Traganje za čvrstim uvjerenjem: Kako izgraditi nepokolebljivu vjeru i povjerenje u Allaha (prvi dio)

Značenje jaqina (čvrstog uvjerenja) u Islamu

Sjetite se kada je Ibrahim (a.s.) rekao: “Gospodaru moj, pokaži mi kako oživljavaš mrtve.” Allah reče: “Zar ne vjeruješ?” Ibrahim odgovori: “Naravno da vjerujem, ali da se moje srce smiri.” Qur’an 2:260.

Utvrđivanje vjere treba da zaokuplja um svakog vjernika tokom cijelog života. Zašto bi inače bilo zapisano u Kur’anu do Sudnjeg dana da je čak i veliki Poslanik Ibrahim (a.s.) – iako je “naravno vjerovao” – težio ka još većim visinama uvjerenja s jedne strane, a s druge se bojao da njegova vjera ne oslabi pod šapatima šejtana ili da ne bude poljuljana iskušenjima?

Allah, Uzvišeni, kaže u Svojoj Knjizi:

“Ima ljudi koji obožavaju Allaha na ivici vjere; ako ih zadesi dobro, smireni su, a ako ih zadesi iskušenje, okreću se – gubeći i ovaj i budući svijet. To je, doista, očiti gubitak.” Qur’an 22:11.

Dakle, ljudi se dijele u dvije skupine: one koje vjera smiruje i one čija vjera zavisi od smirenosti. Drugim riječima, ili će čovjek svoj život uložiti u aktivno traganje za uvjerenjem poput Ibrahima (a.s.), ili će ga progoniti sumnje na ovom i budućem svijetu.

Kur’anska istina je jasna: Allah daje dunjaluk i onima koje voli i onima koje ne voli, ali ubjeđenje i sigurnost daruje samo onima koje voli. Abū Bakr b. Abī Maryam navodi da su rani učenjaci govorili: “Ništa nije spušteno na ovu zemlju u većoj oskudici od sigurnosti.” Ibn Abī al-Dunyā, Kitāb al-yaqīn, ed. Yāsīn Muḥammad al-Sawras (Beirut: Dār al-Bashāʾir, 2004), 33.

Međutim, za razliku od ograničene količine materijalnog svijeta, čvrsto uvjerenje (jaqin) je dostupna svakom iskrenom tragaocu koji je spreman na žrtve koje su potrebne da bi pio iz njenih izvora kao i da odoli kušnjama koje vode slabljenju uvjerenja u srcu. Ovu svetu formulu nalazimo u riječima Poslanika ﷺ:

“Prvi dio ovog ummeta će naći snagu u svojoj skromnosti (zuhd) i uvjerenju (jaqin), a posljednji će doživjeti propast zbog svoje škrtosti (bukhl) i lažnih nada (amal).”  Imām Aḥmad b. Ḥanbal, Kitāb al-zuhd, ed. Muḥammad ʿAbd al-Salām Shāhīn (Beirut: Dār al-Kutub al-ʿIlmiyya, 1999), 12.

Primijetite duboku povezanost ovih parova. Sigurnost ranih muslimana inspirisala je njihovu skromnost, jer ih je njihovo uvjerenje u Allaha (jaqin) učinila otpornima na vezivanje za dunjalučke užitke. Njihova ravnodušnost (zuhd) prema ovom svijetu omogućila im je da ga žrtvuju radi vjere kada je to bilo potrebno. S druge strane, škrtost kasnijih muslimana proizlazi iz njihovih lažnih nada (amal), jer ih njihove utopijske fantazije o ovom životu vode u škrtost (bukhl) i nesposobnost da se žrtvuju radi Allaha. Upravo ta škrtost ih sprječava da postignu veću sigurnost u srcu.

Koliko god to bilo neugodno priznati, glavni uzrok slabog vjerskog angažmana kod mnogih kasnijih muslimana nije nedostatak znanja, već nedostatak uvjerenja u srcu. Sufjan es-Sevri (r.a.) je rekao: “Kada bi uvjerenje ušlo u srce kako treba, srca bi poletjela iz čežnje za Džennetom i straha od Džehennema.” Ibn Rajab al-Ḥanbalī, Fatḥ al-Bārī sharḥ ṣaḥīḥ al-Bukhārī, ed. Maḥmūd b. Shaʿbān ʿabd al-Maqṣūd et al., (Medina: Maktabat al-Ghurabāʾ, 1996), 1:15; Shams al-Dīn Muḥammad al-Dhahabī, Siyar aʿlām al-nubalāʾ, ed. Shuʿayab al-Arnaʾūṭ (Beirut: Muʾassasat al-Risāla, 1985), 7:260.

