Jeste li znali da je pčela inspiracija za inženjere dronova i autonomnih vozila?
Pčele instiktivno brzo uče, precizno pamte i efikasno koriste navigacija. Upravo je to je osnova za razvoj autonomnih sistema u robotici i saobraćaju. Inženjeri prepoznaju da ponekad najpametnija rješenja nisu najkomplikovanija, već najefikasnija, upravo onakva kakvim ih je Bog stvorio.

Na prvi pogled, pčela može izgledati kao skromno stvorenje, ali kada zavirite u svijet njenim očima, otkrivate čitav univerzum čuda. Pčelinje oči nisu samo oruđe za navigaciju, one su pravo čudo evolucije.
U svijetu visoke tehnologije i sve naprednijih autonomnih sistema, pčele su se pojavile kao neočekivani uzor. Njihove oči i način na koji obrađuju svijet postali su model za inženjere koji razvijaju pametne dronove, mikrorobote i autonomna vozila.
Svaka pčela ima pet očiju: dva velika složena oka sa strane glave i tri mala jednostavna oka (ocelli) smještena na vrhu glave u obliku trougla. Složene oči se sastoje od oko 5.000 do 6.000 sićušnih heksagonalnih “leća” (omatidija), od kojih svaka hvata djelić slike. Zajedno čine mozaik svjetla, boja i pokreta.
Ono što pčelinji vid čini zaista spektakularnim je ultraljubičasti spektar. Za razliku od ljudi, pčele ne mogu vidjeti crvenu boju ali vide svijet u ultraljubičastom spektru.
Pčele su takođe pravi šampioni u detekciji pokreta. Zahvaljujući svom širokom vidnom polju od skoro 360 stepeni, mogu da registruju i najmanje pokrete pri brzinama do 25 km/h.
Još jedna nevjerovatna karakteristika je mogućnost brze obrade slika. Pčele vide svijet u “velikoj brzini”: dok ljudsko oko može obraditi do 60 slika u sekundi, pčele obrađuju do 200. To znači da njima filmovi izgledaju kao usporeni, a naši pokreti kao usporeni balet.
Ove sposobnosti nisu zanimljive samo biologiji – one su i inspiracija za inženjere koji razvijaju pametne robote, dronove i autonomna vozila. Ključ je u jednostavnosti: pčele koriste mali mozak, ali briljantno organizovan vizuelni sistem, koji je idealan model za mašine koje treba da vide, reaguju i odlučuju bez mnogo računarske snage.
Jedan od najpoznatijih primjera je RoboBee, mikrorobot razvijen na Harvardu. On koristi tehnologiju inspirisanu letom i vidom pčela, te može lebdjeti, slijetati i manevrirati u prostoru bez pomoći GPS-a. Upravo zbog toga je zanimljiv za savremenu vojnu industriju, spasilačke misije i istraživanja na nepristupačnim mjestima.
Slično tome, dron eBee VISION, američke kompanije AgEagle Aerial Sistems, koristi vizualnu navigaciju inspiriranu pčelama za navigaciju bez satelitskih signala. Orjentiše se slikama iz okoline, baš kao pčela koja pamti krajolik prilikom paše.
Ruski naučnici nastoje stvoriti umjetnu pčelu u vidu drona koji bi vršio oprašivanje u zatvorenim proizvodnim uslovima.
Pčele instiktivno brzo uče, precizno pamte i efikasno koriste navigacija. Upravo je to je osnova za razvoj autonomnih sistema u robotici i saobraćaju. Inženjeri prepoznaju da ponekad najpametnija rješenja nisu najkomplikovanija, već najefikasnija, upravo onakva kakvim ih je Bog stvorio.
Zahvaljujući pčelama, svijet robotike danas razvija oči koje ne samo da “vide”, već i razumiju svoj prostor. Ponekad, da bismo pogledali u budućnost, moramo pogledati šta leti po livadi.
Za akos.ba piše: Ekrem Čelebić, diplomirani inžinjer poljoprivrede