Zekat – dragocjeni idžtihad naše uleme
Piše: Ekrem Tucaković
Mnogo je, doista, valjanih razloga koji ne ostavljaju nimalo mjesta za sumnju u ispravnost i postizanje najveće opće korist od zekatskih rješenja koja je Islamska zajednica ponudila muslimanima.
Postojeći instituciona-liziran i organiziran sistem prikupljanja i distribucije zekata još uvijek je bez konkurencije. U Vijeću muftija Islamske zajednice sjedi 15 muftija, koji makar jedanput godišnje razmatraju ovu problematiku. Zar može biti kredibilnije vjersko tijelo od ovoga? Da, oni su preuzeli odgovornost i pred Bogom i pred muslimanima za funkcioniranje, transparentnost i šerijatsku legitimnost Fonda Bejtu-l-mal.
Istodobno s početkom ovogodišnjeg ramazana u ovdašnjem javnom prostoru pojavila se priča u kojoj se na veoma nedostojan i smutljiv način problematizira pitanje raspodjele zekata i legitimiteta Islamske zajednice u njegovom prikupljanju.
Naravno, nije sporna korektna rasprava o primjeni islamskih propisa ili, pak, sagledavanje iz različitih perspektiva stepena osiguranja tehničkih i funkcionalnih uvjeta za njihovo izvršavanje. Štaviše, u islamskoj tradiciji često se naglašava kako je islam vjera u kojoj nema tabua i okamenjenih dogmi. Zapravo, ističe se, islam je vjera u kojoj razum i logika imaju važno i visoko mjesto, a promišljanje i analiziranje prirodnih i društvenih pojava i procesa je dio ibadeta. Za potkrjepu se navode kur’anski ajeti koji pozivaju na razmišljanje, te izjave vjerskih autoriteta da je jedan sat dubokog razmišljanja o suštini vjere čovjeku i svijetu vrjedniji od dobrovoljnog namaza (nafile) koja se klanja cijelu noć, pa i više od toga.
Prema tome, ni pitanje zekata nije tabu niti dogma, nego vjerski propis kojem se, kao i svakom drugom pitanju, treba odgovorno i ozbiljno posvetiti, proučavati ga, razumijevati i u svakom vremenu primjenjivati, dakako iznalazeći adekvatna tehnička rješenja primjene zasnovana na vjerodostojnosti. No, zato što je zekat temeljni propis vjere nije primjereno da govor o njemu izlazi iz okvira činjenične utemeljenosti, pristojnosti i jezičke preciznosti. Međutim, u spomenutoj internet priči o zekatu svega toga nedostaje: i jezičke preciznosti, i pristojnosti, i činjenične utemeljenosti. Pored toga, u cjelini gledajući, spomenuti govor i pristup podriva dobre prakse izvršavanja zekata i na ovim prostorima dokazana praktična rješenja, ali i grubo ignorira rezultate napornog rada generacija ovdašnje uleme i njihovog dragocjenog idžtihada.
Nijedna ozbiljna današnja rasprava o zekatu, načinima njegovog prikupljanja i distribucije ne može zaobići činjenicu da je bošnjačka ulema od druge polovine šezdesetih godina dvadesetog stoljeća inovirala i razvijala sistem u kojem će zekat dati maksimalni efekat u onome što je bilo od ključne važnosti za opstanak islama i muslimana, a to je razvoj islamskog obrazovanja i prosvjete. Taj uspostavljeni zekatski sistem je olakšao rad medresa, omogućio otvaranje islamskih fakulteta i unaprijedio vjerskoprosvjetni rad. Sve to je olakšalo rad i osnažilo sposobnosti Islamske zajednice u ispunjavanju njene misije. Zahvaljujući tom idžtihadu strpljivo je građena svijest kod muslimana o važnosti i prednosti organiziranog i institucionalnog pristupa u izvršavanju propisa zekata, iz godine u godinu sve su više uviđane opće koristi koji taj sistem ima nad samovoljnim procjenama ili posve ličnim „idžtihadima“ često sujetnih pojedinaca. Izgraditi svijest kod ljudi i napraviti funkcionalan sistem oduvijek je bio najzahtjevniji izazov i mukotrpan proces, ne samo po pitanju zekata. Za ovo pola stoljeća Islamska zajednica je upravo radila i gradila svijest o zekatu i nudila adekvatan sistem prikupljanja. Vjernička svijest i uspostavljeni sistem su vrjedniji od svih materijalnih prihoda koji su ostvareni.
