Jednog dana poželjet ćemo ovu minutu

Ne boli nas odlazak godina, već odlazak jednog mirnog predvečerja ili lica za koje nismo znali da ga gledamo posljednji put.

Možda prošlost zapravo nikada ne nestaje.
Možda samo više ne uspijeva pronaći put do nas.

Ona ostaje negdje, skrivena u mirisu koji ne primjećujemo, u nekom starom glasu ili fotografiji u zatvorenoj ladici. A onda slučajno prođemo pored nje; ona nas prepozna prije nego što mi prepoznamo nju i podsjeti nas na dragocjene trenutke…

Kada bismo znali da će ti prolazni trenuci jednoga dana biti sve što ćemo poželjeti vratiti, ne bismo žurili da prođu i ne bismo tražili od dana da ubrza, kao da su sati teret na našim plećima kojeg se želimo riješiti, a ne vrijeme u kojem želimo živjeti.

Jer šta je život, prijatelju moj, osim zbir svih onih trenutaka u kojima je osjećaj bio iskren, a srce spokojno?

Možda će doći dan kada nećemo poželjeti još jednu godinu života…

Poželjet ćemo samo jednu jedinu minutu, da je proživimo sa sviješću koju tada, kada se prvi put dogodila, nismo imali.

Da bismo napokon shvatili tu istinu:

Ono kroz šta smo nekada žurili prolazeći – bio je upravo život.

Obrada: akos.ba