Alija Izetbegović – državnik u vremenu iskušenja

Kada je početkom 1990-ih raspad Jugoslavije prijetio da izbriše Bosnu i Hercegovinu s karte, na njenom čelu stajao je čovjek koji nije tražio vlast, nego odgovornost — Alija Izetbegović. Kao predsjednik Predsjedništva BiH tokom rata (1992–1995), postao je simbol otpora, dostojanstva i državotvornosti.

Izetbegović je u politiku ušao kasno, nakon decenija progonstava i zatvora zbog svojih ideja. 1990. godine osniva Stranku demokratske akcije (SDA) i na prvim višestranačkim izborima postaje predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.
U trenucima kada su oružani sukobi zahvatili regiju, njegova je misija postala jasna — sačuvati državu i narod, ali i dostojanstvo čovjeka.

Njegova politička filozofija temeljila se na principu da država mora ostati cjelovita, bez obzira na cijenu.

Kraj rata donio je mirovni sporazum potpisan u Daytonu 1995. godine. Iako je znao da dogovor nije savršen, Izetbegović ga je prihvatio riječima:

Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U ovakvoj situaciji kao što jeste, i ovakvom svijetu kakav je, bolji mir i nije mogao biti postignut.

Izetbegovićev stil vladanja bio je odmjeren, smiren i principijelan. Njegov autoritet nije počivao na sili, nego na povjerenju. Za njega politika bez morala nema vrijednosti.
Nakon povlačenja iz politike 2000. godine, ostavio je iza sebe državu, stranku i ideju — da se sloboda ne može pokloniti, nego zaslužiti.

Alija Izetbegović je bio državnik koji je imao viziju. U vremenu tame pokazao je da se i u politici može ostati vjeran vrijednostima. Njegova ostavština živi u svijesti da Bosna i Hercegovina pripada svima koji je vole i brane dostojanstvom.

akos.ba