Sjećanje na 17. maj 1992: Spaljen Orijentalni institut – nestalo blago svjetske baštine

Na današnji dan, 17. maja 1992. godine, u ranim danima opsade Sarajeva, zapaljen je Orijentalni institut, jedna od najznačajnijih naučnoistraživačkih ustanova u Bosni i Hercegovini. Tog dana, pred očima svijeta, zauvijek su izgubljena neprocjenjiva kulturna i historijska blaga, ostavština koja je stoljećima odolijevala ratovima, vremenima i nesrećama – sve do tog kobnog trenutka.

U požaru su uništeni rukopisi i dokumenti iz 11. stoljeća, koje su generacije naučnika pažljivo čuvale i obrađivale. Od 5.263 kodeksa, koliko ih je Institut posjedovao prije rata, preživjela su tek 52 – mnogi od njih djelimično oštećeni plamenom. Taj mali broj preostalih dokumenata danas svjedoči o barbarskom uništenju jedinstvenog kulturnog naslijeđa, čiji su tragovi time nepovratno izgubljeni za svjetsku nauku.

Uloga i značaj Orijentalnog instituta

Orijentalni institut u Sarajevu osnovan je 1950. godine s ciljem da postane vodeća institucija za istraživanje i očuvanje rukopisne i arhivske građe na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, kao i za izučavanje bogatog stvaralaštva bošnjačkih autora na tim jezicima.

Institut se bavio i:

• proučavanjem osmanske historije i umjetnosti u Bosni i Hercegovini,

• obrazovanjem stručnjaka iz oblasti orijentalistike,

• međunarodnom naučnom saradnjom, te

• objavljivanjem značajnih publikacija koje su bile relevantne ne samo u regiji, već i na svjetskom nivou.

Dokumenti koje je Institut čuvao predstavljali su autentične izvore za izučavanje vjerskog, pravnog, društvenog i kulturnog života tokom osmanske vladavine na Balkanu.

Kultura u plamenu rata

Uništenje Orijentalnog instituta nije bilo slučajno – to je bio simboličan čin gašenja pamćenja, pokušaj da se izbriše višestoljetna tradicija suživota, znanja i intelektualnog stvaranja. Riječ je o jednom od brojnih napada na kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine tokom rata, uz koje je stradao i Nacionalni muzej, Biblioteka Orijentalne zbirke Gazi Husrev-begove biblioteke, Vijećnica i mnoge druge institucije.

Ovaj čin izazvao je tada ogorčenje u međunarodnoj zajednici, ali i postavio pitanje: koliko su ratovi usmjereni i na sjećanje, identitet i znanje jednog naroda?

Tragovi koje ne smijemo zaboraviti

Danas, više od tri decenije kasnije, sjećanje na spaljivanje Orijentalnog instituta ostaje bolna, ali važna opomena. Ne samo zbog izgubljenih dokumenata, već i zbog svijesti o tome koliko je znanje krhko kada se suoči s mržnjom.

Obnova Instituta i sličnih institucija predstavlja moralnu i historijsku obavezu, ne samo radi prošlosti, već i radi budućnosti – da nove generacije imaju pristup bogatstvu koje nas je oblikovalo.

Orijentalni institut u Sarajevu nije bio samo zgrada – bio je riznica vremena, identiteta i duha. Uništen je vatrom, ali njegov značaj ostaje da gori u pamćenju onih koji znaju šta znači izgubiti naslijeđe.