Praktičnost i dragocjenost idžtihada bošnjačke uleme ne ogleda se samo na polju zekata. Za ovu priliku ističem odluke o organiziranom klanju kurbana i prikupljanju kurbanskih kožica. Ove odluke nastajale su u skoro istom vremenskom i personalnom miljeu kao i odluke o zekatu. Bošnjački idžtihadski pristup u sferi kurbana bio je preteča za mnoge muslimanske zemlje. Uprkos tome, i do danas neodgovorni pojedinci i organizacije nastoje ibadet kurbana otrgnuti iz ruku Islamske zajednice ili uzurpirati njena organizacijska rješenja, pri tom svodeći ibadet kurbana isključivo na njegovu cijenu i ekonomski karakter.
Korisno je podsjetiti da je ustavna obaveza Islamske zajednice osigurati muslimanima uvjete za izvršavanje vjerskih obreda i obaveza. Mnogi pojedinci su tom cilju posvetili svoje živote. Svaki put kada se poboljšaju uvjeti za izvršavanje vjerskih obaveza i kada lakše i potpunije muslimani mogu živjeti propise islama Islamska zajednica mora biti ponosna i radosna, bilo da se izgradi funkcionalnija džamija, bolje i lakše obavi hadž, ili nekom džematu preda na službu kvalitetniji imam, postavi kompetentniji muftija i sl. Isto tako je i kada ponudi rješenja za zekat, jer bi bila griješna da to ne učini, a ne bi ni vršila svoju ustavnu zadaću.
Kao što je istaknuto, bošnjačka ulema je prije pedeset godina imala vlastiti idžtihad u sferi zekata i kurbana, a korisne plodove tog idžtihada još uvijek ubiraju mnoge generacije muslimana. To je naslijeđe potrebno čuvati, a ne obezvrijeđivati. Umjesto da se ide dalje, da današnja ulema nastavi razvijati svoj idžtihad, doprinosi unaprjeđenju dostignutih praksi u sferi zekata, kurbana ili u kvalitativnom rješavanju novih životnih izazova i iskušenja muslimana, katkad svjedočimo pokušajima podrivanja onoga što je već izgrađeno i što je u praksi pokazalo punu funkcionalnost. Žalosno je da bi neki sada tek tako rušili ono što su drugi prije naporno gradili!
Mnogo je, doista, valjanih razloga koji ne ostavljaju nimalo mjesta za sumnju u ispravnost i postizanje najveće opće korist od zekatskih rješenja koja je Islamska zajednica ponudila muslimanima. Postojeći institucionaliziran i organiziran sistem prikupljanja i distribucije zekata još uvijek je bez konkurencije. U Vijeću muftija Islamske zajednice sjedi 15 muftija, koji makar jedanput godišnje razmatraju ovu problematiku. Zar može biti kredibilnije vjersko tijelo od ovoga? Da, oni su preuzeli odgovornost i pred Bogom i pred muslimanima za funkcioniranje, transparentnost i šerijatsku legitimnost Fonda Bejtu-l-mal. Oni su odgovorni za čuvanje povjerenja muslimana u zekat i emaneta ranijih bošnjačkih alima mudžtehida.
Od neprocjenjive važnosti je da muslimani budu svjesni vrijednosti kvalitetnih rješenja koja imaju u Islamskoj zajednici u mnogim segmentima, posebno kada je riječ o zekatu i kurbanima, te budu svjesni prednosti koja sa sobom nosi institucionalnost u vođenju vjerskih poslova. Muslimanska zajednica pokazuje svoju zrelost tako što ne pristaje da pojedinci zbog ličnih ambicija urušavaju institucije, unoseći smutnju i pometnju ili promovirajući diskontinuitet i samovolju.
Na koncu, odnos prema zekatu je pokazatelj odnosa i poštovanja prema potrebama i pravima zajednice muslimana. Međusobno se isključuju briga za opće dobro muslimana i urušavanje sistema zekata.
P. S. S dovom da ramazanski ibadeti muslimana budu ukabul i snažan podsticaj za izgradnju zajedništva i sloge oko temeljnih pitanja vjere i države, svim muslimanima redakcija Preporoda čestita Ramazanski bajram – Bajram šerif mubarek olsun!