Slično tome, mudri Lukman (r.a.) je savjetovao: “Sine moj, teret vjere se ne može nositi osim sa uvjerenjem. Onome kome uvjerenje oslabi, oslabit će i njegova djela.” Allah (swt) potvrđuje ovo u vezi sa najosnovnijim ibadetima – dnevnim namazima:

“Tražite pomoć u strpljenju i namazu, a to je doista teško osim poniznima – onima koji su uvjereni da će susresti svoga Gospodara i da će se Njemu vratiti.” Qur’an 2:45–46.

Dakle, kada se znanje Objave uzima olako, a njene naredbe se izvršavaju nemarno, ovaj kur’anski princip treba da odjekuje u našim srcima. Hasan el-Basri (r.a.) je rekao:

“Samo uz uvjerenje se tražio Džennet, samo uz uvjerenje se bježalo od Vatre, samo uz uvjerenje su se činile ispravne namjere, i samo uz uvjerenje se podnosila istina. Velika je Allahova blagodat biti pošteđen iskušenja, jer, tako mi Allaha, svi su izgledali jednako u vremenu komfora, a onda su se razlikovali kada je došlo iskušenje.” Ibn Abī al-Dunyā, Kitab al-yaqīn.

Poslanik ﷺ je često molio Allaha da ga zaštiti sigurnošću koja će učiniti životne nevolje podnošljivim. U jednoj poznatoj dovi je rekao:

“…i podari nam, o Allahu, dio uvjerenja (jaqina) koji će nam olakšati nevolje ovoga svijeta.” Al-Tirmidhī, Sunan al-Tirmidhī, no. 3502.

Zaista, samo mačem uvjerenja čovjek može pobijediti sablasti tuge zbog prošlosti i brige za budućnost, koje paraliziraju mnoge duše pogođene sumnjom. Samo srce ispunjeno sigurnošću odbija da krivi druge za ono što Allah – u Svojoj savršenoj pravdi i mudrosti – uskraćuje, ili da rizikuje Allahovu srdžbu kako bi zadovoljilo ljude, ili da se previše oslanja na prolazna bića stvorena od prašine koja će se uskoro u nju vratiti. Samo srce oslobođeno uvjerenjem neće biti prepušteno da životne teškoće tumači isključivo materijalistički. Allah (swt) kaže o nevjernicima:

“Oni poznaju samo vanjštinu ovoga života, a o onome svijetu su potpuno nemarni.” Qur’an 30:7.

A ljudi sa čvrstim uvjerenjem gledaju jednako i očima i srcem. Oni ovaj prolazni svijet posmatraju kroz Allahovo obećanje da će svaka bol vjernika ovdje uskoro značiti užitak tamo. Njihova pronicljivost im pokazuje kako će biti uzdignuti zbog strpljenja i očišćeni kroz iskušenja, što im omogućava da budu zadovoljni u hladu svoga uvjerenja.

Na kraju, sigurnost u vjeri je osnovni uslov da bilo koje dobro djelo bude nagrađeno na ahiretu. Poslanik ﷺ je rekao: “Svjedočim da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik; svaki rob koji susretne Allaha s ovim riječima – ne sumnjajući u njih –  ući će u Džennet.”

Bilal ibn Sa’d (r.a.) je govorio ljudima:

“O robovi Milostivog, znajte da radite ovih kratkih dana za istinski duge dane, u ovom prolaznom svijetu za vječni svijet, u ovoj dolini tuge i iscrpljenosti za dolinu blaženstva i besmrtnosti. A ko ne bude djelovao sa sigurnošću u to, neka se ne zamara.” Ibn Abī al-Dunyā, Kitāb al-yaqīn.

Slično tome, Ebu Zerr el-Gifari (r.a.) je rekao:

“Kako je čudesno spavanje inteligentnih i njihovo jedenje, i kako nadmašuje nesanicu glupih i njihov post. Težina trunke dobrog djela od čovjeka sa svješću i sigurnošću (jaqin) je veća i vrijednija od planine ibadeta zabludjelih.” Muḥammad Ibn al-Qayyim al-Jawziyya, al-Fawāʾid, ed. Muḥammad ʿAzīz Shams (Beirut: Dār Ibn Ḥazm, 2019), 1:206.

Ovim je mislio na to da vrijednost i ispravnost dobrog djela zavise od stepena sigurnosti njegovog izvršioca.

U drugom dijelu čitajte koji si to koraci ka izgradnji potpunog uvjerenja!

Izvor: yaqeeninstitute.org
Prijevod i obrada: akos.ba