Svi smo mi Muath

Palestinski novinari često prijavljuju zlostavljanje od strane izraelskih snaga, uključujući sve, od hapšenja i cenzure do teških povreda i smrti.

U petak, 15. novembra, fotoreporter Muath Amarneh je napustio svoj dom noseći uniformu i plavu kacigu kako bi izvještavao o demonstracijama stanovnika sela Surif, u blizni Hebrona, protiv izraelske konfiskacije njihove zemlje. Do kraja dana, Amarneh je postao tema vijesti i novinskih fotografija. Demonstranti su ga odnijeli sa terena u bolnicu nakon što mu je izraleska vojska nanijela tešku povredu lijevog oka.

Muath Amarneh je izgubio jedno oko hicem gumenog metka a na isti način su mnogi Palestinci ranjeni ranije. Ipak, narednih dana, fotoreporter Amarneh je stekao pažnju onih koji su ga podržavali širom svijeta. Oni su objavili svoje slike na kojima se vidi samo jedno oko uz hashtag #Muatheye ili #Eyeoftruth.

Ovakvo nasilno ponašanje nije novo u okupaciji koja progoni one koji slikaju za novine, ali vremena su se promijenila, a žrtve tih kršenja više nisu same. Stalni izraelski napadi na novinare i fotografe na terenu otkrivaju da se sistem vojne okupacije, osmišljen u prošlom stoljeću, još nije prilagodio novoj eri. Njeni vojnici olahko pucaju na novinare koji nose kamere u pokušaju da sakriju situaciju od svijeta. Ipak, to nasilje čine u vrijeme pametnih telefona, društvenih mreža i prenosa uživo, a sve to sugerira da se ova okupacija nije u stanju prilagoditi logici XXI stoljeća.

Izraelska okupacija i režim aparthejda od početka su prepoznali važnost „bitke za svijest“. Stoga su željeli usvojiti propagandne strategije i taktike koje im omogućuju stvaranje lažne stvarnosti i vježbanje umjetnosti zablude i odvraćanja od okupacijskih politika, nagodbi, ubistava, kršenja i zlostavljanja.

Izraelska propagandna mašinerija poznata je po značajnom uticaju od početka, kao i po svojoj stručnosti u falsifikovanju slike o okupaciji.

Konkurencija između okupacionih vlasti, koju s jedne strane podržava supersila, i ljudi pod njenom direktnom dominacijom s druge strane, obično nije jednaka ili uravnotežena. Ipak, stvarnost konfrontacije medija i dalje se temelji na stvarnosti sa terena koja se ne može zauvijek sakriti i naporima da se krivotvori njena slika ili da se zataška istina u očima svijeta.

U znak solidarnosti s palestinskim fotografom Muathom Amarnah, koji je pogođen izraelskim metkom izgubio oko dok je radio svoj posao dokumentujući kršenja ljudskih prava, Palestinci širom svijeta pokrenuli su kampanju #MuathEye i objavili su svoje fotografije na kojima pokrivaju oko. pic.twitter.com/Ux8jiPb7tK

– Jevrejski glas za mir (@jvplive) 17. novembar 2019. godine

In solidarity with Palestinian photographer Mu'ath Amarnah, who lost his eye because of an Israeli bullet while doing his job documenting human rights violations, Palestinians all over the world launched the campaign #MuathEye and publish photos of them covering their eye. pic.twitter.com/Ux8jiPb7tK

— Jewish Voice for Peace (@jvplive) November 17, 2019

Jedna od propagandni okupacije je da se pitanje Palestine zasniva na jasnoj i specifičnoj priči koja se ne može poreći u bilo kojoj objektivnoj kontemplaciji koja je lišena predrasuda i pretpostavki. Činjenice na terenu tome idu u prilog. Ko bi, na primjer, ubijedio svijet da je zauzimanje zemlje palestinskih farmi i podizanje ogromnih sivih zidova oko palestinskih zajednica idealna politika? Ili da je ubijanje djece koja se igraju na plaži ili hapšenje maloljetnika iz njihovih domova u zoru ponašanje na koje treba biti ponosan? Ili da je ubijanje palestinske medicinske sestre koji nosi svoj bijeli mantil na terenu, zajedno s činjenjem masakra nad desetinama drugih mirnih demonstranata svih uzrasta i pravdanje toga u javnosti, doista moralno i civilizovano ponašanje?

Ako izraelska vojska odluči silom kontrolisati zemlju i nastavi oduzimati palestinskom narodu prava na slobodu i samoodređenje, koje traje još od prošlog stoljeća, tada problem i dalje postoji uz jadnu stvarnost koju je stvorila i nastavlja  jačati brutalnošću To se posebno odnosi na neumiruću želju za oslobođenjem koju Palestinci kontinuirano izražavaju, jedna generacija za drugom. Okupatorske vlasti nisu imale sreće neuzimajući u obzir nove prilike za ljude širom svijeta da prate okupaciju, ugnjetavanje i brutalnost koje se dešavaju na terenu. Povećana mogućnost za umrežavanje i prenos će nastaviti vršiti sve veći pritisak na okupatorsku propagandu.

Čini se razumljivim da su novinari i fotoreporteri mete selektivnog snajperskog i nasilnog napada okupacijskih vojnika, jer oči koje gledaju stvarnost mogu otkriti istinu i potkopati nasilnu propagandnu naraciju.

Stoga, nasilje izraelske okupacije ne cilja samo palestinske demonstrante u pojasu Gaze i Zapadnoj obali, već nastoji zastrašiti i novinare. Okupatori koriste nekoliko vrsta sredstava zastrašivanja, uključujući ubistva, ranjavanja, zlostavljanja i hapšenja.

Ovo je sukob oružja i kamere ili sukob metaka i očiju koje širom gledaju nasilje.

Novinar Muath Amarneh zaista je izgubio jedno oko na terenu. Ipak, stekao je oči pristalica širom svijeta koji su jedno oko pokrivali i drugo držali otvorenim za praćenje istine koja se ne može i dalje sakriti u sadašnje doba.

Za Akos.ba prevela: Manal el Masry