Znanju ništa nije ravno, ako je nijet dobar

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U prvim ajetima posljednje Objave, Uzvišeni Allah, naredio je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.” (El-Alak, 1.-5.) Obratimo pažnju kako je Allah, dželle šanuhu, počeo Svoju prvu objavu Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ističući prvo blagodat stvaranja, a zatim blagodat znanja.

Komentirajući ove ajete, Fahrudin er-Razi je u svom znamenitom tefsirskom djelu Mefatihul-gajb, rekao: ”Uzvišeni Allah spomenuo je prvu fazu ili stanje čovjeka – a to je stanje ugruška ili zakvačka – iako je to najprostije i najprezrenije stanje -, a zatim je spomenuo njegovo konačno stanje i posljednju fazu, koja predstavlja vrhunac odlikovanosti. To je moguće samo ako je znanje najčasnija stvar i najveća blagodat, jer da je nešto drugo časnije, njegovo spominjanje na ovom mjestu bi bilo prikladnije.”

Gotovo da nema sure u Kur’anu u kojoj se ne govori o znanju, bilo na direktan ili indirektan način, i u Kur’anu nema poticaja da se, putem dove, traži povećanje bilo čega osim znanja, shodno ajetu: ”Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi (povećaj)!” (Ta-Ha, 114.)

Ku’ranske pohvale znanju slijedio je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je, između ostalog, u hadisu koji prenosi Ebu Derda, radijallahu anhu, rekao: ”Ko krene putem stjecanja znanja, Allah će mu olakšati put do Dženneta. Zaista meleki podastiru svoja krila onome koji traži znanje, zadovoljni onim što čini. Zaista i oni na nebesima i oni na Zemlji traže oprost za onoga ko traga za znanjem, čak i ribe u vodi. Prednost učenjaka (‘alima) nad pobožnim je kao prednost Mjeseca nad drugim zvijezdama. Učenjaci su nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici nisu ostavili u nasljeđe ni dinare ni dirheme već znanje, pa ko ga uzme, uzeo je veliko dobro.” (Ebu Davud i Tirmizi)

Potreba muslimana za znanjem

Muslimani danas nemaju veće potrebe od znanja i proučavanja, prije svega svoje vjere, pa onda svih korisnih nauka, te rada po tom znanju. Islamski ummet je odabran na osnovu Knjige u kojoj je objašnjenje za sve, i koja je uputa do Sudnjega dana, kao što se navodi u ajetu: ”Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za vjernike. (En-Nahl, 89.)

Muaz ibn Džebel, radijallahu anhu, rekao je: ”Učite znanje, jer je učenje znanja bogobojaznost, traženje znanja ibadet, proučavanje tesbih, istraživanje džihad, prenošenje znanja drugima sadaka. Znanje je saputnik i prijatelj u samoći, u njemu je život za srce, svjetlo za oči, snaga s kojom se pridobijaju vladari i stiču visoki stepeni na dunjaluku i na Ahiretu.”

Imam Ahmed ibn Hanbel, govorio je: ”Ljudi su potrebniji islamskog znanja nego hrane i pića, jer za hranom i pićem imaš potrebu nekoliko puta dnevno, a za znanjem onoliko puta koliko udahneš i izdahneš.”

Prenosi se da je emevijski halifa, Abdul-Melik ibn Mervan, rekao svojim sinovima: “Sinovi moji, naučite znanje. Ako budete bogati, znanjem ćete upotpuniti svoj život, a ako budete siromašni, znanje će vam biti najbolji imetak.”

Ovo je vjera, ko je nauči on postaje vođa

Zbog svega navedenog, islam je naredio poštivanje i uvažavanje učenjaka, jer su oni prvaci i predvodnici ummeta.

Spominje se da je imam Ez-Zuhri došao kod halife Abdul-Melika ibn Mervana, koji ga je upitao: ”Odakle dolaziš?”

Imam Ez-Zuhri: ”Iz Mekke.”

Halifa Abdul-Melik: ”A ko je glavni učenjak Mekke?”

Imam Ez-Zuhri: ”Ata ibn Ebi Rebbah.”

Halifa Abdul-Melik: ”Je li on Arap ili je oslobođeni rob?”

Imam ez-Zuhri: ”Oslobođeni rob.”

Zatim ga je pitao za učenjake Jemena, Egipta, Šama, Basre i on mu je spomenuo imena sljedećih učenjaka: Tavus ibn Kejsan, Jezid ibn Ebi Habib, Hasan el-Basri, i niko od njih nije bio Arap. Zatim mu je, da bi ga barem malo oraspoložio, spomenuo ime učenjaka Kufe, Ibrahima en-Nehaija, koji je bio Arap. Tada je halifa Abdul-Melik rekao: ”Kako to da su predvodnici najvećih islamskih centara oslobođeni robovi, a ne Arapi?”

Imam Ez-Zuhri, rekao je: ”Vođo pravovjernih, to je vjera, ko je nauči on postaje vođa.”

U islamu se pozicije daju onima koji imaju znanje u određenim oblastima i koji su povjerljivi ma ko oni bili. Jusuf, alejhi selam, bio je stranac u Egiptu, pa je, nakon što je oslobođen iz zatvora u koji je nepravedno bačen, rekao vladaru: “Postavi me” – reče – “da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan.” (Jusuf, 55.)

Prenosi se da je hazreti Osman, radijallahu anhu, rekao: ”Na Sudnjem danu će se zauzimati poslanici, učenjaci i šehidi.”

A hazreti Omer, radijallahu anhu, govorio je: ”Smrt hiljade pobožnjaka je lakša od smrti jednog alima!” (Musnedul-Haris, Zeva’id el-Hejsemi)

Abdullah ibn Amr ibn el-As, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah, dželle šanhu, neće podići znanje tako što će ga iščupati iz ljudskih grudi, već će podići znanje usmrćivanjem učenjaka i uleme, tako da kada ljudi ostanu bez učenjaka, uzet će neuke ljude sebi za vođe, kojima će ljudi postavljati pitanja na koja će oni odgovarati bez znanja, pa će zalutati i druge će u zabludu odvoditi!” (Buharija i Muslim)

Zašto učimo?

Sve navedeno nas podstiče na kontinuirani proces učenja, jer sve dok se uči, znanje neće nestati, ali, kada se prekine proces učenja, znanje nestaje, i to je jedan od predznaka Sudnjega dana.

Međutim, pitanje koje sebi uvijek trebamo postavljati jeste: Zašto učimo?

Naime, ono što ne smijemo nikako smetnuti s uma jeste da islam od nas ne traži da čitamo i učimo radi samog učenja, radi dunjalučke koristi, ugleda i popularnosti, već da naše čitanje, učenje, proučavanje i istraživanje bude isključivo u ime Allaha, onako kako se i navodi u Božanskoj naredbi i prvoj kur’anskoj objavi.

Imam Ahmed ibn Hanbel, rekao je: “Znanju ništa nije ravno, ako je nijet dobar.” Upitan je: ”A šta znači dobar nijet u stjecanju znanja?” Odgovorio je: ”Da namjeravaš otkloniti neznanje od sebe i od drugih.”

Znanje je velika odgovornost, i svako od nas će, kako se navodi u vjerodostojnom hadisu, na Sudnjem danu biti pitan šta je uradio sa znanjem koje mu je Allah podario.

Hasan el-Basri, rekao je: ”Učenjak je onaj ko se boji Allaha u tajnosti, a suzdržava se od onoga sa čime Allah nije zadovoljan”, a zatim je proučio ajet: ”A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista, silan i On prašta.” (Fatir, 28.)

Znanje bez iskrenog nijeta i istinske pobožnosti je kao svijeća koja obasjava kuću svojom svjetlošću, ali sama sagorijeva. Šta koristi teoretsko znanje ljudima koji ustrajavaju u svojim greškama i grijesima, koji slušaju Allahovu objavu, Kur’an i Sunnet, a ne slijede ih.

Abdullah ibn Vehb spominje predaju u kojoj se navodi da je hazreti Hidr rekao Musau, alejhi selam: ”O sine Imranov, nauči znanje kako bi mogao djelovati po njemu, a nemoj ga učiti da bi mogao pričati o njemu, pa da tebi bude iskušenje, a drugima svjetlo.”

Imam Ed-Darimi u svom djelu El-Musned navodi predaju od Alije, radijallahu anhu, koji je rekao: ”O nosioci znanja, radite po onome što znate, jer je učenjak onaj koji djeluje na osnovu onoga što zna, a njegova djela se slažu sa njegovim znanjem. Jer, doći će ljudi koji će naučiti znanje, ali ono neće prelaziti dalje od njihovih grla, njihova djela će biti u koliziji sa njihovim znanjem i njihovo tajno ponašanje će biti u koliziji sa njihovim javnim djelovanjem. Oni će sjediti u naučnim halkama i hvalisati se znanjem jedni drugima, do te mjere da će se neki od njih naljutiti ako neko sjedne u halku kod drugog učenjaka. Njihova djela na tim njihovim skupovima ne uzdižu se Allahu.”

A u predaji koju je zabilježio imam Buharija u svom djelu Edebul-mufred, navodi se da je Abdullah ibn Mes’ud, rekao jednom čovjeku: ”Vi živite u vremenu u kojem ima mnogo pravnika (tj. istinskih učenjaka koji islamsko znanje primjenjuju u svom životu i ulažu maksimum truda da, na temelju Kur’ana i Sunneta, daju ispravne odgovore i rješenja na novonastala pitanja i situacije), a malo hatiba (govornika i vaiza), u kojem je malo onih koji traže (tj. prosjaka i potrebnih), a mnogo onih koji daju i udjeljuju, u kojem se daje prednost dobrim djelima nad strastima (željama) i hirovima. A doći će vrijeme u kojem će biti malo pravnika, a mnogo hatiba (govornika i vaiza), u kojem će biti mnogo onih koji traže, a malo onih koji daju, i u kojem će strast (želje) i hirovi biti ispred dobrih djela.”

Stoga, mi moramo iznova čitati Allahovu Knjigu, onako kako je Allah zadovoljan da se čita i proučava i da se radi po njoj. I ne smijemo dozvoliti sebi da budemo poput onih kojima je Allah objavio Tevrat, ali oni nisu radili po njemu, pa ih je Allah, dželle šanuhu, uporedio sa magarcem koji nosi knjige, koji zna samo da mu je teško, a ne zna kakvu vrijednost nosi, shodno ajetu: ”Oni kojima je naređeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slični su magarcu koji knjige nosi. O kako su loši oni koji poriču Allahove ajete! – A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji neće da vjeruje.” (El-Džumu’a, 5.)(saff.ba)

akos.ba