Šejh Karadavi je ‘globalni’ muftija muslimana
Islam ističe veliki značaj stjecanja znanja iz čistih izvora. U svoja dva glavna izvora propisa; Kur’an i Sunnet, može se jednostavno naći do koje mjere je ovo duboko ukorijenjeno.
Prvi ajet koji je objavljen Poslaniku Muhamedu, s.a.v.s, je univerzalni poziv na čitanje. Drugim riječima, to je vječni poziv na stjecanje znanja, zajedničke napore da se maksimalno stekne znanje korisno za ljude u eri sofisticirane tehnologije. Uzvišeni Allah je rekao: „Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava o¬nome što ne zna.” (El-Alak, 1-5) Poslanik Muhamed, s.a.v.s, je rekao: “Traženje znanja je obaveza svakog muslimana.”(Ibn Madže and El-Albani)
Muslimani, koji čine jednu petinu svjetske populacije danas, treba da čitaju i da primjenjuju ajete navedene gore i hadise i mnoge druge s namjerom spašavanja sebe i svojih zajednica od ambisa neznanja, nazadovanja i apatije koja je, nažalost, uzela svoj danak na mnogima. U procesu stjecanja znanja, muslimani su obavezni po islamu da prate istinske učenjake koji se boje samo Allaha, dž.š. Zapovijest je veoma jasna u Kur’anu, “… zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!” (El-Anbiya, 7)
Učenjaci kojima je povjereno uzvišeno znanje i na svojim plećima nose veliku odgovornost, treba da cijene povjerenje ko je im je dao Allah. On Svemoćni kaže: „A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati i da neće iz nje ništa kriti…” (El Imran,187)
U vremenima nevolje, nejedinstva, licemjerja, lažnih i proizvedenih vijesti, neutemeljenih navoda i tame, samo istinski učenjaci mogu nositi svijetla uzvišenog znanja s kojim ukazuju put na stazu Allaha,dž.š., ljudima koji su skrenuli. Bio bi veliki gubitak, posebno u ovom kritičnom vremenu, da takvih učenjaka više nema. Bez njihove duhovne podrške, iskrenog mišljenja, objektivnih smjernica i predane pomoći mi smo izgubljeni u divljini, potpuno bespomoćni i zbog toga u gubitku našeg vjerskog kompasa.
Od istinskih učenjaka, mislim u ovom dijelu, je svijetski poznati učenjak šejh Jusuf el-Kardavi. Mislio sam da ga izdvojim, iako ima dosta učenjaka koji zaslužuju priznanje ovdje, unutar i izvan El-Azhar institucije, iz dva razloga:
1. Osnovna uloga koju on ima je u usmjeravanju ne samo muslimana u muslimanskim i arapskim zemljama, već i muslimana u Evropi i sjevernoj Americi; nešto što je nedavno kulminiralo publikacijom knjige koja El-Kardaviju daje novu titulu Globalnog Muftije (Globalni Muftija: Fenomen Jusufa el- Kardavija C. Hurst & Co. Publishers, Velika Britanija, 2009.). Knjigu su uredili Bettina Gräf i Jakob Skovgaard-Petersen. Za razliku od pristrasnih “akademskih” izdanja o šejhu El-Kardaviju na Zapadu, ova knjiga je napisana od strane pojedinih zapadnih i nemuslimanskih suradnika zajedno sa suradnicima Arapima i muslimanima. Po mom mišljenju, ova knjiga prikazuje El-Kardavija upravo kakav i jeste bez uljepšavanja.
Također pruža temeljno čitanje o životu učenjaka koji je pretrpio mnogo od nedostatka akademske objektivnosti, ne samo od strane njegovog naroda već i od onih koji su ga – naravno bespravno – jednom nazvali “šejtan koji je sletio u njihov grad”. Mislim ovdje na jevrejski lobi u Londonu, koji je nazvao uvaženog šejha tim imenom 2004. godine.
Nekoliko godina kasnije, slika iste osobe je na naslovnici akademske knjige izdate u Londonu: “njihovom gradu”! Njegov profil unutar knjige je objektivno predstavljen u velikoj mjeri. Ono što je zapanjujuće jeste da je on sada globalni muftija i s njihovim vlastitim uvjetima.
Početkom 2007. godine, učestvovao sam u međuvjerskom programu koji se bio sponzoriran od strane ureda za Strance i Komonvelt u Londonu (FCO), i imao sam priliku večerati s jednim od referenata incijative pod nazivom “Angažiranje sa islamskim svijetom” čiji je cilj bio da se premosti jaz između muslimanskog i nemuslimanskog svijeta nakon 11. septembra.
2. U egipatskom kontekstu, šejh El-Kardavi je dobio na dominatnoj ulozi u javnoj sferi posebno u prvim danima revolucije koja je otpočela 25. 1. 2011. godine. Od tada on je postao član jezgra senior učenjaka El-Azhara; članstvo kojeg je bio lišen desetljećima, zbog uzastopnog tiranskog režima. S ovim statusom koji je davno zaslužio, da bude ideolog muslimanskih učenjaka i globalni muftija muslimana, počeo je cvijetati među svojim narodom koji ga je jednom zaboravio, među njima, naravno, njegovi rivali koji su postali poklonici.
Šejh El-Kardavi i dalje je, povrh svega, učenjak čiji će poklonici i podrška nastaviti da se uvećavaju na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Ovo je zbog njegovog jedinstvenog primjera teškog rada u muslimanskoj učenosti, neumornog truda u traženju znanja prije nekoliko desetljeća, sve vidljivo po nasljeđu od više od stotinu knjiga koje je napisao, desetinama organizacija kojima je predsjedavao i bezbroj televizijskih razgovora i govora koje je redovno davao tokom posljednja tri destljeća.
Njegove inspirativne riječi tokom njegove prve posjete Vrhovnom Vijeću islamskih poslova u Egiptu početkom prošlog mjeseca su zaista fascinantne,
“…Nakon što sam navršio 87 godina, uvijek naiđem na mnoge stvari o kojima ne znam. Stoga, savjetujem sebe i one koji uče ljude svojoj vjeri da “čitaju” u bilo kojem području znanja, posebno vjere.”
Čitanje je ono što je El-Kardavi shvatio kao važnost iz uzvišene naredbe ranije navedene u ovom skromnom članku. Čitanje je ono što će se nastaviti nakon smrti ovog dobro upućenog učenjaka. Molim Allaha da blagoslovi njegove godine i proživi ga. Ovaj članak je poziv na čitanje, poziv na znanje, i poziv da se da zaslužno priznanje našim velikim učenjacima i učiteljima, među kojima je El-Kardavi na samom vrhu.
Dan nas Allah vodi na najbolji put kojim stječemo autentično znanje od predanih i istinskih učenjaka, amin.
Autor: Dr. Sayed Amin Izvor: onislam.net Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
akos.ba
