Zatamljivanje istine: Potrebno je stručno istraživanje nametanja ši’itskog svjetonazora u BiH

Piše: dr. Zuhdija Adilović

96-a je, rat tek završen. Mi profesori na IPA u Zenici dobivamo pozivnicu na učešće u velikoj međunarodnoj konferenciji pod naslovom: “O Kur’anu časnom” u organizaciji Iranskog kulturnog centra, a mjesto održavanja konferencije je Zenica. U materijalu za poziv na učešće, između ostalog, bio je spisak tema koje se predlažu za pisanje refarata. Jedna od tema glasila je: “Hadiske predaje koje upućuju na patvorenost Kur’ana (Buharija, Muslim, Tirmizija, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže i El-Kafi el-Kulejni).

Odmah sam nazvao organizatore sa sjedištem u Sarajevu i upozorio ih na štamparsku grešku, jer se vjerovatno misli na nepatvorenost Kur’ana. Međutim, nakon kraćeg vremena dobivam odgovor od iste osobe da je to tačno napisano. Naravno, odmah sam shvatio da je ta tema poznata u ši’itskoj literaturi i da to oni sada afirmišu među sunnijskom populacijom, što nema nikakva opravdanja ni smisla. Prijavio sam se za učešće na Konferenciji sa radom na sasvim drugu temu. Prvog dana rada konferencije, bio sam iznaneđen prisustvom značajnih alima iz cijelog islamskog svijeta, tada sam se prvi put uživo sreo sa šejhom Kadi Husejnom, r.a., koji je bio vođa Džema’at islami u Pakistanu.

Međutim, većina izlagača iz Irana nastupala je tako kao da svi prisutni, ili bar velika većina, sumnjaju u vjerodostojnost Kur’ana, te su oni sebi stavili u zadatak da ih ubijede da Kur’an nije iskrivljen. To me je, moram priznati, šokiralo. Kada sam vidio kako dijele knjigu ”Svjetlost istine”, čiji su autori Muhammed Džafer Zarean i Mustafa Rezvani, glavne vođe ši’itskog centra u Ilijašu, a koja govori upravo na temu koja se ovih dana aktuelizirala na stranici Mulla Sadra, shvatio sam da je to smišljeno i da se tome moram suprostaviti na samoj konferenciji. Imao sam izlaganje drugi dan i na samom početku upozorio sam na spomenute činjenice, te ukazao na opasnost širenja takvih teza među sunnijskom populacijom, naročito kod nas u BiH, jer nismo imali nijednog pripadnika ši’itskog mezheba.

Spomenuta knjiga sadrži sve ono što je izneseno u članku Mulla Sadra i daleko više od toga, pa ću ukratko ukazati na samo mali dio, kao primjer:

– U predgovoru, između ostalog, stoji: “Već smo vidjeli kako je Muhammed Reza Pahlavi štampao Kur’an i time zavaravao i obmanuo pojedince  i kako ga je slavila jedna grupa vjerskih lica koja ne poznaju islamske ciljeve. Sada smo svjedoci kako Kralj Fahd godišnje troši velike sume, iz ogromnog narodnog blaga, za štampanje Kur’an-i-Kerima, propagandu vehabijskog mezheba, tog istog koji je suprostavljen Kur’anu i koji je u osnovi utemeljen na praznovjerju, i kako neoprezni i nemarni svijet vodi u pravcu Velikih Sila koje Islam i Kur’an  koriste za uništavanje Islama i obesnaženje Kur’ana.” (Str. IV)

Za njih je štampanje i dijeljenje Kur’ana “propaganda vehabijskog mezheba!? Kome je trebalo da tada u jeku ratnih i postratnih dešavanja tako govori o Saudiskoj Arabiji, ili bilo kojoj drugoj državi, koja se isticala u pomoći BiH narodu?!

• “Od krivotvorenih i izmišljenih hadisa koje prenose Buharija i Muslim o uzrocima i povodima objave su:…” (str. 22)

• “Što se tiče da je Kur’an objavljen na više načina učenja, lažno govore na Allaha. Rivajet koji prenosi i ukazuje na to da je Kur’an objavljen na sedam vedžhova ili sedam načina, želi time reći da se u svakom, jednom te istom ajetu krije različito tumačenje.” (str. 25)

• “Kada je u pitanju postojeći rivajet kod Buharije, a koga prenosi od Omera i koji ukazuje na to da je Poslanik, s.a.v.s., dao ashabima da biraju, da uče Kur’an kako žele, samo im nije dozvoljeno da zamjenjuju riječi kao što su “kažnjavanje” sa riječ “milost” ili obratno, ovo nije ništa drugo do obična laž na Božijeg Poslanika, s.a.v.s.” (str. 25)

• “Veoma je čudno da se neki ljudi pridržavaju predaja, koje se prenose u hadisima knjiga, u kojima se tvrdi da je u Kur’anu došlo do izmjene. A još je čudnije da neki ljudi, knjige koje sadrže takve predaje, smatraju vjerodostojnim knjigama hadisa, a sve predaje i hadise u njima, smatraju predajama i hadisima vjerodostojnog seneda. Na primjer, u Buharijinom Sahihu se nalazi da je Omer ibn Hattab, drugi halifa, vjerovao da u Kur’anu nedostaje ajet o kamenovanju….” (str. 82)

• Po njima dvojici Ibn Kesir, jedan od najautentičnijih tefsira ehli sunneta, je pun laži i podvala. (str. 24, fusnota 1)

Knjiga obiluje detaljima iz života ashaba koji ukazuju na njihovu međusobnu mržnju i netrpeljivost, što je suprotno hadiskim predajama koje govore o velikoj ljubavi i međusobnom poštovanju ashaba. Ističe vrline h. Alije, a u veoma negativnom kontekstu predstavlja Ebu Bekra, Omera i druge časne ashabe, da ne govorim o h. Muaviji.

Cilj je poljuljati ubjeđenje muslimana u vjerodostojnost najpoznatijih hadiskih zbirki kod sunnija i nametnuti svoje predaje koje veličaju ši’itsko učenje.

Stoga predlažem da se zaduži nekoliko stručnih ljudi da detaljno istraže nametanje ši’itskog svjetonazora muslimanima sunnijama BiH, isključivo kroz objavljena djela iranskih institucija na našem jeziku. Svakako bi trebalo temeljito proučiti njihove web sajtove, naročito oficijelne i upoznati muslimane BiH sa rezultatima tih istraživanja.

Molim Svevišnjeg Allaha da nam ukaže na istinu i da nas učini njenim iskrenim sljedbenicima, a da nas sačuva od svih laži i zabluda, a naročito onih koje se žele prikazati kao istina. Amin!

zuhdijaadilovic.com