Živi idoli/kipovi: Lat, Uzza, Menat

Kur’an imenujući ih posebno spominje tri kipa. Ali, zašto?

Po redoslijedu objave imena kipova se prvi put spominju u suri Nedžm. Dakle, tokom šest godina od Objave nigdje se ne spominju imena kipova. Prvi put se imena spominju u Nedžm suri:
Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj, najmanje cijenjenoj? (19-20)

Zatim slijedi objašnjenje šta su oni:

To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa. (Nedžm, 23)

Imena koja ste im vi nadjenuli (esmâen semmeytumûhâ).
Ono za čime im duše žude (tehve’l-enfüs).
Dakle, kip nije ništa drugo do nekih imena požuda i želja koje se nalaze u čovjekovom unutarnjem svijetu. Ljudi daju značaj tim imenima i davajući im pretiž, slave ih.

Ne zadiru u ta imena, i stvaraju predrasude oko njih, koje je teže razbiti od atoma. Razbiti kipove, znači srušiti/svrgnuti ova imena, rušenje predrasuda oko sebe.

Iako su kipovi samo neka imena, simboli čiji je vanjski dio prohtjeva i želja napravljen od drveća i kamenja, te zašto ove statue Lat, Mennat, Uza napravljene od drveta i kamena i dan danas lepršaju, zašto se ova imena spominju u Kur’an, koje je njihovo značenje?

Ovi idoli mora da su živi, dolaze ih prohtjeva nefsa, njihova „imenovanja“ nose značenje i predmet su obožavanja.
I to kakav smisao!
I to kakvo obožavanje!
Pogledajmo!

Riječ „Lat“ etimološki je izokrenuta verzija riječi koja znači „Bog“, i označava apsulutni autoritet; El/Elot/Elat/Lat/Elohim/Allot//İlah.
Korijeni arapske riječi koje su se koristile za navedene pojmove dopiru do hebrejskog porijekla u antičkom periodu, a označavaju „stvar kojom se upravlja iznutra“ „apsulutna poslušnost/autoritet“.

Dakle, ime „Lat“ je ekvivalentna riječi „autoritet“ koju mi danas upotrebljavamo. 

Riječ „Uzza“ je dopunjava. U Kur’an se spominje pod pojmom „aziz“, a označava „moć“ i „snagu“; Aziz/Mu’ız/Muaz/Izzet/Muazzez. Ime „Uzza“ je ekvivalento onome što mi danas nazivamo „moć, snaga“.
A i treće ime „Mennat“ je veoma poznato: Menna/Mamon/Money/Many/Menat/Manat…
To je ono što zovemo „novac“.
Valuta ruskog carstva „manat“. Danas Azerbejđan i Turkmenistan koriste valutu „menat“.
***
Lat: Vlast
Uzza: Moć
Menat: Novac

Pročitajmo još jednom ajet sa današnjim značenjem.

„Autoritet moć i treća para. To nije ništa drugo do imena koja ste vi i vaši preci dali. Oni zaista podliježu sumnji i nefsovim prohtjevima.“

Želje i prohtjevi nefsa su vlast, moć i novac. Da bi ih dostigli ugledaju se na njih, njihove oči ne vide ništa drugo i kao predmet obožavanja prave od njih idole.
Žele za sebe prikupiti vlast, moć i novac. Nema tih kostima koje ne oblače da bi ih se dočepali. Za njih ratuju, udaraju, prosipaju krv i prave nered.
Autoritet: država, vladavina, prijesto, lider, rod, suverenitet, granica, nacija.
Moć: oružje, nafta, zemlja, stanovništo, penetracija.
Novac: kapital, banka, zlato, srebro, dolari, euro.

Zar se zbog njih ne prosipa krv i nered čini?

Obratite pažnju na period u kome živimo.
Od snage obožavanja izrodio se fašizam.
Od pohlepe za novcom kapitalizam.
Vječni problem čovječanstva nije ništa drugo sem ova tri: Lat/vlast, Uzza/moć, Menat/novac.

***
Šta Kur’an kaže protiv ove trojke?

Nema autoriteta osim Allaha (La ilahe illallah)
Snaga i moć je samo Allahova (La havle ve la guvvete illa billah).
I treće: Vlast je Allahova (Lehu’l-Mülk).

Jesmo li shvatili zašto je njihovo ime spomenuto u Kur’an?
Ovo su imena koja ne umiru u čovječanstvu.
Kamenje je nestalo, ali ne prijesto.
Oni su živi idoli: Lât, Uzza, Menat…

Piše: R. Ihsan Eliacik
Preveo sa turskog: Armin Jašarević

Akos.ba