prema Njemu.

Allah je Svoga Poslanika ﷺ poslao upravo s ovom velikom zadaćom: „On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“ (El-Džumu’a, 2)

Čišćenje duše povezano je s korisnim znanjem, jer kada se srce popravi, čovjek će imati koristi i od znanja i od svojih djela.

Jesi li se ikada zapitao zašto su skriveni ibadeti tako snažno sredstvo odgoja duše?

Zato što, kada čovjek čini dobro daleko od pogleda ljudi, pred njim ostaje samo svijest da ga Allah vidi. Onaj ko ustane klanjati noću dok drugi spavaju ne očekuje aplauz. Onaj ko zaplače iz straha pred Allahom dok je sam ne čeka ničije divljenje. Onaj ko udijeli sadaku tako da niko ne zna za nju ne očekuje zahvalnost. Tu se srce odgaja u jednom od najvećih ibadeta – iskrenosti.

„A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju.“ (El-Bejjine, 5)

Brate moj, najopasnije bolesti nisu uvijek bolesti tijela. Postoje i bolesti srca: pretvaranje, samodopadljivost, oholost, zavist i ljubav prema pohvalama. To su bolesti koje mogu uništiti vrijednost čovjekovih djela. Skriveni ibadeti liječe ove bolesti jer ih čovjek ne čini radi ljudi, već radi Allaha.

Poslanik ﷺ je rekao: „Allah ne gleda u vaš izgled i vaš imetak, nego gleda u vaša srca i vaša djela.“ (Muslim)

Što čovjek više vodi računa o svome srcu, bliži je Allahu.

Čovjek može nekoliko sati pred ljudima pokazivati svoju najbolju stranu, ali Allaha ne može prevariti. Prava slika čovjeka vidi se onda kada je sam, kada ga niko ne posmatra. Tada bi njegova svijest o Allahu trebala biti još snažnija.

Neki od prvih muslimana govorili su: „Ako želiš znati kakvo je tvoje mjesto kod Allaha, pogledaj čime te je zaokupio.“ Drugi su govorili: „Nemoj da ti Allah bude najmanje važan od svih koji te gledaju.“

Ko čuva pokornost Allahu kada je sam, Allah će ga čuvati kada se nađe među ljudima. Dobri prethodnici smatrali su da je ispravno srce čovjekov pravi kapital. Imam Šafija govorio je: „Volio bih da ljudi nauče ovo znanje, a da se ništa od njega ne pripiše meni.“

To je jedan od lijepih primjera odgojene duše. Njegova briga bila je da ljudi imaju korist od znanja, a ne da njegovo ime postane poznato.

Imam Ahmed ibn Hanbel skrivao je mnoge svoje dobrovoljne ibadete i nije volio da ljudi znaju za njih, jer je znao koliko ljubav prema pohvalama može pokvariti srce.

Plodovi skrivenih ibadeta u čišćenju duše

Skriveni ibadeti ostavljaju velike tragove na čovjekovu dušu.

Prvi je iskrenost. Što čovjek više čini dobrih djela za koja zna samo Allah, njegova iskrenost postaje snažnija, a potreba za ljudskim pohvalama slabija.

Drugi je snažnija svijest o tome da nas Allah uvijek vidi. Čovjek koji ostavi grijeh dok je sam zato što zna da ga Allah vidi dostigao je visok stepen vjerovanja.

„Govorili vi tiho ili glasno govorili – pa, On sigurno zna svačije misli!“

(El-Mulk, 13)

Treći plod je smirenost srca. Ko ima trenutke samoće s Allahom osjeti smirenost koju ne može pronaći u buci dunjaluka.

„A srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!“

(Er-Ra’d, 28)

Četvrti plod je postojanost u iskušenjima. Srce koje se naviklo na ibadet u tajnosti snažnije je kada se suoči sa strastima, sumnjama i iskušenjima, jer njegova veza s Allahom ne zavisi od toga gledaju li ga ljudi.

Peti plod je nada u lijep završetak života. Onaj ko je proveo život svjestan Allaha i kada ga niko drugi nije vidio može se nadati da će ga Allah učvrstiti i u trenucima smrti. Zbog toga su dobri prethodnici nastojali imati neko skriveno dobro djelo za koje će znati samo Allah i kojim će se nadati lijepom završetku.

Brate moj, čuvaj se ibadeta koji ne mijenja tvoje srce.

Čovjek može činiti mnogo dobrih djela, a da mu srce ipak ostane tvrdo, jezik grub i odnos prema ljudima loš. To može biti znak da je više pažnje posvetio vanjskoj formi ibadeta nego njegovom utjecaju na sebe.

Pravi ibadet ostavlja trag na čovjekovu ponašanju.

Ako iz namaza izlaziš milostiviji, nakon druženja s Kur’anom ponizniji, a nakon sadake spremniji činiti dobro, onda se tvoja duša počela čistiti.

Ako srce ostaje isto, čovjek treba preispitati sebe i obnoviti svoju iskrenost.

Mladiću i djevojko, ako želite saznati kakvo je vaše vjerovanje, nemojte gledati samo ono što činite pred ljudima.

Pogledajte šta radite kada se vrata zatvore, kada pogledi ljudi nestanu i kada s vama ostane samo Allah.

Neka svako od vas ima neki stalni ibadet za koji ljudi ne znaju.

Jer skriveni ibadeti su škola iskrenosti, mjesto na kojem se odgaja i čisti duša i jedan od znakova iskrenog vjerovanja.

Što ih čovjek više bude imao, njegovo srce bit će čistije, njegova veza s Allahom snažnija, a ustrajavanje u pokornosti lakše – sve dok ne sretne Allaha, a On njime zadovoljan.

islamweb.org

Prijevod i obrada: akos.ba