Mobbing ili kako vas radno mjesto može ubiti

Što je mobbing?

Mobbing je izraz koji označava razne oblike zlostavljanja na radnom mjestu. Dolazi od engleske riječi mob, što znači rulja ili gomila. Kao glagol, izraz to mob znači „masovno navaliti na nekoga“ ili „okružiti nekoga s lošim namjerama“.

Kako se očituje mobbing na radnom mjestu?

Mobbing uključuje specifične obrasce ponašanja na radnom mjestu, kojima jedna ili više osoba ponižava, odnosno psihički zlostavlja drugu osobu kroz duže vrijeme.

Cilj ovakvoga ponašanja je degradacija i diskreditacija žrtve mobbinga, ugrožavanje njenog ljudskog dostojanstva, integriteta i ugleda, te naposljetku i uklanjanje ciljane osobe s posla. Zlostavljana je osoba zbog svog položaja u hijerarhiji najčešće bespomoćna. Da bi se ovakva ponašanja smatrala mobbingom, ona moraju biti sistemska i, prema definiciji, događati se najmanje jednom sedmično tokom šest mjeseci.

Kako je nastao pojam mobbinga?

Austrijski zoolog Konrad Lorenz (1903.-1989.) primijetio je kod nekih životinja sklonost mobbingu, odnosno udruživanju protiv jednog člana, koji se tada sistemski napada s ciljem istjerivanja iz zajednice ili čak usmrćivanja. Pozadinu takvoga ponašanja Lorenz je vidio u životinjskom nagonu za preživljavanjem. Prema njemu, ljudi također imaju isti unutarnji nagon. Međutim, čovjek bi svojim razumom trebao taj nagon držati pod kontrolom.

Da to ipak nije uvijek tako, potvrdio je tokom osamdesetih godina švedski psiholog Heinz Leymann, koji je prvi put pojam mobbinga primijenio na ljude, i to za slično udruživanje na radnom mjestu protiv ciljane osobe. Leymann je također otkrio da mobbing na radnom mjestu često dovodi do PTSP-a, odnosno posttraumatskog stresnog poremećaja kod žrtve.

Zašto i gdje se događa mobbing?

Velika nezaposlenost, prevelika konkurencija, nerealni zahtjevi i stres na radnom mjestu čine ljude razdražljivima i uplašenima za vlastitu egzistenciju. Mnogi u takvim uslovima postaju morski psi koji jedu druge, kako sami ne bi bili pojedeni. Karijerizam i želja za napredovanjem bez obzira na cijenu također su motivacija za zlostavljanje drugih, odnosno za ostvarivanje cilja preko tuđih leševa.

Ponekad je u pitanju psihopatija zlostavljača, odnosno ozbiljan poremećaj ličnosti. U tom slučaju zlostavljanje se odvija zbog želje za dominacijom, ljubomore ili zavisti zbog nečijih sposobnosti. Povod za početak zlostavljanja može biti posve beznačajan – npr. zlostavljaču se čini da ga niste dovoljno ljubazno pozdravili ili da ste ga krivo pogledali. Iza prividne moći zlostavljača često stoji strah, nesigurnost i osjećaj manje vrijednosti. Osoba s crtama psihopate je egocentrična, nema empatije i savjesti, te se obrušava na svakoga za koga misli da joj je na putu, a nije u poziciji da se obrani. Upravo u posljednjem skriva se mogući ključ zaštite – psihopat će rijetko uzeti na zub osobu koja ima nekakvo zaleđe ili koja se čini dovoljno jakom i samopouzdanom da mu ikako uzvrati.

Međutim, da bi zlostavljač uopće dobio priliku za mobbing, potrebni su određeni preduslovi. Firma koja ima probleme s upravljanjem i organizacijom idealan je medij za pojavu mobbinga. Kada nema jasno postavljenih pravila, među zaposlenima dolazi do razmirica i sukoba mišljenja oko obavljanja radnih zadataka ili do neprijateljstava iz drugih razloga. Ako se početni sukobi ili nesporazumi ne riješe, oni se mogu razviti u mobbing. To se često događa kada su nadređeni, odnosno uprava, nezainteresirani ili nesposobni za rješavanje nastalih konflikata.

Dinamika međuljudskih odnosa na radnom mjestu uveliko ovisi o upravi organizacije. Rješavanje problema koji su doveli do sukoba, kao i svojevrsna medijacija, vjerojatno će spriječiti razvoj mobbinga. Međutim, dva su najčešća načina na koji uprava griješi u takvim situacijama – prvo, nadređeni bira stranu u sukobu i time samo pogoršava stvar i drugo, nadređeni ignorira nastalu situaciju i ne želi se time opterećivati. Zlostavljanje se događa samo tamo gdje je dopušteno i gdje se zlostavljač ne boji posljedica.

Mobbing se često događa u organizacijama sa strogom hijerarhijskom strukturom, a koje njeguju tzv. kulturu karijerizma. Zbog velikog broja zaposlenih i nedovoljnog nadzora, velike korporacije su također pogodne za razvoj mobbinga.

Kada je zlostavljač ili skupina njih na samom vrhu hijerarhije (npr. direktor ili vlasnik tvrtke), za žrtvu mobbinga je to bezizlazna situacija. Često je tada jedini izlaz otkaz, odnosno sklanjanje iz takvog nezdravog okruženja.

Profil zlostavljača

Zlostavljač ili mobber je obično osoba koja u bilo kojem smislu ima neku vrstu nadmoći nad žrtvom. To može biti nadređeni ili osoba iza koje stoji netko moćniji. Ponekad je zlostavljač jednostavno politički podoban i uhljebljen po političkoj liniji, te je kao takav nedodirljiv.

Zlostavljač se često osjeća inferiorno i manje sposobno, a to nastoji sakriti agresivnim nastupom i igrama moći. Ne podnosi kritike, ne priznaje pogreške, već svu krivnju svaljuje na druge – na one na koje može. Često su mu meta osobe koje su svjedoci njegovih pogrešaka, nesposobnosti ili nepravilnosti u radu. Ponekad se zlostavljač svjesno koristi mobbingom kako bi prikrio svoje malverzacije i kriminalne radnje. Ako i nije u potpunosti psihopat, zlostavljač često ima barem neke psihopatske osobine – npr. nedostatak empatije i savjesti.

Zlostavljač može biti i slabić, odnosno osoba koja se nema hrabrosti suprotstaviti zlostavljaču te mu se priključuje u zlostavljanju treće osobe – sve kako ne bi i sama postala žrtvom. Mnogi se često u inerciji priključuju zlostavljaču iz istog razloga – straha za radno mjesto. Neki u obitelji jedini rade, neki imaju kredit i slično – to su razlozi (ili izlike) zbog kojih ljudi često okreću glavu od nepravde ili čak i sami postaju sudionici u zlostavljanju.

Profil žrtve

Istraživanja pokazuju da su najčešće žrtve mobbinga pripadnici socijalno osjetljivijih skupina – mlađe osobe, novozaposlene osobe, osobe s invaliditetom, starije osobe (pred mirovinom), pripadnici bilo kakvih manjina – etničkih, ideoloških, religijskih i sl.

Osim toga, metom mobbinga često postaju zviždači, odnosno osobe koje ukazuju na nepravilnosti u radu pojedinaca ili kompanije, zatim kreativne i sposobne osobe koje predlažu promjene u načinu rada, te osobe koje traže bolje i pravednije uvjete rada. Žrtvom može postati i osoba koja se ne želi priključiti zlostavljaču u zakulisnim igrama i mobbingu treće osobe.

U sredinama gdje vlada korupcija i kriminal, zlostavlja se osoba koja odbija izvršavati zadatke koje smatra moralno i zakonski upitnima te koja insistira na poštivanju zakona. U tako nezdravoj sredini, pametne i poštene ljude se nastoji izgurati na marginu i spriječiti njihovo sudjelovanje u donošenju odluka. Kako bi se spriječilo razotkrivanje nezakonitosti u radu, takve se osobe nastoji diskreditirati i ušutkati.

Aktivnosti mobbinga (prema Heinzu Leymannu)

• Onemogućavanje adekvatne komunikacije žrtve – osoba nema pravo glasa, ušutkuje se, verbalno se napada i oštro kritizira, prijeti joj se ili ju se ignorira kada bilo što kaže.
• Onemogućavanje društvenih kontakata – osobu se izolira, nitko joj se ne obraća, ponekad je čak fizički udaljena, npr. u odvojeni ured. Žrtva se ne poziva na sastanke ili druženja u kolektivu.
• Ugrožavanje osobne reputacije – ogovaranje, ismijavanje zbog bilo kakve različitosti (npr. naglasak), vrijeđanje, izmišljanje priča o privatnom životu – kleveta, spletkarenje i huškanje okoline na žrtvu. Žrtvi se blati karakter kako bi se opravdalo loše ponašanje prema njoj (“on je to zaslužio“)
• Napadi na radnu sposobnost – žrtvi se ne daju nikakvi radni zadatci (sindrom „praznog stola“) ili joj se daju potpuno besmisleni zadatci. Žrtva dobiva količinu radnih zadataka koje teoretski ne može obaviti u zadanom roku. Bez objašnjenja se mijenjaju rokovi izvršenja radnih zadataka ili se zadaju zadatci koji nisu u opisu posla i kvalifikacija žrtve. Stalno se i neargumentirano kritizira rad žrtve. Oduzimaju se ili onesposobljavaju osnovna sredstva za rad (npr. računalo) i za posljedice se okrivljuje žrtva. Moguće su čak i malverzacije, podmetanje pogrešaka ili krivotvorenje dokumenata, a sve s ciljem da se žrtva okrivi i diskreditira. Žrtvi se također mogu uskraćivati informacije bitne za poslovanje, kako bi ona ispala nesposobnom i glupom.
• Ugrožavanje fizičkog zdravlja žrtve – osobi se dodjeljuju opasni zadatci, a uskraćuje se zaštitna oprema, žrtva nema pravo na odmor i slobodan dan, tjera se na prekomjerni i često neplaćeni prekovremeni rad, uslovi za rad nisu primjereni (npr. ekstremna hladnoća), događaju se fizički napadi ili seksualno zlostavljanje.

Faze mobbinga

1. Sve počinje neriješenim konfliktom među suradnicima, a međuljudski odnosi su narušeni. Povod sukoba se zaboravlja, ali agresija postaje sve očitija i usmjerava se prema mogućoj žrtvi. Mobbing počinje kada postoji svjesna namjera da se našteti određenoj osobi.

2. Žrtva se omalovažava i ponižava, često prvo diskretno, a zatim sve otvorenije. Žrtvu se ogovara, ismijava, protiv nje se spletkari. Ciljana osoba gubi svoje radno i ljudsko dostojanstvo, počinje se osjećati manje vrijedno i gubi pravo glasa u radnom okruženju.

3. Sistemsko psihičko zlostavljanje stigmatizira žrtvu te ona postaje dežurnim krivcem za sve pogreške i loše stvari koje se događaju u radnoj sredini.

4. Budući da je se okrivljuje za sve, žrtva se sve više trudi i izgara na poslu kako bi dokazala svoju vrijednost i pravo na radno mjesto. Sindrom izgaranja na poslu je poznat i kao burnout – a on može prouzročiti težak depresivni poremećaj i druge psihosomatske bolesti. Simptomi burnouta su fizička iscrpljenost, ali i gubitak radnog elana, osjećaj da posao više nema smisla i teško beznađe.

5. Žrtva nakon dugotrajnog zlostavljanja obolijeva od psihičkih ili fizičkih bolesti, napušta posao, a ponekad čini i samoubojstvo.

