Bračni razgovori: Kćerka ili supruga, uzorni supružnici, nezahvalni i zahvalni muž, pohlepnica i škrtac

U sljedećim razgovorima koji se odvijaju između supružnika svako će možda pronaći samog sebe, a ujedno će iz svakog razgovora izvući pouku kako treba da se postavi spram određene situacije. U nekoliko nastavaka ćemo navesti po dva potpuno različita dijaloga koja pokazuju ružno i neispravno ponašanje i drugo koje pokazuje lijepo i ispravno ponašanje.

 Kćerka ili supruga

Supruga: Otići ću danas da posjetim moju majku.

Suprug: Zar nisi bila kod nje juče?

Supruga: Poželjela sam je.

Suprug: Nije prošlo ni 24 sata, a već si je poželjela?

Supruga: Ona je moja majka.

Suprug: Tvoju majku izuzetno cijenim i poštujem, ali ja sam tvoj muž, a ovo su tvoja djeca i mi te također trebamo.

Supruga: Haman vam nešto fali?

Suprug: Fali nam tvoje odsutstvo iz kuće.

Supruga: Zašto ne voliš da idem često kod svoje majke?

Suprug: Zato što se ne vratiš od nje onakva kakva si izašla od nas.

Supruga: Na šta misliš?

Suprug: Pa ona te navraća da mi budeš neposlušna.

Supruga: Ti stalno nešto izmišljaš o mojoj majci.

Suprug: Ja o njoj da izmišljam?

Supruga: Da, ti.

Suprug: Zašto bih izmišljao?

Supruga: Zato jer je ne voliš.

Suprug: Ja ne volim svoju punicu, Allah ti se smilovao.

Supruga: Znači voliš je.

Suprug: Naravno.

Supruga: Pa dozvoli mi onda da idem kod nje.

Suprug: …. …

Supruga: Dobro onda ću je nazvati neka ona dođe kod nas makar na jednu heftu.

Suprug: Allah ti se smilovao, nemoj je zvati. Otiđi kod nje i danas i sutra i kad god hoćeš.

Uzorni supružnici

Suprug: Zar ne primjećuješ da već dugo vremena nisi bila kod svoje majke?

Supruga: Bili smo kod nje u četvrtak.

Suprug: A u srijedu… ti već heftu dana nisi bila kod nje.

Supruga: Zovem je često telefonom.

Suprug: Telefonski razgovor ne može zamijeniti razgovor uživo.

Supruga: Ali ti dobro znaš koliko ja imam posla u kući.

Suprug: Bez obzira na sav taj posao tvoja majka ima ogroman hakk kod tebe i ti si dužna da ga obaviš kako bi stekla zadovoljstvo svoje majke.

Supruga: Hvala Allahu moja majka je zadovoljna sa mnom.

Suprug: A da li će i tvoje dugo nedolaženje uzrokovati zadovoljstvo?

Supruga: Naravno da ne.

Suprug: Zato te molim da nazoveš svoju majku i dogovoriš se sa njom kada ćemo je posjetiti zajedno sa djecom.

Supruga: Danas neću moći.

Suprug: A zašto ne?

Supruga: Moram danas da perem veš.

Suprug: Ostavi to za sutra.

Supruga: Čak i da to ostavim za sutra, zar si zaboravio da nas je tvoja sestra zvala i da hoće da nam dođe danas.

Suprug: Nema fajde. (Neko vrijeme je bio u drugoj sobi a zatim se vratio)

Supruga: Gdje si bio?

Suprug: U radnoj sobi.

Supruga: Šta si radio tamo?

Suprug: Nazvao sam tvoju majku.

Supruga: Jesi li joj obećao da ćemo je posjetiti danas?!

Suprug: Ne… nego sam je pozvao da dođe kod nas i da ostane makar jednu sedmicu!

Pojašnjenje

Često do bračnih nesuglasica dolazi zbog pretjeranog vezivanja za porodicu, a pod pojmom „pretjerano povezivanje“ mislim na povezivanje koje bude na račun muža i djece tako da prelazi jednu normalnu granicu.

U prvom primjeru supruga želi da ide svojoj majci iako je bila kod nje juče, a ono što je tjera na čest odlazak majci prije nego li prođu 24 sata leži u jednom od sljedećih uzroka:

• Neshvaćanje stvarnosti, a stvarnost je da njena uloga supruge se razlikuje nd uloge kćerke koja živi sa svojom majkom. Supruga ima obaveze spram svoga muža i spram djece, zatim svakodnevni kućni poslovi koje mora da obavlja.
• Mišljenje da dobročinstvo koje čini majci može opravdati zanemarivanje muža i djece.
• Želja za bjekstvom od odgovornosti u braku, bježanje ka majci da bi bila pod njenom kontrolom. Ovakvoj supruzi je potreban neko ko će joj pojasniti granice povezanosti sa svojom porodicom uopšte i sa svojom majkom posebno, i neko ko će joj pojasniti i podsjetiti je na dužnosti koje ima spram muža i spram djece.

U drugom dijalogu nailazimo na suprugu koja dobro poznaje prava svog muža i prava svoje djece te ona vaga između njih i majke. I pored toga što je njen muž taj koji je ohrabruje da ide svojoj majci ona to ostavlja za drugu priliku jer je tog dana planirala da pere veš.

Nailazimo na razboritog muža koji vodi računa o rodbinskim vezama, te o dobročinstvu njegove žene spram svoje majke, i on je kako vidimo iskren u ovom. Nema sumnje da će se plodovi dobročinstva supruge prema majci vidjeti i to onda kada majka zamoli Allaha za uspjeh njenog braka zatim zatraži od Alllaha berićet u njenom zdravlju i zdravlju njenog muža i djece.

Nezahvalni muž

Supruga: Ah, nemam više snage. Čitav dan sam zauzeta pranjem, metenjem ili kuhanjem. A ti si se iztegerio, nogu preko noge i ne mičeš s mjesta da mi pomogneš.

Suprug: Dosta mi je što radim izjutra na poslu. Na vrućini i prašini, podnoseći razne zahtjeve stranki.

Supruga: Bolje ti je nego meni. Viđaš ljude, razgovaraš sa njima, a ja sam zatvorena u kuću, a zahtjevima tvoje djece nema kraja.

Suprug: A zar ima nešto slađe od kuće? Hladovina u kući, klimatizirano. Nema direktora da ti naređuje, niti ikakve stranke da ti se izdere u lice.

Supruga: Ti si mi kao direktor, a djeca isto kao stranke.

Suprug: Nećeš me ubijediti da je rad u kući milostiviji od posla van kuće.

Supruga: Pogledaj se kakav si kada ne radiš nedjeljom kako postaneš nervozan prema djeci, prema meni, čisto poželiš da odeš na posao.

Suprug: Kad bi samo probala jedan dan da provedeš na mom poslu, rekla bi nek’ ti je Allah na pomoći.

Supruga: Hoćeš da kažeš da se ljudi umaruju više od žena?

Suprug: A zar u to ima sumnje?

Supruga: Vallahi ne bi se mogli strpiti da nosite djete na svojim plećima samo jedan sat, a mi ga strpljivo i sa zadovoljstvom nosimo u našim stomacima devet mjeseci.

Suprug: Tako je Allah odredio ženi da nosi djecu, zar se protiviš Allahovoj odredbi?

Supruga: Ne protivim se Allahovoj odredbi, nego se ti protiviš tome što nas je Allah počastio da možemo nositi djecu. Kaže Allah Uzvišeni: „Majka ga s mukom nosi i s mukom ga rađa.“

Suprug: Pred Allahovim riječima treba oboje da šutimo.

Zahvalni muž

Suprug: Zar se nećeš malo odmoriti, srce mi se cijepa kada vidim da već četiri sata radiš bez prestanka. Treba li da ti pomognem?

Supruga: Allah te blagoslovio, dovoljno ti je što radiš na poslu.

Suprug: Ja radim samo izjutra, prvu smjenu, a ti radiš čitav dan, makar malo se smiluj samoj sebi.

Supruga: Šta ću nemam drugog izbora. Poslova po kući ima dosta, a ja to sve moram da stignem da obavim. Djeca, pripremanje jela, pranje veša i posuđa…

Suprug: Zašto nećeš da ti dovedem pomoćnicu, nek ti malo olakša poslove u kući.

Supruga: Ne volim nikakve pomoćnice.

Suprug: Zbog čega?

Supruga: Nemam povjerenja u njih kako zbog kuće tako i zbog djece.

Suprug: Ali, tvoje zdravlje. Ko će se smilovati tvom zdravlju?

Supruga: Tijelo mi se umara, ali razum ne.

Suprug: Pa zar ne bi pomoćnica odmorila tvoje tijelo i razum?

Supruga: Tijelo možda, ali moj razum ne. On je uvijek zauzet mišlju o djeci, njenom poslu, čistoći…

Suprug: Ti si doista dobra i čestita žena. Istinu je rekao Božiji Poslanik s.a.v.s.,: „Dunjaluk je prolazno naslađivanje, a najbolje od njega je dobra i čestita žena.“

Supruga: Nadam se da sam onakva kakvom me ti smatraš.

Suprug: Doista i jesi, čak štaviše ti si i dobra majka, džennet je pod tvojim nogama.

Supruga: Zar nisam u pravu kada odbijam pomoćnicu.

Pojašnjenje

U prvom slučaju imamo supruga koji odbija pomoći svojoj supruzi, opravdavajući se umorom na poslu, te kako se muči dok komunicira sa ljudima, te kako ih strpljivo podnosi, zatim podnosi vrućinu i prašinu ljeti, a hladnoću, kišu i snijeg zimi. On se nije zadovoljio time što je odbio pomoći svojoj supruzi nego je pored toga pokušao da umanji napor koji žena ulaže dok obavlja kućne poslove, čak je omalovažavao njene muke dok nosi i rađa dijete. Na kraju razgovora se ipak povukao kada mu je njegova supruga citirala ajet iz Kur´ana koji opisuje stanje žene dok nosi i rađa dijete dijete da je to jedna teška muka.

Ovo ukazuje da suprug pored svog žestokog nastupa nije ohol, zato je odmah prekinuo raspravu čim je začuo Allahove riječi. Kamo sreće kada bi se svi supruzi oslobodili oholosti i inata, uspjeli bi da zaključe mnoge besplodne rasprave koje vode ka svađi između supružnika.

U drugom dijalogu vidimo kako je ovaj suprug susjećajan i milostiv prema svojoj supruzi. Ne zadovoljava se što joj izražava svoje osjećaje sažaljenja i milosti, nego čak izražava svoju spremnost da joj pomogne u bilo kojem kućnom poslu. Zatim predlaže da joj obezbijedi pomoćnicu (sluškinju) kako bi joj pomogla u kućnim poslovima i kako bi umanjila njeno naprezanje. Završava svoj dijalog sa njom hvaleći je i opisujući je da je ona dobra i čestita supruga a ujedno i dobra majka. Vrednovanje posla svoje supruge i ne umanjivanje njegove težine stvara divne osjećaje u ženinoj duši što je čini zadovoljnom i pruža joj osjećaj smirenosti otklanjajući na taj način sa nje umor i bol. Mnogi muževi zanemaruju ove nježnosti tako da škrtare sa ovakvim izrazima koji pružaju ženskoj duši mir, iako ove riječi ih ništa ne koštaju niti im oduzimaju vrijeme, niti zahtjevaju neki poseban napor.

Nasuprot tome, vidimo kako je ova supruga zaokupljena svojim poslom u kući, brigom za svog muža i djecu. Malo se žali. Uvijek gleda da sve što može sama uradi, da se ne oslanja ni na kakve sluškinje ili pomoćnice. Kamo sreće da se i ostale žene na nju ugledaju.

Pohlepnica i škrtac

Supruga: Treba mi 70 maraka.

Suprug: 70 maraka odjednom, a zašto?

Supruga: Vidjela sam jučer jednu predivnu haljinu u gradu, bojim se da je ko ne kupi, to je posljednji komad.

Suprug: A šta rade ostale haljine u tvom ormaru koji samo što se nije polomio od silnih haljina.

Supruga: Većina ih je već izašla iz mode.

Suprug: Ali one su nove.

Supruga: Rekla sam ti nisu više moderne.

Suprug: Dobro… ali… 70 maraka…! Da nije skupo?

Supruga: Sarkastično se smješka. Skupo? Budalo jedna, prodavali su je za 100, ali sada je sniženje, prilika koja se ne može nadoknaditi.

Suprug progovara s bolom: 70 maraka je ono što se ne može nadoknaditi.

