Vrste tevbe

Obavezna tevba je onda kada se učini neki grijeh, nešto što je vjerom zabranjeno, ili kada se izostavi ono što je vjerom naređeno. Preporučena tevba je tevba poslije činjenja nečega što je pokuđeno (mekruh) ili poslije izostavljanja onoga što je preporučeno (mustehab).

Opća tevba

Teobe-i nesuh (iskrena tevba) koja se spominje u ajetu: Vi koji vjerujete, pokajte se Allahu iskrenom tevbom! (et-Tahrim, 8) jeste tevba od svih grijeha (et-tevbetu l-‘āmme/opća tevba, kako bi to rekao Ibnu l-Kajjim u svom djelu Medāridžu-s-sālikīn), malih i velikih, znanih i neznanih. Ibn Kesir, tumačeći ovaj ajet, između ostalog, kaže: “Odlučno učinite potpuno pokajanje kojim ćete izbrisati ranija loša djela, urediti vašu nesređenost, koje će vas učiniti čvrstim i postojanim i udaljiti vas od prostih postupaka kojima ste se bili posvetili” (Tefsīr, 4/502). Omer b. Hattab je rekao: “Iskrena  (et-tevbetu-n-nesūh) znači da se pokaješ za određeni grijeh na takav način da mu se više nikada ne vratiš, i da ne želiš da mu se vratiš!” (El-Džāmi‘…, 18/197–98)) Mufessir Kurtubi navodi dvadeset tri mišljenja o značenju kur’anske sintagme tevbeten nesūhā (El-Džāmi‘…, 18:197–98).

Posebna tevba

Posebna tevba (et-tevbetu-l-hāssa) podrazumijeva pokajanje zbog određenog grijeha kao i svih drugih grijeha koji potpadaju pod tu vrstu grijeha. No, ukoliko se čovjek pokaje zbog određenog grijeha, a ustraje u griješenju iz te vrste grijeha, onda takva tevba nije ispravna, npr. ko se pokaje zbog bluda sa jednom ženom, a nastavi ga činiti s drugom ženom. Ovo, u suštini, i nije tevba. Za razliku od ove situacije, ko se pokaje zbog određenog grijeha, a čini drugi grijeh koji nije u direktnoj vezi sa prethodnim, onda je njegova tevba ispravna, npr. ko se pokaje zbog činjenja bluda, a ne pokaje se zbog pijenja alkohola, njegova tevba zbog bluda je ispravna (šire v. Ibn Kajjim, Medāridžu-s-sālikīn, 1:305 i dalje).

Uvjeti za primanje tevbe

Vrata tevbe su uvijek otvorena ljudima čije se srca probude i donesu čvrstu odluku da se ostave grijeha i griješenja i poprave se. Uvjete tevbe moguće je podijeliti na: a) uvjete koji se odnose na grijeh i b) uvjete koji se odnose na vrijeme primanja tevbe.

Uvjeti koji se odnose na grijeh

U uvjete koji se odnose na grijeh(e) zbog kojeg se čini tevba spadaju:

– islam: tevba se odnosi na muslimana, tevba nevjernika je njegovo primanje islama;

– iskrenost (ihlās), kao uvjet svih uvjeta, bez koga se djela ne primaju;

– priznanje grijeha (i‘tirāf); dokaz ovome je hadis: “Kada čovjek prizna grijeh pa se pokaje, Allah prima njegovo pokajanje” (Muslim, 2770);

– napuštanje grijeha (ikla’), kao temeljni uvjet za primanje tevbe;

– kajanje (nedem), bez kojeg tevba nije upotpunjena; na vrijednost kajanja Allahov Poslanik, a.s., ukazao je riječima: Pokajanje je kajanje(Ibn Madže, 4252), u značenju da je kajanje osnova pokajanja, slično onome što je Poslanik, a.s., rekao za Arefat: “Hadž je Arefat”;

– čvrsta odluka (el-‘azm) da se grijeh više ne čini; čovjek će u svojoj nakani činjenja tevbe zasigurno biti izložen šejtanskim vesvesama i došaptavanjima, i zato je čvrsta odluka veoma važna za uspjeh pokajanja;

– traženje halala od osobe koju smo materijalno ili moralno oštetili; ukoliko je u pitanje materijalna nepravda, onaj koji se želi pokajati (tā‘ib) dužan je vratiti ili nadoknaditi štetu osobi koju je oštetila, ili od nje zatražiti halala; a ukoliko je šteta moralne naravi, tā‘ibje dužan zatražiti oprost.

Uvjeti koji se odnose na vrijeme primanja tevbe

Što se tiče uvjeta koji se odnose na vrijeme primanja tevbe, postoje dva takva uvjeta:

1. da se tevba učini prije “zagrgljaja u času smrti”. U hadisu stoji: “Allah prima tevbu bilo koga Svoga roba, sve dok ne zagrglja u času smrti” (Tirmizi, 3847). Na ovaj uvjet aludira se i u kur’anskim ajetima: Pokajanje Allah prima samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo iz neznanja i koji se pokaju ubrzo; njima će Allah primiti pokajanje… /Nema pokajanja za one koji čine hrđava djela, pa kad jednom takvom smrt dođe, on rekne: “Sad se zaista kajem!” niti za one koji umru kao nevjernici! (en-Nisa’, 17–18);
2. da se tevba učini prije “izlaska sunca sa zapada”: “Onome ko se pokaje prije nego što sunce iziđe sa zapada, Allah će njegovo pokajanje prihvatiti” (Muslim, 2703).

Autor: Almir Fatić

islam.ba