Bošnjaci u Crnoj Gori: Sistemsko uništavanje jednog naroda
Jačanje ekonomskih aktivnosti u sredinama koje većinom naseljavaju Bošnjaci, promocija obrazovanja među mladim ljudima, povećanje nataliteta i podizanje nacionalne svijesti (naročito u sredinama centralne i južne regije Crne Gore), trebalo bi da budu smjernice Bošnjaka kao naroda ali i njihovih nacionalnih bošnjačkih institucija i organizacija u Crnoj Gori, a sve s ciljem povezivanja Bošnjaka u društvenim sferama
Piše: Sead Šahman
Stoljeće u kojem su Bošnjaci bili inferiorna kategorija svih društveno-političkih tokova je iza nas. Od kraja Drugog svjetskog rata Bošnjaci su bili jedini narod na ovim prostorima koji nije imao svoje obrazovne, kulturne i nacionalne institucije. Frapantan je podatak da od 1907. godine, kad je ukinut bosanski jezik, mlađe generacije nisu imale informaciju o vlastitom jeziku koji datira još iz srednjeg stoljeća. Zbog takvih i sličnih nepravdi, dvadeseto stoljeće karakteriziraju brojne migracije Bošnjaka prema Turskoj, ali i prema zemljama zapadne Evrope.
Danas, kad su Bošnjaci povratili svoj nacionalni identitet baštineći kulturne i tradicionalne vrijednosti, oni kao narod nastoje biti spojeni sa svim porama društva. Bošnjaci zaslužuju da budu u svim institucijama države kako bi se i njihov glas vrednovao na pravi način. Nije bit u tome da oni koji su u manjini imaju manja prava. Posmatrajući primjer Crne Gore u svjetlu rečenog, zasigurno se može ustvrditi da je moguće stvoriti neophodne uvjete za istinski tolerantan međunacionalni i multireligijski dijalog svih naroda i nacija u Crnoj Gori.
Svi pokazatelji ukazuju na to da polahko ali sigurno koračamo u fazu nacionalnog preporoda. Pritom, treba vjerovati i nadati se da Bošnjaci Crne Gore istovremeno politički sazrijevaju i da će u skorijoj budućnosti predstavljati nezobilazan faktor u rješavanju svih enigmi društva u Crnoj Gori.
Sistemsko uništavanje Bošnjaka
Međutim, slučajno ili ne, privreda u dijelovima u kojima žive Bošnjaci, a to je prije svega sjever Crne Gore, krajnje je urušena i, prema pojedinim predviđanjima, put do njenog oporavka će biti dug i trnovit, ako ga uopće i bude. Realni sektor gotovo da ne postoji. Upravo se u tome vidi korijen današnjeg problema bošnjačkog življa u Crnoj Gori.
Opširnije na portalu NV: