Znate li razliku između vjerovanja u nevidljivo i nevjerovanja u legende?

Jedno od kazivanja vezano za isra i mi’radž je kazivanje o Ebu Bekru es-Siddiku, r.a. Naime, nevjernici su došli kod Ebu Bekra i kazali mu: Jesi li čuo šta govori tvoj prijatelj? On je upitao: Šta govori? Kazali su mu da im je ispričao kako je tokom noći otputovao do Bejtu-l-Makdisa, a zatim uzdignut na nebesa. Šta mislite, šta je Ebu Bekr, r.a., rekao? Odgovorio je: Ako je on to rekao, onda je to istina.[1] Od tada i zbog toga je nazvan imenom es-Siddik, istinoljubivi. Uzvišeni kaže: …i onaj koji je došao s istinom i onaj koji je tu istinu povjerovao…(ez-Zumer, 33). On, Allah bio njime zadovoljan, je bio istinoljibiv, vjerovao je i potvrđivao istinu koju je Uzvišeni Allah spustio s neba. On je prvo koji je u njega povjerovao kada su ga drugi u laž ugonili. On je povjerovao u isra i mi’radž. A ono što je još zadivljujuće jeste to što kada mu je kazano šta Poslanik govori, on je kazao: Ako je on to rekao, onda je to istina. On je svoju istinoljubivost i potvrdu povezao sa autentičnošću prenešenih informacija. Ovo je potvrda jedne velike istine, a to je da se vjera temelji na vjerovanju u nevidljivo, kao što Uzvišeni Allah kaže: Oni koji u nevidljivo vjeruju. (el-Bekara, 3)

Ljudi ne mogu vidjeti ono što je vezano za Allaha, ne mogu vidjeti ono što je povezano sa Ahiretom, Džennet, Džehennem, proživljenje, načine objave… Razlika između vjernika i nevjernika je u tome što vjernik vjeruje u nevidljivo, a nevjernik ne, on vjeruje samo u materijalno.

Ali, s druge strane, trebamo napraviti razliku između gajba, nevidljivog i legenda, bajki i iluzija. Gajb je nešto iznadrazumsko, razum ga ne može pojmiti i dokučiti. Kada bi svi ljudi pokušali razumjeti božanstvenost svojim razumom, ne bi u tome mogli uspjeti, jer ne postoji dokaz ili standard na osnovu kojeg bi oni to mogli sebi predočiti. Gajb je iznad razuma i veći od razuma. Kako će ovaj ograničeni ljudski razum shvatiti stvari i pojmiti velika pitanja vezana za božanstvenost i slično?!

Dakle, gajb je iznad razuma, a legende i bajke su ispod razuma, i razum ih ne prihvata i odbacuje. Zbog toga sve one priče koje kruže među ljudima, bez osnove i vjerodostojnog lanca prenosioca smatraju se bajkama i legendama. Nažalost, to je danas postala ustaljena praksa među muslimanima, te vidimo kako se u muslimanskim zemljama veoma često šire dezinformacije i netačne vijesti.

Prije oko 30 godina čitao sam knjigu šejha Abdulaziza b. Baza, koji je upozoravao na oporuku nekog šejha Ahmeda koji je navodno usnio neki san u kome se navode brojni detalji i informacije. Tada sam se pitao ima li potrebe čak napisati knjigu o nečemu takvom. Ovo je jasno, to je pitanje koje je poznato i običnom svijetu i ljudima od struke. Šta je razlog napisati knjigu o ovome? Ali sam vidio da je to problem koji se od tada pa sve do danas ponavlja svake godine. Ljudi pitaju o tome posredstvom sms poruka, preko interneta, na predavanjima i sijelima, kao da je to potpuno nova informacija. Čak je i šejh Muhammed Rešid Rida u svojim fetvama tretirao to pitanje.

Zaista, čudno je šta navodi ljude da vjeruju u ove bajke i legende? Ovakve stvari se jako brzo šire među ljudima i ljudi veoma brzo u njih povjeruju.

Islamski um je primjer čistote, neutralnosti, preciznosti i neprihvatanja vijesti i informacija bez pouzdanog dokaza i argumenta. Naš Gospodar nas je tome podučio u Kur’anu, kazavši: Reci: Dajte dokaze ako istinu govorite. (el-Bekara, 111) Također kaže: A onj ko drugo božanstvo, pored Allaha, bude dozivao, bez ikakva dokaza, njegov obračun će biti kod Allaha. (el-Mu’minun, 117) Uzvišeni ovdje ističe da oni koji obožavaju druga božanstva mimo Allaha nemaju nikakvog argumenta za svoje postupke. Naravno, niko ne može imati argumente za širk, ali Allah ovdje ističe značaj samog dokaza i argumenta. Dokazi i argumenti bivaju shodno situaciji na koju se odnose. Ukoliko je pitanje šerijatske prirode, onda se, naravno, navode šerijatski dokazi, ako je neke druge, onda se navode dokazi iz te sfere.

Ovaj ummet nastoji biti vođa ovog svijeta, ali pogledajte samo koliko bajki ima u njegovom životu, ibadetima i djelovanju!

Ovom ummetu je danas potreban neko ko će ga iz sveg glasa pozvati i kazati mu: Ovaj ummet nije onakav kako je to Allah naredio, nije onakav kako bi Allah volio da bude niti onakav kako je Poslanik, s.a.v.s., odgojio prvu generaciju. Kada je Ebu Bekru es-Siddiku došla informacija o Poslanikovoj, s.a.v.s, izjavi, koji je također bio tu u Mekki, u njegovoj blizini, Ebu Bekr je potvrdio istinitost riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ali uz konstataciju da je to istina, ako je istinito prenešeno da je to Poslanik kazao.

Ovakav razum, koji je suština plemenite ljudske prirode je razum koji od individue gradi čovjeka i ne dozvoljava mu da bude ‘posuda’ u kojoj će se taložiti bajke i legende. Ali, pogledamo li islamski svijet, vidjet ćemo da su legende i bajke zauzele najviše mjesta u sferi vjere. Često ćete u džamijama zateći brojne kaburove i turbeta, kao i ljude koji pjevaju i igraju. Oni koje zatičemo oko kaburova često znaju gledati u dlan, proricati nevidljivo, pričati o budućnosti, tvrditi kako liječe brojne bolesti i nedaće, ali vidimo da mnogi prihvataju sve ove stvari.

Zaista čudno, vjera koja je došla kao snažan borac protiv svih oblika legendi i devijacija postala je sredstvo nekih njenih sljedbenika pomoću kojeg promoviraju i u koju integrišu te devijacije i legende, integrišu ih čak i u suštinu same vjere.

Ako čovjek pogleda u ibadete ljudi, vidjet će koliko su se samo legende uvukle u ibadete, u namaz, u bogobojaznost. A isto tako, ukoliko pogledate ubjeđenja samih muslimana vidjet ćete da su mnoge legende i devijacije postale suština njihovog vjerovanja.

Istinska vjera nema suosjećanja sa legendama i bajkama, ona ih se odriče i protiv njih se bori. Principi Kur’ana, sunneta, Poslanikove, s.a.v.s., sire, život ashaba, selefa, velikih imama, učenjaka puni su potvrde ovakvog odnosa islama prema devijacijama.

Nastojali su da čak i svoja osjećanja, svoje ideje vezane za vjeru usklade s principima na kojima stoje Kur’an i sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Mi smo svjesni da je danas većina muslimana sa oskudnim znanjem o vjeri, zapravo, obični ljudi koji ne poznaju puno toga, ali odgovornost je sada na učenjake, daije i sredstva informisanja koji imaju ključnu ulogu u oblikovanju zdravog i ispravnog islamskog mentaliteta, mentalitet koji ne prihvata bajke i legende. Parola i vodilja ovog mentaliteta je kur’anski ajet: Reci: ‘Dajte dokaz, ako istinu govorite. (el-Bekara, 111) To je razum čiji argumenti i pravila su samo ono što je potvrđeno sa dva vjerodostojna i pravedna svjedoka; Kur’anom i sunnetom. Takvom islamskom mentalitetu i razumu argumenti nisu bajke i legende koje ispunjavaju muslimanska društva i sijela, a vrlo često i predavanja i hutbe. Kod mnogih od onih koji govore o ovim stvarima se često javi kolebanje i nesigurnost, jer ni sami nisu svjesni da li je ono što pričaju istina ili laž.

Naša obaveza je učiti ono čime ćemo ljude podučiti vjeri, čime ćemo im u ruke dati jasne argumente i dokaze vjere, kako se činjenice objavljene sa nebesa ne bi miješale sa legendama, bajkama i pričama o kojima Uzvišeni Allah nije ništa objavio.

[1] Abdurrezzak (9719), Ibn Hišam, es-Sira en-nebevijja (245/2), Taberi, Tefsir (6/15).

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Selman el-Auda

iz knjige: Sa Allahovim miljenikom

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba