511. Slavna bbr bila je naš susjed u kojeg smo bili sigurni i u kojeg smo se mogli pouzdati
Bosanskokrupska 511 pješadijska brigada formirana je 1. septembra 1992. godine naređenjem Štaba vrhovne komande Oružnih snaga Republike BiH od 29. jula 1992. godine i naređenjem Komande Unsko-sanske operativne grupe od 20. augusta 1992. godine.
Naređenjem Komande 5. korpusa Armije RBiH od 7.4.1993. godine 111. bosanskokrupska pješadijska brigada transformiše se u 511. brdsku brigadu. Na prijedlog Štaba vrhovne komande Armije RBiH a odlukom Predsjedništva RBiH od 14. decembra 1993. godine 511. bbr. dodijeljen je počasni naziv „slavna“ kao priznanje za hrabrost i požrtvovanost. Na svom ratnom putu 511. slavna bbr prošla je sva ratišta u zoni odgovornosti 5. korpusa i prema velikosrpskom agresoru i prema paravojnim formacijama tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna. Na putu odbrane tadašnjeg bihaćkog okruga kao i državnopravnog kontinuiteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, 503 pripadnika 511. Slavne bbr dali su svoj život.
1 septembar se u Bosanskoj Krupi obilježava kao Dan 511. Slavne bbr.
Krajiški komandanti: Atif Dudaković, Mirsad Crnkić, Izet Nanić i Mirsad Sedić
Šefik Veladžić zvani Šeki (1965) bio je pripadnik 505. Viteške brigade koja je tokom cijelog rata imala uvezanu liniju i blisku saradnju sa 511. Slavnom brdskom brigadom. Tokom agresije na BiH obnašao je više pozicija. Prvo je bio komandir dobrovoljačkog voda Varoška Rijeka u sastavu TO RBiH, potom komandir čete u 505. bužimskoj brigadi, kasnije zamjenik Komandanta bataljona, pa Komandant 2. jurišnog bataljona a kraj rata je dočekao kao pomoćnik Komandanta brigade za obavještajne poslove. Ratni vojni je invalid i dobitnik najvišeg ratnog priznanja zlatni ljliljan.
Povodom 01. septembra Dana 511. Slavne brdske brigade osvrnuo se na ratne dane i bratsku saradnju 505. Bužimske viteške br. i 511. Slavne brdske brigade.
Foto: Šefik Veladžić – Šeki
„511. Slavna bbr i 505. Viteška brigada su sarađivali na području Banjana, potom na području prema paravojnim formacijama Fikreta Abdića te na području Bihaćkog ratišta (Hasin vrh i Alibegovića Kosa)
511 Slavna bbr je bila naš susjed u kojeg smo bili sigurni i na kojeg smo se mogli osloniti.
Ta suradnja je počela na početku same agresije na prijeratnu opštinu Bosanska Krupa koja je i tadašnjoj MZ Bužim bila matična općina. Odmah na početku agresije na Bosansku Krupu mi smo se uključili u odbranu naše matične općine sa jednim protivdiverzantskim vodom u okviru PL i sa već oformljenim jedinicama TO.
Prva značajnija saradnja naših jedinica iz Bužima sa jedinicama iz Krupe bila je na uvezivanju linije odbrane prema agresorskim snagama na području Dobrog Sela i Banjana. Zatim u januaru 1993. godine kada smo izveli briljantnu akciju „Munja 93“ kada nam je 511. Slavna bbr posudila 20-ak pušaka jer ih tad nismo imali dovoljno. Pored pušaka pomoć je bila i od 11 dobrovoljaca iz 511. Slavne bbr koji su zajedno sa nama učestvovali u akciji. Radilo se o grupi Envera Kovačevića koja je životno gravitirala na tom području i poznavala teren, što nam je zanačajno pomoglo u samoj akciji. Tada smo iz stroja izbacili 150 četnika, zarobljeno je puno naoružanja i mogli smo da vratimo i pozajmljene puške 511. Slavnoj bbr. Saradnja se nastavila i u narednom periodu a posebno je bila izražena u borbama protiv združenih snaga velikosrspskog agresora i izdajničkih formacija Fikreta Abdića i to u području Bajramovića i Todorova. Komandant Crnkić je pomogao sa dva voda pripadnika 511. Slavne bbr., radilo se o Redžepagićevim momcima. Sjećam se, nakon te akcije Komandant Nanić je pohvalio pomoć Komandanta Crnkića i njegovih boraca te istaknuo da se radi o Komandantu koji je čvrsto opredjeljen za Bosnu i Hercegovinu i na čiju pomoć i suradnju možemo i dalje računati.
Zadnji put sam Komandanta Crnkića vidio u Bužimu kada sa autonomaši bili ušli na područje Bužima tj. Varoške Rijeke. To je bilo 27.11 na 28.11.1993. godine jer nije bila uvezana linija prema autonomašima. Tog dana sam se vratio sa drugog ratišta i zatekao svoje komšije koji su izbjegli u centar Bužima. Zaputio sam se u Komandu brigade gdje sam našao dvojicu komandanata koji su me upoznali da autonomaše ciljano žele pustiti što dublje prema Bužimu kako bi ih u kontranapadu što više pohvatali i razoružali. I tad smo imali podršku 511. Slavne bbr u naoružanju i ljudstvu. Akcija je uspjela, zarobili smo 46 autonomaša i mnogo oružja.
Također moram napomenuti, kad je bila februarska ofanziva 1994. god., tad sam bio na čelu bataljona. Ušli smo malo dublje u neprijateljski teritorij, u razmjeni vatre sam teško ranjen. Da nije bilo jedinica 511. Slavne bbr koje su sa Alibegovića Kose pristigle u pomoć ostao bih zarobljen. Oni su me izvukli, ali i zadržali naše pozicije na Hasinom vrhu. Kasnije sam saznao da su tih dana najviše izginuli momci iz 511. Slavne bbr. Moje ratno iskustvo sa jedinicama 511. Slavne bbr je pozitivno a zasigurno tvrdim da su ratni Komandanti Mirsad Crnkić i Izet Nanić bili prije svega bliski prijatelji. Komandant Izet Nanić je imao dobru suradnju sa svim komandantima brigada unutar 5. Korpusa. Ali najbliskije prijateljske odnose imao je sa Crnkićem i Šarganovićem. Oni su bili bliski prijatelji, dobri saradnici, imali međusobno povjerenje, pomagali su se i kad nisu morali. Često su se nalazili na IKM i koordinirali aktivnosti. Znali su da je to za dobrobit opstanka naroda i države, i to je bila odlika velikih Komandanata. Ali da nije bilo takve saradnje, Bog zna šta bi bilo. To su zaista veliki heroji, oni su se dobro razumjeli, bili svjesni situacije, uložili su sve što su imali i mogli da bi odbranili narod i državu.
Naravno, sva zahvala za opstanak naroda i države pripada dragom Allahu ali nikad ne smijemo zaboraviti žrtvu ove dvojice Komandanata i svih naših boraca koji su poginuli hrabro braneći svoj narod i državu Bosnu i Hercegovinu“.
Pripremila: Esma Crnkić
Akos.ba
