Žena koja sadi priče

Kako se može napraviti od pustinje oaza? Ovaj film i čobanin bio moj vodič kroz ove priče jer sam upoznala ženu pastirku, koja sadi priče u dječijim dušama.

Sjajna dva oka nekad mnogo više mogu ispričati o čovjeku nego riječi, knjiga… Veliki osmijeh razastro se preko lica, srdačan, mnogo više vrata otvora nego vrsni bravar.

Novine i časopisi predstavljaju nove priče. Nova vrata i novi koraci otvaraju nove horizonte. Nekad gledajući velike priče, velike ljude, zaboravimo vrijednosti zbog kojih ljudi postaju „veliki“. Zaboravimo čestitost, dostojanstvenost, ponos, rad… Onda u okolinu kada se zagledamo, vidimo sve ovo u „malim ljudima “ koji nisu pod okom javnosti. Ali životnu borbu iznesu na herojski način. Vole svoju domovinu, porodicu, prijatelje .. . Neki od njih su nam na dohvat ruke . Kad bismo ih zvali, javili bi se na telefon, te nas bez ustezanja pozvali na kahvu. A imamo od njih mnogo šta naučiti.

Kad sam gledala film The Man Who Planted Trees (Čovjek koji je sadio drveće) shvatila sam važnost ustrajnosti; koliko ustrajnost na jednom malom dobrom djelu može promijeniti svijet i ljude. Kako može napraviti od pustinje raj. Ovaj film i taj pastir, čobanin bio je moj vodič kroz ove priče. Upoznala sam ženu pastirku, koja sadi priče u dječijim dušama. Učiteljicu koja pokušava razviti podlogu u dječijim dušama da im prenese djelić iz okeana mudrosti.

Senka Bešlič za mene znači: dio Bosne

Kao da sam Bosnu s njom upoznala i od prvog trenutka bila uz Bosnu moju prelijepu. Ona je jedna hrabra duša koja je bila razlog da šesteročlana porodica ne napusti Bosnu u vrijeme rata. Da pokažu svoju vjernost majci Bosni. Kod nje sam prvo primijetila samouvjerenje i sposobnosti koje su joj Bogom date. Dva sjajna oka nekad mnogo više mogu pričati o čovjeku nego riječi i ispisane knjige . Veliki osmijeh razastro se preko lica, srdačan, mnogo više vrata otvori nego vrsni bravar. Ta žena je započela saditi priče za djecu . Počela da sadi u svoju, pa onda i u naše duše. Ona prevodi priče sa perzijskog jezika, kojeg naziva „okeanom mudrosti“, na bosanski jezik.

„Imamo dosta literature prevedene s perzijskog, ali nemamo odgojenu publiku koja može da shvati suštinu te poruke. Imamo knjige za zrelu čitalačku publiku, ali ne odgajamo buduće čitaoce tih knjiga. Treba odgajati senzibilitet kod djece , to samo pokušavam kroz svoje priče.“

Kakav otac, takva kći

Ja sam, znači , uspjela čim me moj učenik prevazišao, onda se smatram uspješnom učiteljicom, ako me učenici ne prevaziđu onda nisam dobra učiteljica.“

Otac koji želi sve najbolje za svoje dijete, prenosi to na potomstvo. Takvu uspomenu na svog oca i ona nosi, podučio ju je svemu što zna. Osim toga, podučio ju je da bude samostalna i da s razlogom kaže: „Vidi ova ramena, data su s razlogom da ponesu teret!“ Pored ideje o teretu i poteškoćama, stav u kojem teret pretvori u svoju dužnost je izazov za uspjehom. Sve to je naučila od oca. Naučila je da ma koliko mračan tunel bio, snaga svjetla na kraju tunela jača zapažanje, jača snagu i tijelo. Njen otac je, igrom slučaja, bio i učitelj u svom životu. Podstakao je veći broj svojih učenica da nastave školovanje, ukazao im na važnost učenja, školovanja i usavršavanja. Naučila je od njega da ohrabri i ukaže na mogućnosti i šanse. U Iranskim kulturnom centru držala je časove perzijskog jezika i kada ju je zamijenio njen đak, koji je magistar perzijskog jezika, kaže „ Uspjela sam čim me moj učenik prevazišao. Onda sam uspješna učiteljica. Ako me učenici ne prevaziđu nisam dobra učiteljica.“

Ona je opravdala sve što je uloženo u nju. Prva promocija knjige je održana u hadžićkoj prepunoj sali poslije rata. Ni sama nije vjerovala, ali kao što i ona priznaje: „Treba biti pomalo lud, malo gluh da ne čuješ šta ti kažu , i vjerovati u Božije planove za tebe“. Opravdala je i povjerenje profesorice Hazeme Ništović koja joj je rekla: „Napravi svoju knjigu od prevedenih priča. „

„Šta sam ja spremna za Bosnu dati“

Knjiga je knjigu štampala i nastala je Edicija Kraljice od Sabe od 10 knjiga, izvrsnih priča, ali da napomenem da je rađen i magistarski rad za čiju temu su poslužile ove priče.

Mnogo duše je dato tim pričama.

Senkina priča nije ovako kratka. Moram da spomenem da je dobila priznanje za svoj trud i rad 2008. godine. Dobila je preporuku od Ministarstva za prosvjetu, preporuke od savjetnice za razredu nastavu gosp. Nihade Čolić.

Danas Senka pronalazi novi način za štampanje svojih knjiga. Sprema se na kurs šivanja kako bi mogla povećati broj knjiga i da ponudi našoj djeci djelić tog okeana. Svoj san hoće da ostvari svojim rukama. „Nije šta će mi Bosna dat’, nego šta sam ja spremna za Bosnu dati!“, kaže Senka. Takvo razmišljanje nam ovdje veoma nedostaje . Nedostaju ljudi koji hoće pružiti, a ne uzeti.

Senka je žena kao bilo koja druga, udata i ima dvoje djece i bori se u životu, jedina razlika je u tome da ona želi prepoznati svrhu svog življenja i dostojno je ispuniti.

Što se tiče mene, vratila sam se kući fascinirana i puna pozitivne energije. Kad god se sjetim našeg ugodnog razgovora, kažem upoznajte se s njom, jer ona je od onih koji će vas zvati na kafu.

Predložene knjige poklonite djeci, čitajte i vi, probajte okus okeana. I ne zaboravite posjetiti njen site: www.kraljicaodsabe.com. ۞

Zehra Adilović

akos.ba