Knjiga koja kroz hronologiju Objave nam približava biografiju Poslanika, a.s.

Pisati o poslaniku Muhammedu, alejhisselam,[1] znači spajati različita razdoblja u vremenu i različita mjesta u prostoru. Pisati o poslaniku Muhammedu ne znači samo zapisivati povijest, već je to i osluškivanje govora sadašnjega vremena, očima uprtim u budućnost. Pisati o poslaniku Muhammedu u Europi ne znači dovesti ga u Europu, usput ga oblačeći u europsko odijelo, već znači ponuditi Europi da se prepozna u toponimima njegovoga života, nalazeći tako odgovore na svoja pitanja.

Muhammedov život, koji je dramatično promijenjen u četrdesetoj godini, iznimno je sadržajna i precizno dokumentirana priča. U četrdesetoj godini njegovoga života početak je kraja. Započet je proces Objave, posljednji takav proces u povijesti čovječanstva, a Muhammed je odabran kao posljednji Božji Poslanik. Taj proces Objave kroz dvadeset i tri godine poslaničke misije kompletirat će Kur’an, temelj života muslimana. Razumijevanje Kur’ana bilo je od ključne važnosti za muslimane kroz povijest, a do tog razumijevanja najlakše se dolazilo temeljitim promatranjem Muhammedovog života što je dovelo do iznimne dokumentiranosti istoga. Biografije Muhammeda su brojne i prisutne na mnogim jezicima svijeta. Zbirke hadisa, pisane i sastavljane kroz povijest, sadrže tisuće predaja koje opisuju ono što je Muhammed činio, govorio, šutnjom odobrio, kao i predaje o njegovim fizičkim i moralnim osobinama i te predaje predmet su brojnih analiza. Proces Objave analiziran je, između ostaloga, i analizom „povoda objave“ (esbabu-n-nuzul) određenih dijelova kur’anskog teksta, u želji da se objasni kontekst dolaska tih dijelova Objave tijekom Muhammedovoga života.

Cilj ovoga djela je spajajući navedene izvore formirati opću kronologiju događaja u Poslanikovom životu, prateći kronologiju procesa Objave (počevši od okolnosti dolaska prve Objave), a sve sa svrhom analize utjecaja Objave na način života i razmišljanja unutar Muhammedovoga društva. Nije cilj ponuditi detaljan pregled Muhammedove biografije s opisom svih društvenih okolnosti, uz odgovaranje na sva istraživačka pitanja koja bi potencijalno mogla biti postavljena tijekom proučavanja njegovoga života. Za detaljne biografije preporučujem djela navedena u bibliografiji, a koja su korištena pri pisanju ovoga djela.  Svaka biografija navedena na tom popisu nudi specifičan pristup događajima u životu Poslanika i na tom popisu ukratko sam opisao što te biografije nude.

Proces Objave živ je proces koji je uključen u Muhammedove životne događaje i događaje njegovoga društva. Objava je komentirala društvene događaje, sudbine i razmišljanja pojedinaca, svjetske događaje, uz sve to vodeći publiku kroz (ne)poznatu hijeropovijest, pozivajući ih na širenje dobra, a sprječavanje zla i podsjećajući ih na odgovornost nakon završetka života na ovome svijetu. Odnos suvremenika i sljedbenika poslanika Muhammeda  prema Objavi bio je živ, nalazili su sebe u tekstu Kur’ana, vidjeli su svoje prijatelje, poznanike, protivnike, pretke, geografski i povijesno bliže i dalje ljude, živjeli su sudbine ranijih naroda, uživali u tekstu Kur’ana… Ipak, kur’anskim tekstom izbjegnuta je potpuna kontekstualnost, tj. izričaj Kur’ana je općenit, iako je Muhammedu objavljen u specifičnome kontekstu. Ovaj pokušaj praćenja kronologije Objave i utjecaja Objave na tadašnje društvo nema za cilj značenjsko omeđivanje Teksta Objave i ograničavanje na određeni vremensko – prostorni kontekst. Potrebno je izbjeći isključivost u tumačenju Teksta u situaciji kada bi ta isključivost mogla biti uzrokovana poznavanjem određenoga događaja povijesno vezanog za proces Objave. No kontekst je potrebno uzeti u obzir u smislu dodavanja dimenzije iznimnim dubinama razumijevanja kur’anskoga teksta. Poznavanje konteksta je obogaćivanje, a nikako ograničavanje.[2]

