Dvije godine od femicida nad Amrom Kahrimanović

Danas se navršavaju dvije godine od femicida nad Amrom Kahrimanović, zločina koji je potresao javnost u Bosni i Hercegovini i ogolio ozbiljne slabosti sistema koji bi morao štititi živote žena. Ovaj datum ne smije ostati puka godišnjica. On mora biti opomena da se femicid ne dešava iznenada, niti je izdvojen slučaj, već krajnji ishod dugotrajnog zanemarivanja, prešućivanja i institucionalnih propusta.

Podsjećamo, policijski službenik MUP-a Tuzlanskog kantona Elvis Ćustendil 7. januara 2024. godine ubio je Amru Kahrimanović. Kantonalni sud u Tuzli izrekao mu je kaznu zatvora u trajanju od 25 godina, na koju su žalbe uložili i Kantonalno tužilaštvo TK i optuženi. Vrhovni sud Federacije BiH potom je preinačio odluku i izrekao kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, Ćustendil je, iako se nalazio na godišnjem odmoru, kod sebe imao službeni pištolj iz kojeg je u Amru Kahrimanović ispalio 16 metaka. Ovaj podatak sam po sebi govori o težini zločina, ali i otvara pitanje odgovornosti sistema koji je omogućio da službeno oružje ostane dostupno osobi koja očigledno nije smjela imati takav pristup.

Femicid nije privatna tragedija

O femicidu se mora govoriti jasno i bez relativizacije. Riječ je o najtežem obliku rodno zasnovanog nasilja i ozbiljnom društvenom problemu, a ne o „porodičnoj tragediji“ ili „incidentu“. Svaki put kada se nasilje nad ženama svodi na pojedinačan slučaj, propušta se prilika da se spriječe naredni zločini.

Govoriti o femicidu znači insistirati na prevenciji, ranoj reakciji institucija, dosljednoj zaštiti žrtava i odgovornosti svih onih koji su imali priliku reagirati – a nisu.

Policija mora biti mjesto sigurnosti, a ne straha

Posebnu težinu ovom slučaju daje činjenica da je počinilac bio policijski službenik. Policija je servis građana i institucija kojoj se ljudi obraćaju kada im je potrebna zaštita. Upravo zato, osobe koje nose uniformu i službeno oružje moraju ispunjavati najviše profesionalne i zdravstvene standarde.

Ovaj slučaj je u fokus javnosti stavio i pitanje ljekarskih i psiholoških pregleda zaposlenih u MUP-ovima. Podatak da su pojedini policijski službenici radili i po 30 godina bez sistematskih pregleda s pravom je izazvao zabrinutost. To nije tehnički propust, već ozbiljan sistemski problem koji direktno ugrožava sigurnost građana.

Redovni pregledi nisu puka formalnost. Oni su osnovni mehanizam prevencije, kako radi zaštite javnosti, tako i samih policijskih službenika. Bez toga, povjerenje u institucije ostaje krhko, a posljedice mogu biti fatalne.

Kazna nije kraj odgovornosti

Kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina važna je poruka o težini počinjenog krivičnog djela. Ipak, presude dolaze tek nakon što je život izgubljen. Pravo pitanje ostaje: hoće li ovaj slučaj dovesti do stvarnih promjena u sistemu ili će ostati još jedna tragedija o kojoj se govori samo na godišnjice?

Na drugu godišnjicu femicida nad Amrom Kahrimanović, odgovornost nije samo u sjećanju, već u djelovanju. Govoriti o femicidu znači odbiti šutnju.
A odbiti šutnju znači učiniti sve da se ovakav zločin više nikada ne ponovi.

akos.ba