Vrijeme trpnje i ostavljanja mase
U ovom bosanskom šeheru,a zovu ga i kraljevskim gradom, pa i okolnim naseljima počeo je cvat i behar, budi se uspavana ljepotica, al šta će da vidi, šta će zateći na svome obzorju? Najradije bi možda kada vidi nas, ponovo da je snjegovi i mrazevi uspavaju, ni smrt joj nebi bila mrska. Pa ko bi trpio osam mjeseci po sebi prostakluk, ogorčenost, mržnju, prevare, zlobe i zlobne podsmjehe, laž, okrutnost, kibur i šta sve drugo, bar da se to ima čime razmutiti, ublažiti i nivelisati. Nakaradnost je nagovještaj mraka jednima a svanuća drugima. Nakaradnost je vrijeme trpnje i ostavljanja mase.
Bio bih muhadžir, nedadoše mi otac, a i žena negodovaše. Htio sam još prije par godina muhadžirluk činiti, bijah se prijavio kao učitelj engleskog jezika u jednu školu u Džeddi u KSA, trebao ići na intervju u Sarajevo al me moji sputaše. Ta Džedda, ya Rabb, blizu Pejgamberove a.s. Munevvere, blizu grada Bejtullaha, nebȋ sudbine tome putu, takav bȋ Allahov emer, pa neka je samo kako On mi odredi, ja nit’ sebe znam nit’ ono što predstoji.
Vidio sam štošta svijeta, pet godina u Egiptu, nije mi stran taj narod i okruženje, mogao bi insan s njima odeverit’ do kabura, bar kod njih u džamiju kad uđeš zateći ćeš više od peterice, a selam viči na sav glas od zore do zore svak’ će ti na isti uzvratiti sa osmjehom.
Osjećam žal i stalan pritisak na grudima za il’ je pak zbog ovog mog grada, mjesta, domovine, pa se često pitam jel’ to Allah od nas uzeo bereket u vjeri i vremenu? Pitam se, uzima li ovaj moj narod Kur’an da čita, prevod da razumije, klanjaju li ovi moji muslimani, razgovaraju li sa svojim Gospodarom kad se osame u postelje svoje, čuje li se učenje Kur’ana u njihovim kućama ili su to pak pjesme dok po kući hanume rade, spremaju i čiste? Znamo li ko smo, pamtimo li naše dede i nane i njihov moral i kućni kodeks, držimo li do toga? Moram kazat’ laički, sigurno smo plaho zgriješili pa nas je Allah darovao obilnom trpezom i kaznio još obilnijim nezadovoljstvom. Razmišljam često o jednom mogućem uzroku ovakve kazne, vjerovatno ih ima više a jedan od njih smatram da je hvalisanje. Allah kaže: „I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.“ ( Luqmān, 18) A danas, kao nikad u historiji čovječanstva nije bilo više hvalisanja, samo to ljudi zbog zastora na srcima ne vide. Samo otvori Facebook i sve će ti biti jasno, hvale se pojedinci, hvale se ustanove i institucije, hvale se poglavari i bogati pa i fukara, pa i na žalost ulema.
Navodi dr. Mustafa Cerić u Preporodu, da je u Kur’anu spomenuto dvanaest kategorija ljudi koje Allah ne voli: Oni koji poriču istinu, nevjernici; griješnici; oni koji zapodijevaju kavgu, koji pretjeruju; oni koji su nadmeni, koji se hvališu, koji su gordi i razmeću se; podmukli; izdajnici, nezahvalni; vjerolomci, koji ugovor ne poštuju; oni koji nered čine; rasipnici; oni koji su obijesni; nasilnici, koji nepravdu čine; oni koji se ohole. Bogdo’ da se ni jedan musliman ne pronađe, da baš nije od pomenutih osobenosti kod njega prisutno, Bogdo’ da i ja samoga sebe mogu odsikterisati ovih osobina i opisa. Ya Rabb, bez Tvoje milosti se u džennet ne ulazi, niti na dunjaluku stanje mijenja, pa nemoj nas u ovakvom našem stanju, znanju i vladanju ostaviti niti usmrtiti dok nas milošću Svojom ne povedeš putem onih koje voliš i oni Tebe vole!
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Islam se pojavio kao stranac (garib) i vratiće se kao stranac, pa blago strancima (garibima)!“ (Muslim)
Islam je došao kao stranac i ponovo će se vratiti kao stranac, svjedoci smo, bar u ovom šeheru u Jajcu da je taj proces odveć počeo, pa iako vidimo te prelijepe minarete po selima, gradu i okolini, slušamo pet puta na dan taj najljepši poziv, kojim mujezin poziva u goste Allahu pa imamo i raznorazne aktivnosti koje su u duhu islama i naše tradicije ili se bar tako oslovljavaju, velika većina drži Islam u kućnom pritvoru ili su ga prognali u cijelosti iz svojih života. Pa skoro pa jedino što ti srce grije, jer te na tvoju vjeru i Allaha podsjeti su ezani, oni još nisu ovdje zatvoreni, i ovo malo deda i nana što sretneš pijačnim danom ili danom džume i pokojeg sljedbenika čestitih ehlu selefa i također pokojeg rijetkog vedre čehre ehli tesavvufa. Mi, ostali, mogli bi se svrstati među one „u procesu integracije u evropsko društvo“, ne potenciram ovo kao nešto mnogo loše, dobro je napredovati ekonomski, pak mi tako vidimo Evropsku Uniju, kroz prizmu materijalnog blagostanja, ali nažalost, dopustili smo tom integracijskom procesu da uzme ili odstrani od nas ono najbolje, blagostanje u duši a to je vjera, Islam.
Ova naša domovina vapi za svanućem, za duhovnim preporodom, za golom istinom ne obavijenom velom tajni šejtanova dodira. Pa ipak ako ništa, vrijedi ovdje živjeti pa makar zbog onog jednog mjeseca, šehri Ramazana.
Prenosi Ebu Umejje Eš-Šu’bani: Došao sam kod Sa’lebe El-Hušenija, pa sam mu rekao: „Kako razumiješ ovaj ajet?“ Upita: „Koji ajet?“ Rekoh: „O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!“ Reče: „Dobro si pitao! Pitao sam za njega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: „Naređujte dobro i zabranjujte zlo, pa kada vidiš pokornog škrticu, strast koja se slijedi, dunjaluk koji mami i kada se svako bude divio svome mišljenju, onda se ti pazi i ostavi masu! Poslije vas su dani strpljivosti, u kojima je strpljivost kao držanje žeravice! Onaj ko bude činio dobro u to vrijeme imaće nagradu pedeset ljudi koji rade (sada) kao oni.“ (Muslim)
Piše: Sedin Duranović
Akos.ba