Prvi dio bavi se razdobljem procesa Objave tijekom Muhammedovoga boravka u Mekki, a drugi dio počinje pred sami njegov dolazak u grad Jesrib, kasnije nazvan Medinetu-n-nebijj (Grad Vjerovjesnika). U prvome dijelu Muhammed, ranije poznat u svome društvu kao povjerljiva, pouzdana, mirna, povučena, materijalno osigurana osoba okrenuta skladnom obiteljskom životu, postaje društveni aktivist koji u kontekstu toga društva poziva na širenje pozitivnih vrijednosti (od samoga početka kroz prizmu tevhida – monoteizma), svjestan teškoga stanja vlastitoga društva koje biva iznutra izjedeno nepravdom i, između ostaloga, agresivnim materijalizmom. On poziva na odgovorno ponašanje, jednakopravnost unutar društva i na ukidanje diskriminacije po različitim osnovama. Za razliku od mekkanskoga razdoblja koje je snažnije orijentirano na individualni napredak prema navedenim vrijednostima, medinski kontekst postavlja šire principe koji pomažu zajednici u cjelini da provodi ono što misija zahtijeva od njih od početka, tj. postaju „društvo pobožnosti“, prikazano kroz moralne vrline.

Tehnički, knjiga je podijeljena na poglavlja u skladu s razdobljima u procesu Objave. Poglavlja nose nazive po onome na čemu je naglasak Objave u tom razdoblju, a podnaslov poglavlja donosi kraće objašnjenje naziva. Poznato je da nije moguće s punom sigurnošću kronološki posložiti proces Objave, ali ću se u tom pokušaju služiti dostupnom literaturom, u nadi da će greške u kronološkom navođenju procesa Objave biti svedene na minimum. Uz to, potrebno je naglasiti da nije cilj ovoga djela baviti se detaljnim tumačenjem (tefsirom) svih ajeta i sura[3] koje se spominju u tekstu, već će se pristupiti tumačenju jednoga dijela kur’anskih ajeta u kontekstu kronološkoga praćenja Objave. U nekim dijelovima, ovisno o načinu razvoja događaja i o potrebi da se naglase neki dijelovi Objave, navodit će se tekst cijele sure ili njezinoga većega dijela, a u većini slučajeva citirat će se nekoliko ajeta iz jedne sure ili će biti naveden samo okvirni tematski pregled sure. Pri komentiranju ili isticanju naglaska određenih dijelova Objave, pokušao sam opisati osjećaje slušatelja te Objave u historijskom kontekstu kad je objavljena. Svrha toga je, svakako, pomoći čitatelju da se približi značenju teksta Objave i da formira vlastiti doživljaj onoga što čita/sluša. Za  potpuni doživljaj preporučuje se slušanje učenja toga kur’anskoga dijela u originalu na arapskome jeziku. Naravno, za punu sliku cjelokupnoga kur’anskoga teksta, preporučuje se detaljno proučavanje istoga, uz korištenje dostupne egzegetske literature.

U pisanju ovakvoga djela, kao i pri kasnijem čitanju, izazov je zadržati na umu tijek događaja, bez pretjeranoga opterećivanja detaljima koji bi „zagušili“ generalnu sliku. Tijekom dvadeset i tri godine misije poslanika Muhammeda pojavljuje se ogroman broj osoba čije bi detaljne životne priče bilo iznimno teško pratiti usporedno s tijekom Objave. Svi oni živjeli su svoje živote, imali svoje radosti, tuge, unutarnje borbe, ljutnje… Promatramo ih kao ljudska bića koja su, u datom kontekstu, dala sve od sebe da, vođeni Objavom, ostvare najviša moralna načela. To nije uvijek bilo lako.

Dodatni podaci, svojstveni metodama istraživanja u islamskim znanostima, a potrebni čitateljima koji su dodatno zainteresirani za znanstvene izvore i metodološka objašnjenja odabira preferiranog mišljenja, nalaze se u dodacima 2 i 3.