Supruga: Škrtico jedna, ja to radim za tvoje dobro!

Suprug začuđeno: Za moje dobro?!!

Supruga: Kada me vide prijateljice u ovoj predivnoj haljini reći će: „Kako je njen muž darežljiv, ne škrtari ni u čemu prema njoj, kada bi naši muževi bili takvi.“ E tako moj poštovani, ova zahvala i divljenje će biti tvoj udio, a ne moj. (Muž pruža ruku ka novčaniku kako bi izvadio 70 maraka te žena zgrabi novčanik iz njegove ruke i izvadi sve što ima iz novčanika)

Suprug: Šta to uradi ženo?

Supruga: (Već je prebrojala koliko ima u novčaniku.) Super…100 maraka.

Suprug: Ali haljina košta 70 maraka.

Supruga: Znam, ali ima i jedna košulja za 30 maraka, pa ću i nju da kupim.

Skromna i darežljivi

Suprug: Kome je ovaj lijepi sat?

Supruga: Tebi.

Suprug: Meni?!

Supruga: Jedna skromna hedija, izraz moje ljubavi.

Suprug: Ali odakle ti novac? Djeluje mi dosta skupo.

Supruga: Kupila sam ga za 100 maraka koje si mi dao.

Suprug: Ali ja sam ti dao tih sto maraka da kupiš sebi novu haljinu.

Supruga: Ne treba rni nova haljina, imam ih dovoljno.

Suprug: Ali haljine koje ti imaš su postale staromodne.

Supruga: Ah, ta tema se nikad neće završiti. Svaki dan dolaze sa novim modama kako bi što bolje prodali svoju robu, pa čak iako nekad nemamo potreba da je kupimo.

Suprug: Zar se nećeš osjećati neprijatno pred svojim prijateljicama kada vide da oblačiš svoje stare haljine?! Novu haljinu nisu obukla ima već više od godinu dana.

Supruga: Zašto bih se osjećala neprijatno jer nosim svoje stare haljine, a druge se ne osjećaju neprijatno kada ogovaraju svoje prijateljice ili komšinice niti se osjećaju neprijatno kada prenose tuđe riječi?!

Suprug: Ti si doista razborita žena, ali sve ovo me neće odgovoriti da ne kupiš sebi novu haljinu. Evo ti još 100 maraka da kupiš sebi sutra novu haljinu.

Supruga: (vraća svom mužu 40 maraka govoreći) 60 maraka je dovoljno.

Suprug: Mislim da za dobru haljinu nije.

Supruga: Neću sebi kupiti haljinu.

Suprug: Nego šta?!

Supruga: Tvoje cipele su se skoro pocijepale, kupiću ti nove cipele.

Pojašnjenje

U razgovoru koji se vodio izmedu ove pohlepne supruge i supruga škrtice vidimo kako ona ne cijeni materijalne mogućnosti njenog muža, niti je interesuje da li ima išta kod sebe da bi joj mogao dati. Najbitnije je da ona želi da ide u kupovinu, da posjeduje najmoderniju odjeću, da dobije taj i taj uređaj, da promijeni kućni namještaj iako je ovaj u dobrom stanju.

Primjeri ovakvih vrsta žena su opasnost prije svega po porodicu, a zatim i po društvo. Što se tiče opasnosti po porodicu, ona se ogleda na sljedeće načine:

1. Bračne nesuglasice neprestaju, supruga stalno traži, oči se ne mogu zasititi, niti duša zadovoljiti, a suprug je škrt i zatvorene ruke. Kod ovakvih nesuglasica često dolazi do svađa koje se kasnije odražavaju na stabilnost porodice i na dječje duše.
2. Supružnici se zabave stvarima koje nisu bitne, a zanemare stvari koje su korisne, vrijedne i lijepe.
3. Kod žena se stvara želja za natjecanjem u vanjskom izgledu i formi, a s druge strane nema natjecanja u činjenju dobrih djela. A Uzvišeni Allah kaže:”I zbog ovoga nek se natječu oni koji se natječu”.
4. Nastaje jedno čisto potrošačko društvo gdje članovi te zajednice kupuju mnogo stvari za kojima u stvarnosti nemaju potrebe.

