Lady Elisabeth Craven: „Žene muslimanke su najsretnija živa bića!“
“Mislim da nikad nisam vidjela zemlju u kojoj žene uživaju veće slobode, i oslobođenost od svake neugodnosti, kao što je to s Turskom…Osmanlije su primjer svim drugim nacijama kako se treba ophoditi prema našem spolu;…i ja to ponavljam, gospodine, smatram da ne postoje žene koje uživaju tolike slobode, sigurnost od uznemiravanja, kao Turkinje – i mislim da su sudeći prema njihovom načinu života, one u stanju da budu najsretnija živa bića.“ – (Izvor: Lady Elizabeth Craven, djelo: A Journey Through the Crimea to Constantinople, 1789.)
Autor prethodnog citata jeste lady Elizabeth Craven, putopisac iz 18-og vijeka, dramaturg i pisac, koja je svoje opaske o položaju žena u Osmanskom carstvu načinila davne 1789. godine, mnogo prije pojave feminizma, pokreta za zaštitu ljudskih prava ili savremenih pokreta za oslobođenje žene. Tvrdnje lady Craven zajedno s svjedočenjima mnogih drugih objektivnih zapadnih autora, zajedno s sudskim spisima, financijskim papirima i političkim dokumentima, potvrđuju da su žene u okviru Osmanskog hilafeta uživale znatno veće slobode i zaštitu nego što ih danas uživaju u mnogim dijelovima zapadnog svijeta.
S druge strane, ove izjave pobijaju lažne tvrdnje zapadnih orijentalista i feministkinja koje tvrde da je žena muslimanka potlačena od strane islama, da je vijekovima ugnjetavana i lišavana identiteta, i da je potrebno izvršiti njeno oslobođrnje od okova nametnutih od stranerepresivne vjerske misli.
Važno je naglasiti da je žena muslimanka u okviru islamske države zadržala i svoju ekonomsku nezavisnost i imetak, što potvrđuje i svjedočenje advokata Ferrimana koji kritikuje zapadne predrasude i hipokriziju prema muslimanima: „Turska žena je (na Zapadu) nazivana robinjom i pokretnom imovinom. Ona nije ništa od toga. Zaista, njen pravni status (u Turskoj) je bolji od položaja većine žena u Europi, i sve do pravnih akata relativno novijeg datuma, moglo bi se prije reći da engleske žene robinje, a ne Turkinje, koje su oduvijek imale apsolutnu kontrolu nad svojom imovinom. Zakon joj dozvoljava slobodno korištenje i upotrebu svega onoga što je u njenom posjedu za vrijeme braka, ili što bi mogla docnije naslijediti. S imetkom može raspolagati tokom svog života ili ga ostaviti u nasljedstvo onome koga odabere. U očima zakona, ona je slobodna. Ima pravo da djeluje nezavisno od muža, može da podnese tužbu ili da se protiv nje vodi parnica, i to bez obzira na muža. U ovom pogledu, ona uživa znatno veće slobode od njenih kršćanskih sestara.“ (Izvor: Z. Duckett Ferriman, 1911.)
Za Akos.bA piše: Nedim Botić
