Koliko ti mušica dnevno sleti na nos?

 Kada sam tek počela upoznavati islam, svaka stvar koju sam otkrivala mi se činila najljepša na svijetu.

Znate onaj osjećaj, kada saznaš za neku nafilu, neko dobro djelo, i odlučiš: „InšaAllah od danas ću i ja to da praktikujem!“  Ona posebna slast vjerovanja, koju osjećaš kada radiš neko dobro djelo, nešto što nije obavezno, kada proučiš jutarnji i večernji zikr, kada ustaneš da klanjaš dva rekata noćnog namaza, i osjećaš da si jedan od rijetkih, na ovom našem velikom dunjaluku, koji teži i trudi se da zaradi zadovoljstvo Milostivog.

I što srce više puniš imanom i ljubavlju prema islamu, to više mrziš grijehe i bježiš od njih; pa počinješ paziti na svaki korak, riječ, situaciju, trudiš se da postupiš onako kako bi naš uzor i Allahov miljenik sallallahu alejhi we selleme uradio. Ne samo da izbjegavaš velike grijehe, već sa strahom bježiš i od malenih, počinješ ih mrziti, gnušati se stvari koje ljudi širom svijeta rade… i osjećaš zahvalnost, neizmjernu zahvalnost Allahu jer te uputio, jer si musliman/ka, jer si sljedbenik/ca vjere koja zabranjuje svako zlo i loše djelo, nepravdu, nečistoću…

Prvi put kada su mi ove „ružičaste islamske naočale“ napukle, bio je kada sam ugledala kolegu muslimana kako prepisuje na ispitu. SubhanAllah! Nonšalantno se okrenu prema meni, zagladi svoju bradu i s smiješkom reče: „Piši velikim slovima da mogu vidjeti..“… SubhanAllah! Zanijemila sam, zastala.. pomislih, on vjerovatno ne zna da Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selleme kaže da nije od nas onaj koji vara? Dok me srce boljelo, rekoh mu: „Halali mi, ne zamjeri, ali ja ne prepisujem..“

Malo zatim, putujući u tramvaju sa jednom kolegicom, razgovarajući o namazu i kako smo obje jutros hairli ustale na sabah namaz, uđe revizorska kontrola. Dok sam vadila svoju mjesečnu iskaznicu da je pregledaju, ona reče: „Izlazim na sljedećoj..“ i revizor produži dalje. Začuđeno sam gledala, znam da na sljedećoj stanici ne izlazimo, i nisam mogla a da ne upitam zašto nema kartu? Odgovorila mi je : „Ma ne daju mi se tolike pare na kartu, a oni me skoro uvijek puste, mislim stvarno mi novac treba, život u Sarajevu je skup a imam toliko toga što trebam kupiti..“. Moje naočale su tada još više napukle, subhanAllah, zar misli da je Allah ne vidi? Zar ova sestra ne zna da Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selleme kaže da se kradljivcu iman diže od njega u trenutku dok krade? Zar ne zna da meleci zapisuju, ukrala je novac, nije platila kartu, slagala je revizorima.. Gospodaru, ona se nije pokajala, upisujemo joj to u njenu knjigu djela.. Zar može vjernik da krade?? Šta da u tom trenutku preseli na drugi svijet?

Stajala sam sa kolegicama u pauzi, između predavanja i po običaju, započela se neka od „škakljivih tema“, pa je jedna nepokrivena kolegica rekla pokrivenoj kolegici: „Čuj, halali mi, ja se inače ne bih uključivala ali ne smijem sakriti znanje ako ga posjedujem; u sunnetu našeg Poslanika sallallahu alejhi we selleme tačno stoji šta smije biti pokriveno, dakle ne smije se vidjeti vrat, ni naušnice, ni članci; a također i ostali uslovi hidžaba, da nije tijesan, da nije providan.“ Otišla je, a pokrivena kolegica je prokomentarisala: „Šta ona meni ima govoriti da mi se vidi vrat, ja sam se samo malo sredila danas, a bolje nek pogleda sebe, ja makar imam hidžab! “ Suze su mi krenule na oči, Gospodaru, Milostivi, o Ti koji grijehe opraštaš, oprosti ovoj sestri za krupne riječi koje je rekla.. oprosti joj – mi uopće ne znamo kakva je priča kolegice koja nije pokrivena i zašto nije pokrivena, možda ona svaku noć klanja noćni namaz i dovi Allahu da joj podari snagu za pokrivanje? O Gospodaru, uputi ummet Muhammedov, i očisti nas od oholosti i griješenja.. Umjesto da se zahvali onoj koja joj ukazuje na greške, još je i napada?

Gdje je nestao strah od griješenja, svjesnost o veličini grijeha u današnjem ummetu Muhammeda sallallahu alejhi we selleme? Kao da ne znamo da vjernik posmatra grijehe kao veliko brdo, koje se svakog momenta na njega može srušiti i upropastiti ga, a licemjer gleda na grijehe kao na mušicu koja mu je sletjela na nos, pa on mahne rukom da je otjera.. Koliko ti mušica svakodnevno otjeraš sa svog nosa? Laganje u šali, ogovaranje drugih uz kaficu, tzv. nevino laganje, prepisivanje na ispitima, namjerno nenazivanje selama bratu ili sestri, izrugivanje i ružne riječi prema starijima, zadržavanje novca kada ti u trgovini vrate višak kusura, davanje lažnih opravdanja u školi/fakultetu, ismijavanje s tuđim osjećanjima da bi bio duhovit u društvu, statusi na Facebooku i Twitteru koje ne priliče vjerniku i vjernici, predavanje tuđeg seminarskog rada ili referata pod vlastitim imenom, kopiranje i umnožavanje djela koja su pod autorskim pravima, vicevi na račun određenih nacija ili rasa, grubost u obraćanju prema drugima, psovke, ružan i bespotreban govor, gubljenje vremena pred televizorom ili kompjuterom, bacanje smeća po putu ili ostavljanje otpadaka na javnom mjestu, neprihvatanje savjeta, netraženje opravdanja bratu/sestru muslimanki, kritikovanje i ponižavanje drugih, prepričavanje tuđih tajni, ismijavanje nemuslimana a kamoli muslimana, neprimjerene šale na tuđi račun, zaboravljanje na posuđeni novac, zaboraviti da prijatelju poneseš knjigu koju je dugo tražio da pročita.. zar to sve nije u našim očima maleno? Kada „izofiramo“ brata ili sestru, reći ćemo : „Ma daj, nemoj to tako ozbiljno shvatati. Zezam se.“, za nešto drugo ćemo reći: „Pa svi to rade, to je danas normalno.“, ili „Ma šta je to u poređenju s onim grijesima koje drugi ljudi rade?“ a Allahov zakon se ne mijenja i naređuje nam dobro i pravdu u svakom djelu. Zar mi nemamo za sve „neko opravdanje“ ?

Prenosi se da je Enes r.a., rekao: “Vi, zaista, radite poslove koji su u vašim očima manji od dlake, a mi smo ih u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.w.s., smatrali upropašćujućim (velikim) grijesima.” (Buhari)

Ne zaboravi, dragi brate i draga sestro; svi ćemo jednom stati pred Allaha i On će nas upitati: „O robe moj, zašto si tog i tog dana slomio srce svom bratu muslimanu rekavši mu da je toliko smotan da ne zna ni abdest pravilno uzeti , a bilo ti je poznato da je slomiti srce muslimanu kod Mene teže nego srušiti Kabu?“ Šta ćeš odgovoriti: „O Allahu, ja sam se samo šalio/la s njim…“ ???

Ovo su samo neki od primjera kako naša braća i sestre muslimanke svakodnevno griješe, a ima ih mnogo, u svakom aspektu života. Ne dopustimo sami sebi da nas grijesi preplave, i da se kajemo zato što smo bili nemarni prema malenim stvarima. Odvojimo par minuta da razmislimo o ovom hadisu i pokušamo pronaći naše greške, grijehe, koji su nama manji od dlake, malene mušice a kod Allaha su to krupne stvari? Prije svega, uči o svojoj vjeri i nauči šta je to zabranjeno, da bi se mogao toga kloniti. Razmisli i svedi račun sam sa sobom, prije nego dođe vrijeme kada će ti djela biti predočena.. Najbolje generacije muslimana su se s pravom bojale malih grijeha, znajući koliko oni umrtvljuju srce i koliko nas čine nemarnim, umišljenim i oholim; ponavljajući male grijehe, oni se pretvaraju u velike. Ako bi se u jednoj dolini susrele dvije skupine ljudi sa zadatkom da zapale vatru; prva skupina donese jednu veliku cjepanicu, a druga veliki svežanj malih, suhih grančica.

Šta misliš, koja od te dvije vatre će se prije rasplamsati??

Za Akos.ba piše: sestra Safija