Nužno je da progovorimo i o mužu škrtici čija škrtost se povećava što je žena pohlepnija prema njegovom imetku. Ona smatra da bilo šta da uzme od njega da je to za nju pobjeda, jer se navikla na njegovu škrtost, a kada bi joj on dao svoj novac onda bi se ona uzdržala od prekomjernog trošenja, jer je to postao njen novac. (Naravno da ovo ne važi za sve supruge).

Supruzi škrtice zanemaruju nekoliko veoma bitnih činjenica a to su:

1. Da je trošenje imetka na svoje supruge i djecu preče od davanja sadake na Allahovom putu ili oslobađanju iz ropstva kao što vidimo iz sljedećeg hadisa Božijeg poslanika s.a.v.s.,: „Od Ebu Hurejre r.a., se prenosi da je rekao: „Rekao je Božiji Poslanik s.a.v.s.: „Dinar kojeg potrošiš na Allahovom putu, dinar koji daš za otkup roba,dinar kojeg udijeliš siromasima kao sadaku, dinar koji potrošiš na svoju porodicu, najveću nagradu imaš za onaj dinar koji si potrošio na svoju porodicu.“ (Prenosi ga Muslim)
2. Allah im je obećao da će što god da udijele nadoknaditi, kaže Uzvišeni: „Što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.“ (Es-Sebe’:39). Kaže Božiji Poslanik s.a.v.s., u hadisu kojeg prenose Buharija i Muslim: „Svakog dana u kojem ljudi osvanu, silaze dva meleka od kojih jedan kaže: „Gospodaru naš, nadoknadi onome koji dijeli“, a drugi kaže:“Gospodaru naš, upropasti imovinu onoga koji škrtari.“ A u hadisi-kudsiju stoji: „Udijeli o sine Ademov kako bi se i tebi udijelilo.“
3. Plemenitost muževa i dobročinstvo prema svojim suprugama rađa ljubav, priskrbljuje slogu u kući, a udaljava razmirice nesuglasice. Ovo su uzvišeni ciljevi koji pribavljaju supružnicima sreću i mir, a njihovi rezultati se ogledaju i na djeci.
4. Poneki izgovori kojima se pravdaju muževi što ne troše na svoje supruge nisu prihvatljivi, a pogotovu izgovor kako oni gomilaju taj kapital za svoju djecu ili supruge. Ovakav odnos prema novcu ga uništava, kao što smo vidjeli iz hadisa da melek moli Allaha da upropasti imetak onome ko škrtari, a ovo se zna desiti tako što novac izgori u požaru ili bude ukraden ili devalvira ili ga naslijede sinovi koji ga upropaste. Tako da muž gubi nagradu trošenja imetka kojim je mogao da pomogne svojoj porodici.

U razgovoru koji se vodio između skromne supruge i plemenitog i darežljivog muža nalazimo uzor. Muž koji je darežljiv daje supruzi bez oklijevanja čime joj govori o svojoj ljubavi prema njoj te da pazi na njen izgled pred prijateljicama.

Skromna žena s druge strane koja voli svog muža, i pazi na njega poklanja mu sat kojeg je kupila za novac koji je njen muž dao kako bi ona sebi kupila novu haljinu.

Njena skromnost se potvrđuje kada mu ona vraća 40 od 100 maraka koje je on već bio dao, potvrđujući time svoju ljubav prema mužu a ujedno i pažnju prema njemu i njegovom vanjskom izgledu govoreći mu da će mu kupiti nove cipele. Nadmeću se ko će kome na ljepši način iskazati svoju ljubav što neminovno stvara osjecaj samilosti i nježnonosti.

Šta bi se desilo kada bi svi supružnici bili ovakvi?

• Djeca bi odrastala u sretnim stabilnim i sigurnim porodičnim atmosferama.
• Umanjio bi se broj razvoda brakova, skoro da ih ne bi ni bilo.
• Smanjio bi se broj kriminalaca koji uglavnom dolaze iz rastavljenih porodica.
• Ojačala bi se ekonomija time što bi se uštedjeli milioni i milioni koji se daju na rastave brakova, zatim brigu o djeci, domovi za zbrinjavanje takve djece, zatim zatvori itd.

Bila Hodžić Tekst je objavljen u Islamskim informativnim novinama “Preporod”, Sarajevo akos.ba