To je bio Muhammed alejhi selam (V dio)

Poslanikova milost i ljubaznost Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, naročito bio milostiv prema djeci i ljubazan prema ženama i slabima. Jednoga dana dok je klanjao čuo je plač djeteta pa je zbog toga skratio učenje u namazu kako njegova majka, koja je klanjala u džematu iza njega, zbog toga ne bi patila.

Nakon završetka jedne bitke prošao je pored leša neke ubijene žene i naljutio se zbog toga pa je kazao: “Zar vam nisam zabranio da ubijate žene!? Ona se nije borila!” Njegova samilost prema životinjama dostigla je zadivljujući stupanj. Napojio je mačku koja je bila žedna. Kada je vidio mršavu devu izjavio je: “Bojte se Allaha u odnosu prema ovim životinjama! Dobro ih hranite i nemojte ih previše tovariti!” Njegov odnos prema robovima i savjeti kako se trebalo odnositi prema njima dostigli su vrhunac kakav nije poznat u historiji. Sve to jasno kazuje o veličini njegove duše i ličnosti. Poslanikovo suosjećanje sa patnjama naroda Fatima, radijallahu anha, njegova kćerka, požalila mu se na silne obaveze koje je imala u kući i zatražila je od njega da joj dodijeli sluškinju. Međutim, Poslanik, salallahu alejhi we sellem, nije udovoljio njenome traženju i rekao joj je: “Ne mogu ti ispuniti zahtjev, a ostaviti stanovnike soffe (grupa siromaha koja je živjela u džamiji, nazivali su ih “Gostima islama”, prim. pr.) da se previjaju od gladi”. (Ahmed)

Jednoga dana Ummul-Hakem kćerka Zubejrova i njena sestra Fatima došle su kod Poslanika, salallahu alejhi we sellem, i zatražile od njega sluškinju koja će im pomoći u kućanskim poslovima. On im je odgovorio: “Pretekla su vas siročad šehida sa Bedra”. (Ebu Davud)

Jednoga dana Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, krenuo da posjeti Fatimu, radijallahu anha. Međutim, ubrzo se okrenuo nazad i nije ušao u kuću. Fatima je, radijallahu anha, poslala Aliju, radijallahu anhu, da ga upita za razlog što nije ušao u kuću. Poslanik mu je, salallahu alejhi we sellem, odgovorio: ″Na njenim vratima vidio sam ukrašen prekrivač.″ Alija se vratio i obavijestio Fatimu o onome što je Poslanik, salallahu alejhi we sellem, kazao. Fatima je, radijallahu anha, odgovorila: “Neka mi kaže šta da uradim sa tim prekrivačem”. Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, rekao: “Neka ga podari onome kome je potrebniji”. (Buhari)

Drugi put je ponovo krenuo da je posjeti, ali se ponovo vratio ne ušavši u kuću. Fatima je, radijallahu anha, poslala nekoga da ga upita za razlog zbog kojeg nije ušao, a on je odgovorio: ″Na njenoj ruci vidio sam dvije srebrene narukvice.″ Kada je Fatima obaviještena o tome poslala mu je te dvije narukvice. Poslanik ih je, salallahu alejhi we sellem, prodao za dva i po dirhema i podijelio ih kao sadaku siromasima.

Na ovome mjestu citirat ćemo komentar poznatog arapskog književnika rhm. Mustafe Sadika er-Rafi’ija o ovome događaju. On je kazao: “Kćeri velikog Poslanika! Tvoj babo nije bio zadovoljan time da se gizdaš i kitiš nakitom čija je vrijednost bila dva i po dirhema dok među muslimanima ima siromaha koji ništa ne posjeduju!

Koji je to čovjek na licu zemaljskom kao što je Muhammed, salallahu alejhi we sellem, prema svome narodu pokazao takvu roditeljsku ljubav!? Njega je konstantno krasilo nepokolebljivo i nepromjenjivo uvjerenje i odlikovala ga je savršena priroda kojom ono što je istinito postaje stvarno i realno!

Kćeri velikog Poslanika! Ukras čija je vrijednost dva i po dirhema ne može biti nikakav stvarni ukras u očima istine ako se već može udijeliti kao milostinja od dva i po dirhema! U tom slučaju taj ukras poprima sasvim drugačiji smisao. U protivnom interes pojedinca preovladava nad interesom zajednice, vjera u ličnu korist dominira nad vjerom u dobro, ono što nije neophodno potrebno postaje nužno, u tome se krije strah od savršenstva jer, ako presudi u korist dozvoljenog i zabranjenog neće presuditi u korist nagrade i milosti!” (…) (Ar-Rafi’i, Mustafa Sadiq, Vahjul-kalem)

Poslanikova skromnost Jednoga dana kod Poslanika je, salallahu alejhi we sellem, došao Omer, radijallahu anhu, i primijetio da je hasura na kojoj je ležao ostavila traga na njegovim leđima i bokovima. Omer je, radijallahu anhu, počeo razgledati po sobi i pronašao je samo obješenu kožnu vrećicu u kojoj se nalazilo malo ječma. Hasura je bila skoro pohabana. Omer zaplaka. Poslanik ga, salallahu alejhi we sellem, upita: “Zašto plačeš, sine Hattabov?” Omer odgovori: “Božiji vjerovjesniče, kako ne bih plakao kad vidim kako je hasura usjekla tvoja leđa, a kod tebe vidim ono što vidim. Kisra i Cezar uživaju u raznim blagodatima, naslađuju se plodovima i obdareni su rijekama, a ti si Allahov vjerovjesnik i Njegov odabranik!” Poslanik, salallahu alejhi we sellem, reče: “Zar sumnjaš, sine Hattabov!? Njima su dobra i blagodati date isključivo na ovome svijetu!” (Buhari, Ibn Madže, Ahmed)

Jednoga dana Ibn Mes’ud je, radijallahu anhu, ušao kod Poslanika, salallahu alejhi we sellem, i zatekao ga u istom stanju. Ibn Mes’ud reče: “Allahov poslaniče, zašto nam nisi rekao da ti prostremo kakvu prostirku po hasuri?” Poslanik, salallahu alejhi we sellem, odgovori: “Šta ja imam sa ovim svijetom!? Primjer mene i ovoga svijeta je poput primjera putnika koji se sklonio u hladovinu drveta i nedugo zatim nastavio svoj put i ostavio hladovinu”. (Ahmed, Ibn Madže, Tirmizi)

(nastaviće se…)

(akos.ba/nur-islam.com)