Kiraethane – muslimanske čitaonice na području Krajine u vrijeme austrougarske uprave

Piše: Esma Crnkić, BZK Bosanska Krupa

S obzirom da 23. aprila obilježavamo Svjetski Dan knjige, dobra je prilika da se prisjetimo i nekadašnjih Kiraethana – jednog pomalo zaboravljenog segmenta naše kulturno-historijske baštine. Kiraethane su bile javne čitaonioce ali i centri kulture, mjesta nacionalnog osviještavanja, opismenjavanja te kulturnog uzdizanja našeg naroda. U njima se njegovala kultura čitanja i razvijala intelektualna misao u našem narodu.

Prelaskom iz osmanskog društvenog sistema pod austrougarsku upravu Bosna i Hercegovina i bošnjački narod preko noći su se našli u veoma teškoj društveno-političkoj, ekonomskoj, kulturnoj pa i egzistencijalnoj situaciji. Bošnjačko-muslimansko stanovništvo se suočilo sa velikim društvenim promjenama. Oni koji nisu iselili za Tursku morali su se prilagoditi novim evropskim okvirima u svim segmentima društva. Kao nužna potreba za očuvanjem nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta u nizu aktivnosti pojavila se i potreba za organiziranjem Kiraethana kao javnih čitaonica gdje bi se afirmisala navika za čitanjem knjiga, istraživanjem te praćenjem moderne evropske štampe. U Bosni je biblioteka i javnih čitaonica bilo i u osmansko doba. Ne treba zaboraviti činjenicu da je Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu osnovana daleke 1537. godine. U Vakufnami Gazi Husrev-bega između ostalog stoji:

»Što preteče od troškova za gradnju medrese, neka se za to kupi dobrih knjiga, koje će se upotrebljavati u spomenutoj medresi, da se njima koriste čitaoci i da iz njih prepisuju oni koji se bave naukom«.

Prema tome, Gazi Husrev-begova biblioteka datira otkad i njegova medresa, tj. od 1537. godine, a za datumom njenog osnivanja smatra se 26. redžep 943. godine, odnosno 08. januar 1537. godine. Impresivna je to historijska činjenica s kojom se Bosna i Hercegovina  treba da ponosi.

Iz priloga Hifzije Suljkića koji je pisao za Islamsku misao saznajemo da je u vremenu od 1801. do 1878. godine u Bosni i Hercegovini postojalo 70 kiraethana.

Prva zvanična kiraethana za vrijeme austrougarske uprave pod novim zakonsko-pravnim okvirom osnovana je u Sarajevu 1888. godine. Na osnovu relevantnih i dostupnih izvora možemo tvrditi da je tokom austrougarske uprave u BiH osnovano i funkcioniralo najmanje 100 kiraethana. Ekspanzija muslimanskih kiraethana širom Krajine ali i cijele Bosne i Hercegovine bila je u prvim godinama 20. stoljeća. U nastavku vam donosimo podatke o vremenu osnivanja kiraethana na području Krajine (današnjeg USK):

1901. godine – Islamska kiraethana u Kulen-Vakufu,
1902. godine – Islamska čitaonica u Bosanskom Novom,
1903. godine –  Islamska  čitaonica  u  Bihaću;  Islamska kiraethana u Ključu; islamska kiraethana u Bosanskom Petrovcu; Islamska kiraethana u Sanskom Mostu;
1904. godine – Muslimanska kiraethana  u Cazinu,
1905. godine – Islamska čitaonica i dobrotvorno društvo u Bosanskom Petrovcu; Muslimanska kiraethana u Velikoj Kladuši;
1906. godine – Muslimanska kiraethana u Vrnograču; Islamska kiraethana „Rehberi terekki“ u Bosanskoj Krupi,
1907. godine –  Islamska  čitaonica  u  Cazinu;  Islamska kiraethana u Kulen-Vakufu;
1908. godine –  Islamska  čitaonica  u  Otoci; Islamska čitaonica “Itihadi-Islam” u Ključu;
1909. godine – Islamska čitaonica “Darul-hajr” u Bosanskoj Krupi; Islamska kiraethana u Bosanskoj Krupi; Muslimanska  ujedinjena  čitaonica  u  Bosanskom Petrovcu,
1910. godina – Islamska kiraethana u Bužimu.

Kad su osnivači u pitanju ali i korisnici istih, uglavnom se radilo o osobama muškog spola i to iz  najuglednijih porodica tog vremena. Uglavnom su to bili veleposjednici, posjednici, trgovci i zanatlije. Naravno, to i ima smisla s obzirom da su ekonomski najjači kao mecene jedini i mogli pomagati djelovanje kiraethana. U nekim mjestima se znalo desiti da značajan dio članstva bude iz jedne porodice kao što je bio slučaj u Ključu gdje je porodica Filipović bila  najbrojnija  u tadašnjoj Islamskoj čitaonici. Od ukupno 51 člana njih 23 bilo je iz ove porodice, a Sulejman-beg Filipović je kao član kiraethane obećao na tri mjeseca besplatno ustupiti kuću za potrebe udruženja. Također, iz jednog putopisa kojeg je sačinio Hazim Muftić a koji je objavljen u godišnjaku Mekteb 1907. godine saznajemo „da je u Cazinu 12. jula 1907. godine osnovana kiarethana (čitaonica) u koju se odmah upisalo 90 građana, dok je društveni predsjednik, čije ime nije spomenuto, ustupio na jednogodišnje korištenje zgradu bez ikakve naknade“.

