Zašto Jordan neće primati stanovnike Gaze

Kralj Abdullah II postao je prvi arapski vođa koji se sastao s američkim predsjednikom Trumpom i prvi koji je direktno odbio njegov prijedlog da se dva miliona Palestinaca iz Gaze presele u Jordan. Bio je to dio pregovora s velikim ulozima u kojima je sama budućnost Hašemitskog kraljevstva u pitanju

Kralj Abdullah II postao je i prvi arapski vođa koji se sastao s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i prvi koji je direktno odbio njegov prijedlog da se dva miliona Palestinaca iz Gaze presele u Jordan. Trump je u utorak u Bijeloj kući predložio smanjenje pomoći SAD-a Jordanu osim ako Amman prije sastanka ne prihvati palestinske izbjeglice. Za Amman je ovo daleko više od finansijske stvari; to je crvena linija vezana za nacionalni suverenitet.

Kraljevstvo već ugošćuje više od dva miliona palestinskih izbjeglica, a svako prisilno raseljavanje iz Gaze riskira kompromitiranje demografskog integriteta Jordana. Osim moralnih i pravnih primjedbi, Jordan shvaća da bi prihvaćanje raseljenih Palestinaca moglo postaviti opasan presedan – presedan koji bi se kasnije mogao koristiti i za pravdanje premještanja Palestinaca sa Zapadne obale.

Scenario iz noćne more za Jordan je “gazafikacija” Zapadne obale – strah da bi pogoršanje sigurnosnih uslova moglo natjerati Palestince na bijeg u velikom broju, bilo putem direktnog raseljavanja ili sporog demografskog pomaka potaknutog ekonomskim očajem.

U oba slučaja, to bi kraljevstvo pretvorilo u de facto alternativu palestinskoj državi – što je dugogodišnji desničarski izraelski narativ koji je Jordan kategorički odbacio.

Osim političkih rizika, Jordanu jednostavno nedostaju resursi za smještaj većeg broja izbjeglica. Već sada ima najveći omjer izbjeglica i stanovništva na svijetu, što predstavlja ogroman pritisak na njegovu ograničenu infrastrukturu. Hronična nestašica vode – pogoršana uzastopnim valovima izbjeglica iz Palestine, Iraka i Sirije – gurnula je resurse zemlje na rub. Unatoč tome što je prihvatio većinu izbjeglica u regiji, Jordan je dobio neadekvatnu međunarodnu podršku, zbog čega je morao snositi nerazmjeran teret.

Odgovor jordanskog parlamenta predsjedniku Trumpu brzo je uključio odbijanje raseljavanja Palestinaca u zemlju, predlažući zakon koji izričito zabranjuje bilo kakvo preseljenje Palestinaca u Jordan. Poruka je bila jasna: Jordan pripada Jordancima, a Palestina pripada Palestincima.

Osjećaji javnosti odražavali su ovaj čvrsti stav. Širom Jordana izbili su protesti, a građani su stali iza kraljevog odbijanja bilo kakvog plana o prisilnom raseljavanju. Strah od demografskih promjena duboko je ukorijenjen u jordanskom društvu, a svaki potez koji prijeti nacionalnom identitetu kraljevstva nailazi na žestok otpor.

Abdullah je u Bijeloj kući odabrao strategiju tihog, ali čvrstog otpora. Pojačao je jordansko protivljenje bilo kakvom prisilnom raseljavanju Palestinaca, ali ga je formulirao kao “jedinstveno arapsko stajalište”. Uskladio je stav Jordana sa stavom ključnih arapskih saveznika – uključujući Saudijsku Arabiju, UAE, Egipat i Katar.

Abdullahov odgovor je osigurao da se Jordan neće uplesti u bilo kakvu politiku koja bi mogla destabilizirati kraljevstvo dok je ponovo potvrdio svoju stratešku vrijednost kao saveznika SAD-a – onoga kojeg sebi Washington ne može priuštiti da otuđi.