Posljedice mobbinga za žrtvu

• Psihičke ili fizičke bolesti i poremećaji – promjene u ponašanju, napadaji tjeskobe, glavobolja, poremećaji spavanja, pad imuniteta, psihosomatske bolesti.
• Na društvenoj-emocionalnoj razini žrtva može postati društveno izolirana, imati osjećaj niže vrijednosti te izbjegavati kontakte s drugim ljudima; osoba osjeća nepovjerenje prema svima, čak i prema članovima vlastite obitelji; stalno plače ili je emocionalno zatupljena.
• Promjene mogu biti vidljive i u ponašanju – javlja se pasivnost ili agresivnost (prema sebi ili drugima). Žrtva je razdražljiva, rastresena, lako plane ili je potpuno apatična, postaje zaboravna, počinje i sama napadati osobe slabije od sebe (npr. u porodici) ili planira osvetu zlostavljaču. Agresija može biti usmjerena i prema unutra – dolazi do zlouporabe alkohola, droga, cigareta ili lijekova za smirenje; osoba se rizično ponaša i upada u razne probleme, ili ulazi u drugu krajnost – zatvara se u svoja četiri zida.
• Na ekonomskoj razini, otkaz kao krajnja posljedica mobbinga žrtvi donosi egzistencijalne probleme. Zbog narušena zdravlja i ugleda, zlostavljana osoba često nema izglednu perspektivu pronalaženja novoga posla.

Posljedice mobbinga za tvrtku

Tvrtka u kojoj se događa mobbing prije svega gubi na produktivnosti. Energija koja bi trebala biti usmjerena na kvalitetno obavljanje radnih zadataka troši se na intrige, ogovaranje i zlostavljanje, a kod žrtve na izbjegavanje zlostavljača. Sve to rezultira smanjenom kvalitetom proizvoda ili usluge, a to onda vodi do smanjenja ugleda, te naposljetku i do novčanih gubitaka za tvrtku. Ne treba posebno napominjati kako je takvo nezdravo okruženje vrlo demotivirajuće za sve radnike.

Posljedice mobbinga za društvo

Društvo koje ne sankcionira mobbing zaslužuje trpjeti posljedice. Ako se uzmu u obzir posljedice mobbinga u pojedinačnim firmama, onda je jasno da je mobbing jedan od faktora siromaštva u društvu. Nekažnjavanje neprimjerenoga ponašanja također dovodi do srozavanja moralnih normi, čime se dovodi u pitanje zaštita temeljnih ljudskih prava.

Kako se nositi s mobbingom?

• Pismeno zabilježite ili snimite svako zlostavljanje, te sačuvajte relevantne dokumente.
• Ukoliko u svojoj radnoj sredini imate osobu od povjerenja, upoznajte ju sa situacijom.
• Pokušajte otvoreno razgovarati sa zlostavljačem – pitajte u čemu je problem, te što možete učiniti da se problem riješi. Suočite zlostavljača s njegovim postupcima i ponašanjem prema vama.
• Otvoreno recite zlostavljaču (ili skupini) da vas takvo ponašanje smeta i recite im da prestanu.
• Ne uzvraćajte istom mjerom – to je ono što zlostavljač želi, kako bi vas mogao okriviti za sve!
• Iznesite problem izravno nadređenoj osobi.
• Ako je u pitanju veće poduzeće, obratite se kadrovskoj službi ili upravi.
• Ukoliko vam je zdravlje narušeno, potražite liječničku pomoć!
• Potražite savjet pravnika ili se obratite nekom udružrnju koja se bavi pravima radnika i mobbingom.
• Na kraju, ako problem ne možete riješiti – zapitajte se, je li posao koji radite vrijedan vašega života? Zajedno s porodicom analizirajte moguće alternative!

Tko je odgovoran za mobbing?

Jasno je da sve počinje sitnim neprijateljstvima ili komunikacijskim problemima među zaposlenima. Međutim, zadatak je uprave da postavi pravila igre i da održi red, rad i učinkovitost. Uzmemo li u obzir da loši međuljudski odnosi i mobbing negativno utječu na produktivnost, uprava i te kako ima konkretan interes da pravovremeno intervenira u ovakvim situacijama.

Ipak, odgovornost leži i na svakome od nas. Jesmo li možda svjedoci mobbinga u svojoj radnoj sredini? Zatvaramo li oči pred zlostavljanjem nekoga od kolega? Treba imati na umu da zlostavljač bez podrške – makar to bilo i prešutno pristajanje – obično ne bi mogao činiti to što čini. “Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog zlih ljudi, već zbog onih koji zlo promatraju i ništa ne poduzimaju“, reče Einstein. Možemo samo konstatirati da isto vrijedi i za radno mjesto.

zdravozdravo.blogspot.com