ZLOGLASNI ZATVOR ASSADOVOG REŽIMA: Potraga za preživjelim zatvorenicima

Proslava svrgavanja režima u Damasku prekinuta je šaputanjem o zloglasnom zatvorskom kompleksu. Na periferiji grada pronađena su vrata. Iza njih je ležao ogroman podzemni kompleks, dubok pet spratova, u kojem su se nalazili posljednji zatvorenici Assadovog režima, koji su dahtali.

Automobili su jurili prema zatvoru Sednaya, lokalno poznatom kao “ljudska klaonica”, najozloglašenijem kompleksu za mučenje u velikoj mreži pritvorskih centara sirijske vlade. Novinar The Guardiana je bio na licu mjesta, saobraćaj je bio zakrčen, a glasine su se prenosile između spuštenih prozora automobila: bilo je 1.500 zatvorenika zarobljenih pod zemljom koje je trebalo spasiti; možda su među njima i vaši najmiliji. Ljudi su automobile ostavili pored puta i krenuli pješke.

Povorka osvijetljena hiljadama telefonskih baklji prostrujala je kroz kapije zatvorskog kompleksa, koja je, sve dok pobunjenici nisu preuzeli kontrolu nad objektom ranije u nedjelju, garantovala ulazak, ali ne i izlazak. Porodice su se skupljale oko vatre na zatvorskom tlu kako bi se ugrijale, dok su držale na oku zatvorska vrata da vide da li mogu prepoznati neko lice koje izlazi.

Pobunjenički borci su pokušali da spriječe ljude da uđu u sam zatvor, ispalivši metke u vazduh – ali je gomila jurila naprijed neometano.

Unutra su ljudi lutali po lavirintskom objektu, krećući se od ćelije do ćelije, tražeći bilo kakav trag koji bi im mogao pokazati gdje bi mogli biti njihovi rođaci i prijatelji. Utrkivali su se da lociraju skriveno podzemno krilo – koje su zvali “crveno krilo” – usred straha da zatvorenici umiru od gladi bez hrane i guše se od nedostatka vazduha.

“U mojoj porodici troje je nestalo. Rekli su nam da postoje četiri nivoa ispod zemlje i da se ljudi guše unutra – ali ne znamo gdje je to”, rekao je Ahmad al-Shnein dok je pretraživao zatvorski hodnik.

“Oni koji su izašli odavde izgledali su kao kosturi. Pa zamislite kako će izgledati to podzemlje”, rekao je Shnein.

Zatvor je naizgled izgrađen da izazove osjećaj bezmjesnosti. U njegovom središtu je spiralno stepenište koje iz prizemlja izgleda beskrajno. Stepenište je opasano metalnim rešetkama, a iza njih velika vrata kroz koja se ulazi u tri krila objekta. Prema borcima pobunjenika, svako krilo je bilo specijalizovano za različite oblike mučenja. Nema prozora u vanjski svijet.

U nedjelju su ljudi mlatili oko metalnog stepeništa, ulazili i izlazili na različita vrata, ali se uvijek vraćali u centar. Pobunjenički borci nisu izgledali ništa bolje informisani. Jedan je konačno pronašao mapu, a gomila se zbila oko njega dok je pregledavao pola metra širok papirni dokument, koji je bio gotovo nečitak.

Tijesne ćelije bile su zatrpane ćebadima i odjećom, odbačene kada su pobunjenici iznenada oslobodili zatvorenike ranije tog dana. Neki su imali nazubljene rupe u zidovima, gdje su bili nagurani dodatni zatvorenici. Video snimci pokazuju kako borci u nedjelju oslobađaju zatvorenice, koje je trebalo ohrabriti da odu, nemogavši povjerovati da zaista izlaze.

Prema grupama za ljudska prava, uske ćelije, ne više od nekoliko metara u prečniku, bile su napunjene sa više od deset ljudi odjednom, ne ostavljajući prostora za ležanje. Hodnicima su se čuli krici zatvorenika koji su bili mučeni.

Prema Amnesty International-u, do 20.000 zatvorenika je bilo zatvoreno u Sednayi, od kojih je većina zatvorena nakon tajnih lažnih suđenja koja nisu trajala više od nekoliko minuta. Preživjeli u zatvoru pričali su o brutalnim svakodnevnim premlaćivanjima i torturama od strane zatvorskih čuvara koje su uključivale silovanje, strujni udar i drugo. Mnogi su mučeni do smrti.

Preživjeli su rekli da su čuvari u zatvoru nametnuli pravilo apsolutne tišine. Ako zatočenici nisu mogli govoriti, mogli su barem pisati. Zidovi ćelija bili su prekriveni išvrljanim, rukom pisanim porukama. “Tab, khadni”. “Dosta je bilo, samo me uzmi”, glasi jedna poruka.

Na drugom komadu papira, pronađenom na tlu, pocijepanom i izgaženom, opisana je smrt jednog zatvorenika, a naizgled je napisao drugi zatočenik koji želi da dokumentuje smrt svog prijatelja.

U poruci, koju je napisao 63-godišnji zatvorenik koji se potpisao kao Mohammed Abdulfatah al-Jassem, navodi se da je vidio drugog zatvorenika – čije ime nije bilo čitko – kako pada i udara glavom tokom napada. Na poruci je ostavio broj telefona da ga pozove osoba koja ga je pronašla. Niko se nije javio kada je Guardian zvao.

U haosu bjekstva iz zatvora, zapise su uzimale porodice koje su tragale za rodbinom. Svaka knjiga, ispunjena imenima i drugim detaljima, iznosila se iz zatvora gdje bi se skupljale grupe ljudi da bi provjerile poznaju li ikoga spomenutog. Grupe za ljudska prava su upozorile na to da evidenciju treba čuvati na uredan način, kako bi se mogla dokumentovati sudbina oko 136.000 ljudi koje je uhapsio Assadov režim.

Vikanje je počelo da se javlja odnekud iz zatvora i ljudi su počeli da bježe. Neko je provalio vrata i rekao da je čuo glas odozdo. Borci su vikali za smirenost dok su stotine tražile da vide ko bi mogao biti ispod. Krenuli su na posao, a zveket udaranja lopate o katanac odjekivao je kroz metalnu tvrđavu.

Sirijska civilna odbrana u ponedjeljak je objavila saopćenje u kojem se navodi da uprkos intenzivnoj pretrazi u objektu, nisu pronašli nijednog zatvorenika zarobljenog pod zemljom. Upozorili su ljude da se ne nadaju jer su kružile glasine i dezinformacije.

Za mnoge je Sednaya bila posljednja nada da će pronaći nestale voljene osobe. Yamen al-Alaay, 18-godišnjak iz sela u okolini Damaska koji je napuštao Sednayu, rekao je da je išao od zatvora do zatvora tražeći svog ujaka koji je nestao 2017.

“Stigli smo danas i tražili smo i tražili, ali nismo ništa našli. Oni u crvenom krilu još uvijek nisu pronađeni”, rekao je Alaay, obećavajući da će se vratiti ujutro.

Dok su ljudi napuštali Sednayu u kasnim noćnim satima, hiljade drugih su još uvijek dolazile iz Damaska. Jedan čovjek koji je dolazio upitao je drugog koji je odlazio: „Jeste li našli nekoga? Da li se pojavio neko novi?” Čovjek je tihim glasom odgovorio: „Ne, ali nadam se sutra”.(stav.ba)

akos.ba