U okrilju Kur’ana: ‘O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite. I ujutro i naveče Ga veličajte’

O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite (33/41)

I ujutro i naveče Ga veličajte (33/42)

On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo –  On je prema vjernicima samilostan – (33/43)

a na Dan kad oni pred Njega stanu, On će ih pozdraviti sa: “Mir vama”!, i On im je pripremio nagradu plemenitu (33/44).

Tumačeći ovaj ajet Sejjid Kutb u svom tefsiru “U okrilju Kur’ana” piše: 

Spominjanje Allaha je ustvari spajanje srca sa Allahom i zauzetosti Njegovom kontrolom. Nije to samo fizičko pokretanje jezika. Obavljanje namaza je spominjanje Allaha. Postoje čak i neki hadisi koji svode spominjanje samo na namaz.

Ebu Davud, Nesai i Ibni Madže prenose hadis od A’meša, od Egarra Ebu Muslima, od Ebu Se’ida Hudrija, od Ebu Hurejrea da je Vjerovjesnik (alejhi’ s-selam) rekao: “Kada čovjek noću probudi svoju ženu i kada obave dva rekata namaza, te noći bit će od onih koji mnogo Allaha spominju”.

Sjećanje na Allaha je ipak obuhvatnije od namaza. Ono obuhvata svaku formu u kojoj se čovjek prisjeća Allaha i u kojoj spaja svoje srce sa Allahom svejedno bilo to glasno jezikom izgovoreno ili ne. Cilj je nadahnuto pokretačko spajanje u svakom slučaju.

Srce će i dalje biti prazno, nemarno i neodlučno sve dok se ne spoji sa Allahom, dok Ga ne počne spominjati i ne zavoli Ga. Tada će biti puno, plemenito i velikodušno, ono koje poznaje svoj put i svoj program, odakle i  kuda da pravi iskorake!

Odavde Kur’an a i hadis mnogo potiču na spominjanje Allaha. Kur’an veže ovaj zikr za određeno vrijeme i stanja kroz koja prolazi čovjek kako bi to vrijeme i ta stanja podsjećala čovjeka na zikr i spajanje sa Gospodarom kako Ga srce ne bi zaboravilo i nehajno prema Njemu bilo:

I   ujutro i naveče Ga veličajte (33/42).

Ujutro i navečer posebno se bude srca i spajaju sa Allahom, Onim koji sve mijenja, a On je nepromjenljiv, trajan i neprolazan. Sve drugo osim Njega je prolazno i dokučivo promjenama.

Pored naredbe da se Allaha sjećamo i da Ga veličamo, tu je i obavještenje srca o Allahovoj milosti i Njegovoj zaštiti i blagonaklonosti:

On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo –  On je prema vjernicima samilostan – (33/43)

Uzvišen je Allah, neka je Njegova blagodat sveobuhvatna. Neka je Njegova dobrota je velika, a nekajemilost udvostručena. On podsjeća ove slabe, siromašne i prolazne robove koji nemaju ni snage ni moći, a ni trajanja niti opstanka, On ih podsjeća, brine se o njima, blagosilja ih On, a i  Njegovi meleki, podsjeća ih dobrim u višim sferama, na nebeskom skupu i sve što egzistira prihvata to podsjećanje, kao što je Poslanik u jednom hadisu rekao: “Uzvišeni Allah kaže: Ko Mene spomene u sebi i Ja njega spomenem u sebi, a ko Mene spomene u skupu, i Ja njega spomenem u skupu koji je bolji od njegovog skupa”.^[1]

Ta, to je veličina koju razum nije u stanju da shvati. On zna dajeova Zemlja i ono što se na njoj nalazi, a to su male i sićušne čestice u odnosu na taj veliki Kosmos, a Kosmos i ono što je u njemu i na njemu je samo dio Allahova posjeda kome je rekao: Budi! – i on bi!

On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo (33/43).

Allahova svjetlost je jedna, spojena je i sveobuhvatna. Sve drugo su tmine, mnogobrojne i različite. Oni koji izađu iz Allahove svjetlosti živjet će u tmini ili tminama. Njih samo Allahova svjetlost može izbaviti iz tmine, Allahova svjetlost koja zrači njihova srca, ispunjava njihove duše i upućuje ih na njihovu prirodu, a to je priroda ove egzistencije. Milost Allahova, blagoslov meleka i njihova molitva za njih može ih izbaviti iz tmina i privesti svjetlosti kada se njihova srca otvore za iman: On je prema vjernicima samilostan (33/43).

To je što se tiče njihovog stanja na ovom svijetu, radnom svijetu, a što se tiče njihovog stanja na drugom svijetu, svijetu nagrade, Allahova dobrota ih neće napustiti, a ni Njegova milost. Oni će na drugom svijetu imati lijepu nagradu, dobar prijem, i bit će poštovani:

a na Dan kad oni pred Njega stanu, On će ih pozdraviti sa: “Mir vama”!, i On im je pripremio nagradu plemenitu (33/44).

Mir od svakog straha, od svakog umora, svakog napornog rada. Mir koji će primiti od Allaha posredstvom meleka koji će ulaziti na sva vrata donoseći im nebeske pozdrave. Ovo, uz plemenitu nagradu koja im je pripremljena. O, kakva počast!

Ovo je njihov Gospodar koji im propisuje i bira. Ima li ikoga ko bi mogao da prema ovome izboru osjeća odvratnost?!