Zašto Katarski sustavi protuzračne obrane nisu spriječili napad na Dohu?

Nedavni izraelski napad na Dohu postavio je ozbiljna pitanja među stručnjacima: kako je moguće da Katar, opremljen najnaprednijim američkim sustavima protuzračne i proturaketne obrane, nije spriječio kršenje svog zračnog prostora?

Katarska odbrana: jaki sistemi, ali i evidentna ograničenja

Katar raspolaže s visokotehnološkom opremom – između ostalog, raketnim baterijama Patriot te proturaketnim sustavom THAAD, koji su među najmodernijim presretačima u svijetu. Slične je tehnologije rasporedio i Izrael, što pokazuje da Katar teoretski ima mogućnosti za značajnu odbranu od zračnih prijetnji.

Međutim, premijer Katara Mohammed bin Abdulrahman Al Thani izjavio je da je izraelski napad izveden korištenjem oružja koje “nije detektirano radarskim sistemima”. Nije naveo o kojem se tipu oružja radi, ali analitičari s Bliskog istoka sugeriraju sljedeće mogućnosti:

• napad izveden izvan katarskog zračnog prostora, što može značiti da su projektile ili bombe lansirali avioni ili dronovi koji su djelovali s udaljenijih baza

• korištenje neobičnih laserskih ili senzorski teško detektabilnih oružja

• distrakcije ili smetnje u radu radarskih sistema u trenutku napada

Struktura Katarske vojske i međusobna ograničenja

Iako je Katar značajno uložio u naoružanje, brojna ograničenja ostaju:

• Vojska Katara je relativno mala – otprilike 15.000 vojnika, uključujući i Emirsku gardu

• Obavezna vojna služba postoji, no kvaliteta, iskustvo i broj stručnih kadrova (radarski operateri, pilotska posada, tehničko održavanje) su critični faktori

• Katar se u velikoj mjeri oslanja na strane regrute, posebno u specijaliziranim oblastima – što povećava ovisnost o vanjskim stručnjacima

• Sustavi poput THAAD i Patriot podrazumijevaju složenu koordinaciju senzora, nadzora i zapovijedanja – i male greške u komunikaciji ili kašnjenja u reakciji mogu značiti propust

Posljedice napada

Sam napad pokazuje da i najnapredniji obrambeni sustavi imaju ranjivosti, osobito kad je riječ o:

• tehnologijama nevidljivim radaru

• prošlim zonama lansiranja ili zrakoplovima koji djeluju s većih udaljenosti

• elementima iznenađenja i inteligencije napadača

Za Katar, napad predstavlja izazov u pogledu očuvanja državnog suvereniteta i signal da mora dodatno ojačati odbranu – ne samo tehnički, nego i u domenu obavještajne sigurnosti, koordinacije sa savezničkim zemljama i brzog reagovanja na upozorenja.

Katar je danas opremljen snažnim sistemima protuzračne obrane, ali ovaj incident pokazuje da ni jedna zemlja nije imuna na sofisticirane napade, naročito kad napadač koristi neočekivane pravce, visoke tehnologije ili djeluje izvan direktne domene obrane. O ovom događaju će se još raspravljati – u vojnim strožerima, diplomatiji i strateškim centrima Zaljeva – jer postavlja novo pitanje: kako zaštititi sve ranjive tačke savremenih obrambenih mreža.
Akos.ba