Na čelu kiraethana je bio predsjednik a postojala je i pozicija  potpredsjednika. Predsjednici i potpredsjednici su bili ugledni i obrazovani ljudi odnosno muslimanska inteligencija sa visokim obrazovanjem. Primjera radi, predsjednik Sarajevske kiraethane bio je Mustafa-beg Fadilpašić tadašnji sarajevski gradonačelnik. Dugogodišnji potpredsjednik a kasnije i predsjednik Kiraethane u Bihaću bio je Hadži Muhamed ef. Smajić. Bio je sudija Okružnog suda u penziji. Potomak je ugledne porodice Osman-age Smajića iz Tešnja.

Čitaonice su imale svoje pravilnike po kojim su funkcionirale tako da i nije mogao svako postati član. Znalo se desiti da Uprava kiraethane odbije nečiju prijavu za prijem u članstvo. Iz slučaja u Bosanskom Petrovcu vidimo da su se pojedinci žalili čak i Zemaljskoj vladi zbog toga. Jedna takva tužba na upravu kiraethane u Bosanskom Petrovcu dostavljena je 1907. godine. U žalbi je pisalo kako su 32 osobe podnijele žalbu što nisu primljeni u članstvo kiraethane, nakon čega je samo njih 8 bilo primljeno.  Prema  dopisima  jasno  se  vidi  da  su  ostali  bili  članovi, ali da su isključeni jer su stvarali “nered”. Odbor kiraethane je također naveo kako su im davali zapisničke ukore, nakon čega su im izbačeni članovi verbalno prijetili. Kompletan spor je riješen u korist uprave.

Po Muhsinu Rizviću „zadatak ove institucije (kiraethane) bio je da djeluje na prilagođavanje Bošnjaka novim društvenim i političkim prilikama, da propagira njihovo prosvjećivanje čitanjem tekuće štampe i savremenih izdanja, te da ujedno utiče na stvaranje posebnog bosanskog integriteta u okvirima političkih koncepcija austrougarske uprave“.

Pored osnovne misije, promocije čitanja i obrazovanja, kiraethane su imale praksu organizirati i određene zabave a putem kojih bi pomagale određene pojedince ili projekte. Godine 1909. kiraethana u Cazinu je organizovala zabavu na kojoj je prikupljeno ukupno 168 kruna, od čega su Gajretu poslane 42 krune. Iste godine Islamska kiraethana povodom Bajramske zabave sakupila je 12 kruna i 91 heler koje je također poslala Gajretu. Pored Gajreta, koji je redovno dobivao dio prihoda od kiraethana širom Bosne i Hercegovine, određena suma povremeno se slala i drugim za Bošnjake-muslimane važnim institucijama i projektima. Da podsjetimo Gajret je preteča današnje Bošnjačke zajednice kulture – temeljne i najstarije organizacije kulture kod Bošnjaka. Zanimljivo je da je Gajret osnovan 20. februara 1903. godine upravo u tadašnjoj Sarajevskoj Kiraethani koja se nalazila na Bentbaši.

Kiraethane su imale vrlo značajnu i socijalnu ulogu. Posebno je to bilo izraženo u manjim mjestima gdje su kiraethane predstavljale centar društvenih zbivanja.

Tako pronalazimo podatak da je 05.02.1910. godine  u prostorijama Hotela Krupa u Bosanskoj Krupi organizirana zabava od strane islamske kiraethane „Rehberi Terekki“ od čijeg prihoda je podržana izgradnja knjižnice.

Hazim Muftić u jednom od svojih poučnih tekstova iz 1910. godine piše „kako su kiraethane centri života te kako pored čitanja u njima svaki član može da uživa u čaju, kahvi, limunadi ili sirupu od ruže“. Uz odabrano piće čitale su se novine, ali i razgovaralo o politici i ostalim dešavanjima ne samo u Bosni nego i mnogo šire.  Baš kao i danas, različiti politički stavovi i lični animoziteti između članova često su bili najveći problem za ugled kiraethane, ali i njen rad, napredak pa i sami opstanak.

Kao što vidimo, kiraethane su bile duboko utkane u urbanu matricu bosankih čaršija. Bile su jedan od stubova prosvjetiteljstva i društvenog života kod Bošnjaka u jednom složenom historijskom razdoblju. One su značajan dio naše kulturno-historijske baštine iz jednog teškog tranzicionog perioda s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

Izvori:

• Asmir Crnkić i Mirza Ahmetspahić: Bosanska Krupa u austrougarskom periodu, JU Arhiv USK, Bihać, 2020.
• Hana Younis: Otvaranje i rad muslimanskih čitaonica u manjim mjestima Bosne i Hercegovine početkom 20. stoljeća, Bosniaca 2021.
• Hifzija Suljkić: Muslimanske čitaonice (kiraethane) u BiH, Islamska misao, br. 14, 1992.
• Gajret, Godina V, br.1. Sarajevo, 15. januar 1912.
• Lejla Tabaković: Kiraethane i razvoj bibliotečkog sistema u BiH, Filozofski fakultet u Sarajevu, magistarski rad, Sarajevo, 2023.

akos.ba