U dodatku 2 nalazi se objašnjenje metodologije za formiranje kronologije, kao i sama predložena kronologija. U dodatku 3 nalazi se detaljnije razmatranje različitih mišljenja uz navođenje dijela tekstova hadisa na koje se poziva u tekstu knjige.

Što se tiče numeriranja kur’anskih sura i ajeta, oni su citirani tako da bi olakšali snalaženje u kur’anskome tekstu, pa se navodi i redni broj sure, kao i njezino ime, uz redne brojeve citiranih kur’anskih ajeta. Što se tiče prijevoda značenja kur’anskoga teksta, najvećim dijelom koristio sam kombinaciju prijevoda Muhammeda Asada i Besima Korkuta, uz vlastite intervencije, a uglavnom u formi stilskih rješenja. Pri transkripciji arapskih imena i ostalih arapskih riječi tekst je prilagođen da bi se čitatelju olakšao izgovor.

Zahvaljujem Uzvišenome Allahu što mi je omogućio da se družim s Njegovom Knjigom i obogatim svoj doživljaj na neiscrpnom izvoru Njegove riječi. Nakon toga zahvaljujem svima onima koji su pomogli u pisanju i izdavanju ove knjige.

Zahvaljujem muftiji i predsjedniku Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj akademiku Azizu ef. Hasanoviću koji je svesrdno podržao izdavanje ove knjige i pristao napisati recenziju.

Zahvaljujem dekanu Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu prof. dr. Zuhdiji Hasanoviću koji je, također, napisao recenziju i koji je izrazio svoju podršku za nastajanje ove knjige, dok je ona još bila u početnoj fazi. Ta podrška bila je dodatni poticaj za nastavak rada na ovoj knjizi.

Zahvaljujem svojim roditeljima, majci Nuri i ocu Kemalu, na svoj ljubavi, pomoći i podršci, kao i braći Mirsadu i Nihadu i njihovim obiteljima. Naravno, rad na ovoj knjizi ne bi bio moguć bez podrške supruge Nejre i sina Muhammeda, koji su često morali biti strpljivi tijekom dugih sati rada na knjizi.

Također, zahvaljujem svima koje sam konzultirao tijekom rada na ovoj knjizi i koji su svojim komentarima, savjetima, smjernicama i uvidima omogućili da se tekstu knjige dodaju mnoge informacije i zaključci. Tu bih istaknuo sljedeća imena: mr. Mirza ef. Mešić i muallima Emina Mešić, Jusuf ef. Džafić, prof. Saudin Cokoja, dr. Nezir Halilović, dr. Salih Fočo, dr. Adnan Fočo, Denis Rizvić, Mirza ef. Delić.

Zahvaljujem svim svojim učiteljima i profesorima u čijem znanju i umijeću prenošenja znanja sam uživao.

Molim sve one koje imenom nisam naveo da mi oproste, a dragoga Boga molim da ih sve nagradi za njihovu pomoć. Molim Allaha da primi trud u pisanju ove knjige i da to upiše u dobra djela.

Bilješke:

[1] U tradiciji je muslimana da se nakon imena poslanika Muhammeda izgovara alejhisselam (Neka je na njega Božji mir!), nakon Božjeg imena Allah izgovara se dželle šanuhu (Uzvišeno neka je Njegovo biće!), a nakon imena Muhammedovih sljedbenika izgovara se radijallahu ‘anhu ili radijallahu anha (Neka je Allah zadovoljan njime/njome!) i pozivam da se tako čini tijekom čitanja ove knjige.

[2] Detaljnije o povodima objave i raspravi između „prednosti općenitosti iskaza ili specifičnosti povoda“ (‘umumu-l-lafz ev husus-s-sebeb) pogledati: Es-Sujuti, Dželaluddin (2012). Itkan – sveobuhvatni uvodnik u kur’anske nauke.Sarajevo: Sova Publishing (preveo Almir Fatić); str. 134.

[3] Ajet – strukturno gledajući, zbir ajeta čini suru; uvjetno rečeno, ajeti su „stihovi“, a sure „poglavlja“, iako ovakvo objašnjenje čini nepravdu zasebnoj vrsti strukturiranja unutar Kur’ana. Jezično gledajući ajet je znak, dokaz, a sura je ograđeni prostor ili dobro utvrđena prelijepa građevina.

Piše: Senad Hevešević

Akos.ba