Poema imama Razija njegovom voljenom sinu

Imam Fahrud-din Er-Razi se na samom kraju svog komentara sure Jusuf, koja govori o bolnom rastanku oca sa voljenim Jusufom, prisjeća svog sina Muhameda Saliha, koji je preselio tokom jednog od svojih putovanja.

Tako je imam Razi zapisao sljedeće:

“…završili smo, hvala Allahu, tefsir ove sure, u srijedu 7. š’abana godine 601., a bilo mi je itekako teško u duši zbog smrti mog sina Muhameda Saliha, Allah ga obasuo Svojom milošću i oprostom i odlikovao ga stepenima dobrote. Pa sam zapisao ove stihove povodom njegove smrti te ih ovdje samo ukratko navodim:

“Kada bi nam sudbine bile potčinjene, otkupili bismo te iz tvog konačnog utočišta tijelom i dušom svojom.

Kada bi se carstva nebesa nekako mogla potkupiti, dao bih se u ropstvo njima bićem svojim cijelim.

Ali to je odredba – kada nastupi njeno vrijeme, ona teče sa središta Arša u bezdan olujnog mora.

I zauvijek ću za tobom krvlju svojom plakati, i neću klonuti ni u žestini ni u trajnosti.

Selam neka je kaburu čija zemlja te je sebi  primila, i neka te Milostivi obdari obilnom plemenitošću.

A samo su me suze moje spriječile da kapke svoje kaburom za tvoje tijelo učinim.[1]

I kunem se kada bi dotakli truhle kosti moje, osjetili bi tuge žar iz njihove unutrašnjosti.

Nakon našeg rastanka, moj život i smrt su jedno, ali … ne! Pa, smrt je preča od beskrajne tuge.[2]

I zadovoljan sam onim što mi Gospodar dodijelio odredbom Svojom, znajući da me moja sudbina ne može zaobići.”

Ostavljam u oporuku onome ko moju knjigu bude čitao i okoristio se nekim dragocjenim mudrostima iz nje, da se fatihom mene i moga sina sjeti, da dovi za milost i oprost onoga ko je preselio u samoći, daleko od svoje braće, oca i majke, jer sam i ja također mnogo dovu činio za onoga ko se mene na taj način sjeti.

I neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe, i hvala neka je Allahu, Gospodaru svjetova.

Izvor: Mefātīhul gajb, Imam Fahrud-din Er-Razi

Prijevod sa arapskog: hfz.Zekija Krvavac-Ljevaković

[1] Op.prev.: Ovo možemo shvatiti kao da Imam Razi suhe oči poredi sa suhom zemljom i kaburom koji prima tijelo, a njegovi oči nisu mogle biti suhe od svih suza koje su potekle za njegovim sinom.

[2] Op.prev: Preča i ljepša je smrt koja će značiti konačni sastanak sa voljenim sinom i vječni boravak, nego život proveden u tuzi kojoj nema smisla ako ne postoji nada za vječnim. Kao da hoće da kaže da će njegov život biti čekanje smrti od koje se nada susretu sa voljenim sinom na mjestu gdje nema rastanka.

Akos.ba