20 godina od preseljenja “Viteza sa minbera” – šejha Kiška
Rodio se 1933. godine u egipatskoj provinciji Buhajra. Njegovo ime bilo je Abdulhamid Kišk i bio je najpoznatiji egipatski daija u 20. vijeku. Iza sebe je ostavio preko stotinu knjiga koje govore o islamu.
Njegove hutbe i predavanja su ispunjeni snažnim emocijama, ali isto tako i kritikama usmjerenim političarima, državnom vrhu, posebno predsjedniku Sadatu, ali i umjetnicima koji su, kroz svoje djelovanje, rušili moralne principe koje islam promovira. Zbog velikog broja hutbi, ali i snažnog utjecaja koje su njegove hutbe imale, prozvan je imenom farisu el-menabir, vitez minbera. Preko dvije hiljade njegovih hutbi je snimljeno i sačuvano.
Naučio je Kur’an napamet prije nego je napunio deset godina, sa trinaest godina je izgubio jedno oko, a sa sedamnaest godina drugo oko, tako da je ostao potpuno slijep. To ga nije zaustavilo, nego je upisao srednju el-Azharovu školu u Aleksandriji i završio je kao najbolji učenik u Egiptu. Nakon toga upisuje Fakultet usuli dina na el-Azharu, gdje se posebno isticao svojim znanjem i predanošću. Vrlo često je, po ovlaštenju svojih profesora, držao predavanje drugim studentima i pojašnjavao im gradivo.
Godine 1957. počinje raditi kao asistent na el-Azharu, ali zbog prevelike ljubavi prema da’vi, ostavlja taj posao i posvećuje se poslu imama i hatiba. Za njega se govori da je znao, još kao dijete od 12 godina, ispeti se na minberu i održati jako emotivna predavanja. Uhapšen je 1965. godine i u zatvoru je proveo dvije ipo godine, a njegov sukob s egipatskim vlastima je intenziviran 1976. godine, a naročito nakon potpisivanja sporazuma iz Camp Davida 1978. godine između Izraela i Egipta. Ponovo biva uhapšen 1981. godine, da bi bio oslobođen naredne, 1982. kada mu se i zabranjuje dalje držanje hutbi.
U mnogo svojih hutbi, šejh Kišk je dovio Allahu da ga usmrti dok je na sedždi. U noći neposredno prije smrti razgovarao je sa svojim ukućanima. Pitao je svoga sina: Sinko, s koliko godina je preselio Poslanik, s.a.v.s.? On je kazao: Sa šezdeset tri. Na to je odgovorio: Hvala Allahu, ja sam ih noćas napunio. Te noći, uoči petka, kada je i preselio, svojoj supruzi je ispričao san: Sanjao sam Allahovog Miljenika, s.a.v.s., a sa njime je bio i Omer b. el-Hattab, pa mi je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Poselami Omera.’ Ja sam ga posealamio i pao sam mrtav ispred njih. Poslanik, s.a.v.s., me ogasulio svojim rukama. Tada mu je supruga kazala: Zar nas nisi učio hadisu da onaj ko usnije ružan san to ne priča i da mu to neće nauditi. Onda joj je on rekao: Ko ti je rekao da ja prezirem ovaj san? Tako mi Allaha, ja se nadam da će se tako i dogoditi.
Toga dana se pripremio za džumu, okupao se i izašao iz hamama ubrzano, stao je na namaz, kako bi prije odlaska u džamiju klanjao dva rekata, pao je na sedždu i sa sedžde nije ustao. Umro je 6. decembra 1996. godine.
Opširniju biografiju šejha Kiška možete pročitati ovdje.
IslamBosna.ba