Abdullah je takođe poslao pažljivo kalibriranu poruku:  – Naglasio sam da je moja najveća posvećenost Jordanu, njegovoj stabilnosti i dobrobiti Jordanaca. –  Ove su riječi bile uvjeravanje za Jordance zabrinute da bi suverenitet njihove zemlje mogao biti ugrožen vanjskim pritiskom. Međutim, to bi takođe moglo biti signalizirano i vanjskim akterima i marginalnim domaćim igračima koji su posljednjih godinu dana pokušavali uvesti vanjske narative i programe koji su u suprotnosti s nacionalnim interesima Jordana.

U regiji u kojoj je stabilnost krhka i gdje se utjecaj često ostvaruje kroz unutrašnje podjele, Abdullahova izjava bila je čvrst podsjetnik da će budućnost Jordana oblikovati vlastiti prioriteti, a ne diktiranje od strane sila izvan njegovih granica.

Abdulahovo odbijanje Trumpovog plana bilo je čvrsto, ali nije napustio Washington praznih ruku. Umjesto otvorenog sukoba, uveo je humanitarnu inicijativu s jasnim političkim podtekstom: Jordan će prihvatiti 2000 bolesne palestinske djece iz Gaze na liječenje.

Na površini, ovo je bila gesta suosjećanja, ali strateški, bio je to majstorski potez. Ograničeni broj osigurao je da neće biti presedan za masovno preseljenje, dok je fokus na bolesnu djecu pozicionirao Jordan kao dobronamjernog aktera, a ne kao opstrukcionistu. Trump, poznat po pozitivnom reagiranju na simbolične geste, nazvao je taj potez “prekrasnim”.

Nudeći humanitarnu pomoć bez otvaranja jordanskih granica za veliko raseljavanje, Abdullah je suptilno preusmjerio razgovor. Pojačao je poruku da bi se međunarodna zajednica trebala usredotočiti na podršku Palestincima unutar njihove vlastite zemlje – ne olakšavajući njihovo uklanjanje.

Bila je to klasična jordanska diplomatija: odbijanje opasnih prijedloga bez huškačke retorike i korištenje humanitarne akcije za jačanje političkih pozicija. Bio je to način da se kaže tiho, ali čvrsto ne Trumpovom planu.

Posjeta kralja Abdullaha Washingtonu bila je više od diplomatskog angažmana – bio je to test s visokim ulozima sposobnosti Jordana da izdrži vanjski pritisak, a da istovremeno očuva svoja strateška savezništva. Odbacio je plan o raseljavanju iz Gaze bez direktne konfrontacije, ojačavši ulogu Jordana kao stabilizirajuće sile dok je istovremeno štitio svoj suverenitet. Čini se da se njegov odmjeren pristup isplatio, jer je Trump kasnije ublažio svoj stav o rezanju pomoći, rekavši: “Mi smo iznad toga.”

Ali ovdje se radilo o više od jednog sastanka – radilo se o tome da Jordan ostane ključni regionalni igrač bez pravljenja egzistencijalnih ustupaka. Abdullah radi zajedno s arapskim partnerima kako bi uvjerio Trumpa da njegov plan preseljenja riskira izbacivanje iz kolosijeka napora da se Saudijska Arabija uključi u Abrahamov sporazum. Ako arapske države iznesu protivprijedlog koji se usklađuje s interesima SAD-a, a istodobno osigurava regionalnu stabilnost, mogle bi preoblikovati budućnost Gaze, a ne samo reagirati na vanjske diktate.

Ipak, ova bitka je daleko od kraja. Trump i dalje namjerava preoblikovati regiju kako bi učvrstio svoje političko nasljeđe, a mogućnost raseljavanja Palestinaca mogla bi se ponovno pojaviti u novim oblicima. Za sada je Abdullah kupio Jordanu vrijeme, ali u regiji u kojoj se američka politika može promijeniti preko noći, njegovo delikatno balansiranje je daleko od dovršenog.

Farah Bdour jordanska je politička jordanska analitičarka a ovaj je komentar napisala za Haaretz

akos.ba